Iz posljednjeg tiskanog izdanja Glasa Grada donosimo pismo čitatelja
Na zidu ispod Pelegrina, u srbocrnogorskom agresijom oštećenim, a po hrvatskom oslobođenju devastiranim, Kuparima, decenijama se kočoperi nekoliko metara i visoka i široka bijelo-crvena šahovnica, koja je tu naprđena kako bi provocirala nehrvate, ponadasve obližnje Trebinjce, koji su ponovno nakon rata počeli masovnije silaziti u to svoje omiljeno, sada baš zbog svoje devastiranosti svima dostupno, kupalište. Gradonačelnik Župi obližnjega Dubrovnika nekidan se u imotskoj krajini prigodom otvaranja spomen obilježja hrvatskom vojniku poginulom na dubrovačkom bojištu, ni od koga izazvan išao dodvoriti imotskoj kleroustašiji zaključivši svoj prigodni govor staroustaškim pozdravom: Za dom – spremni! Par dana iza toga ekscesa Imotski je bio poprište kleroustaškog derneka u kojem je aktivno sudjelovalo nekoliko desetaka tisuća pretežno mladih duša, a povodom koncerta, i u Župi vrlo popularnih, Zečića i Bulića i gosta im Thompsona; a dva dana potom u kleroustaški još nabrijanijoj atmosferi ovaj potonji je održao i svoj samostalni koncert. Povratnički. Dakle, nakon dvogodišnjeg zatišja, slijedi serija takvih masovnih događanja diljem Lijepe naše i, dakako, Najljepše naše Hercegovine. A ugledni, društveno-politički aktivni Župljanin, nakon dvadesetodnevnog razmišljanja, nalazi za potrebno opsežno i energično, urbi et orbi (dubrovački: u Glasu Grada) objaviti od prijatelja dobivenu informaciju o srbočetničkoj provokaciji u obliku znane stilizacije srpskoga grba, koja je osvanula IZA mula u Srebrenomu. Dakle, bez njegove objave (srpski: obznane), vidjelo bi je par župskih ribara i šačica (avan)turista koji se, kraj znane plaže, kupaju baš na mulu. Pita se: „Koliko malih budala treba za veliku nesreću?“ Višestruko manje, odgovorio bih mu, ako će korisne domaće budale od njihovih srbočetničkih buhica praviti slonove hrvatokatoličke ugroze. Pa se sad i autor srebrenskog grafita može u krugu svojih (bez)brojnih istomišljenika po Trebinju baniti dalekosežnim odjekom svoje, inače, na samozadovoljavanje osuđene provokacijice. Zar nijesu primjeri koje sam uvodno nabacao prispodobivi s onim Isusovim balvani ma u našim hrvatokatoličkim očima, a, u ovom slučaju, mulom zaklonjeni srebrenski crtež s trunom u njihovim srbopravoslavinim?
Autor: DARKO KACIGA EVROPLJANIN
Mišljenja, stavovi i gledišta objavljena u rubrici Pisma čitatelja i reagiranja nisu stav uredništva. Uredništvo pridržava pravo kraćenja i obrade tekstova. Rukopisi i fotografije se ne vraćaju.
3.jpg)
