Na samo desetak minuta vožnje brodom od Dubrovnika nalazi se Lokrum – zeleni raj, omiljeno izletište turista i mjesto netaknute prirode
No iza mirisa borova i kristalno čistog mora krije se priča koja stoljećima budi nelagodu. Mnogi će vam reći: Lokrum nije običan otok. Lokrum je – ukleti otok.
Legenda o prokletstvu Lokruma seže u 19. stoljeće, u vrijeme kada su otokom upravljali benediktinski redovnici. Prema predaji, oni su bili prisiljeni napustiti samostan nakon što je car Maksimilijan I. Habsburški odlučio preuzeti otok. Ne mireći se sa sudbinom, redovnici su navodno posljednje noći tri puta obišli otok sa svijećama okrenutima prema tlu, izgovarajući kletvu: „Proklet bio svatko tko Lokrum prisvoji za osobnu korist.“
I tu priča ne staje.
Sudbina cara Maksimilijana dodatno je raspirila mit o prokletstvu. Iako je Lokrum uredio kao ljetnikovac, Maksimilijan je kasnije tragično završio – strijeljan je u Meksiku nakon što je proglašen carem. Nesreće su, prema legendi, nastavile pratiti i druge vlasnike otoka, uključujući članove habsburške obitelji.

Zbog svega toga, s Lokrumom se veže još jedno nepisano pravilo koje Dubrovčani dobro poznaju: s otoka se ne nosi ništa. Ni kamenčić, ni cvijet, ni grančica. Vjeruje se da oni koji to učine navuku nesreću na sebe, a brojni zaposlenici dubrovačkih muzeja svjedoče kako se „posuđeni“ predmeti često vraćaju anonimno, uz poruke isprike i objašnjenja o neobjašnjivim problemima koji su uslijedili.
Danas je Lokrum zaštićeni rezervat prirode i mjesto mira, no njegova mračna prošlost i dalje intrigira posjetitelje. Je li riječ samo o legendi ili o upozorenju koje ne treba shvatiti olako? Kako god bilo, jedno je sigurno – s Lokruma se uspomene nose u srcu i na fotografijama. Sve ostalo, kažu lokalni, bolje je ostaviti tamo gdje pripada.