PISMA ČITATELJA Što je sve u nadležnosti UNESCO-a?
Dubrovnik je nedavno dobio još jedno vrijedno međunarodno priznanje, konkretno naša povijesna ustanova DAD. UNESCO je prepoznao značaj, te je Državnom arhivu Dubrovnika dodijeljena povelja povodom upisa arhivske građe sačuvane iz razdoblja Dubrovačke Republike. Ista je stavljena na popis „Sjećanje svijeta“. (Ako drukčije nije naznačena valjanost dokumenta, onda je uobičajeno da svaka službena isprava bude ovjerena odgovarajućim žigom. Na UNESCO-ovu povelju nije otisnut suhi žig što je doista iznenađujuće! Možda je „propust“ učini la tajnica (?) u uredu UNESCO-a – kom. D.R.) Koliko je dubrovačkoj javnosti uopće poznato čime se sve bavi ova svjetska organizacija, jer nije samo stavljanje na osnovu određenih kriterija na listu popi sa zaštićene materijalne i nematerijalne baštine. (Cjelokupna meksička kuhinja je na popisu nematerijalne baštine! Informacija objavljena u stranoj dokumentarnoj TV emisiji. – nap. D.R.) UNESCO (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization – Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) specijalizirana je organizacija u sustavu Ujedi njenih naroda utemeljena 16. studenog 1946. g. Glavni cilj je doprinos miru i sigurnosti promovirajući suradnju među narodima na područjima obrazovanja, znanosti i kulture u cilju unapređenja općeg poštovanja pravde, vladavine zakona, ljudskih prava i temeljnih sloboda. (Članak 1. Statuta UNESCO-a.) Program i projekti: UNESCO broji 194 države članice. Sjedi šte organizacije je u Parizu s više od 50 regionalnih ureda, institucija i centara diljem svijeta. (Trebalo bi i našem gradu otvoriti ured UNESCO-a. Sigurno bi bila bolje zaštićena gradska jezgra ali i pri rodni okoliš. – op. D.R.). UNESCO provodi svoje akcije putem 5 glavnih programa: 1. Obrazovanje;. 2. Prirodne i društvene znanosti; 3. Sociologija; 4. Kultura; 5. Komunikacija s informatikom. Projekti sponzorirani od UNESCO-a uključuju opismenjavanje, programe tehničke naobrazbe, regionalne i kulturne programe povijesti, promoviranje kulturoloških različitosti, međunarodne projekte zaštite svjetskog kulturnog i pri rodnog nasljeđa, ljudska prava, te pokušaja prevladavanje jaza između digitalno razvijenih i nerazvijenih zemalja. Glavna skupština UNESCO-a 2001. godine usvojila je opću deklaraciju o kulturnoj raznolikosti. Deklaracija je radi pomoći državama, da u vlastitim sredinama, po štujući i promičući kulturnu raznolikost stvore uvjete za dijalog kultura i civilizacija u uvjetima globalizacije. Glavne konferencije UNESCO-a najčešće se održavaju u Parizu, a ponekad i u drugim gradovima. Npr. 21. konferencija održana je u Beogradu 1980. godine, a predsjedavao je dr. Ivo Margan (Bakar, 1926. – Cres, 2010), hrvatski liječnik, političar i diplomat. Od 1985. do 1987. bio je na čelu Izvršnog odbora UNESCO-a. (Detaljniji životopis na Google-u.) Nekoliko kratkih informacija o dubrovačkom arhivu. Dubrovnik je okupacijom od strane Francuza (1806-1815) „izgubio“, tj. opljačkano je veliko arhivsko blago iz knjižnice samostana dominikanaca i benediktinskog samostana na Višnjici. Francuski osvajači istjerali su benediktince iz samostana i uzimali što su htjeli. Za vrijeme I. svjetskog rata dubrovački arhiv prenesen je u Austriju (Graz) da bi se sačuvao od uništenja i pljačke. (Teško je povjerovati da je zbog neophodnog prijenosa i količine sastavljen detaljan popis cjelokupne arhivske građe! – kom. D.R.) Postoji opravdana sumnja da nije sve vraćeno u Dubrovnik (preko Beograda) nakon završetka I. svjetskog rata. Predugo se čekalo na povrat arhivske građe. O tome je objavljeno nekoliko tekstova u lokalnim tiskovinama, među ostalim i u „Narodnoj Svijesti“. Osobu koju je angažirala vlada Kraljevine SHS-a i obvezala da vrati arhivsku građu u Dubrovnik bio je Milan Rešetar. Postoji još jedan važan razlog gubitka dijela dubrovačke kulturne baštine, a to je nezainteresiranost i nebriga lokalnih nadležnih institucija oko njenog primjerenog čuvanja u razdoblju između dva svjetska rata. U „Dubrovačkom vjesniku“ od 5.11.1971. g, br. 1098. objavljen je napis pod naslovom „Arhivom potpaljivali peć“. Uništenje arhivske građe odnosilo se je na razdoblje između dva svjetska rata. Povijest Dubrovačke Republike bila bi nesumnjivo potpunija i detaljnija da je arhiv ostao sačuvan u cijelosti, kojemu su se mogli dodati i dokumenti iz privatnih i samostanskih knjižnica, koje su stradale u požaru nakon potresa 1667. ili su naknadno ukradeni tijekom raznih okupacija Dubrovnika.
DAMIR RAČIĆ
3.jpg)
