Zašto i dalje vjerujemo da u pet dana teretane možemo popraviti sve što smo zimi skrivili?
Svi imamo onaj jedan ponedjeljak u svibnju ili lipnju kada se pogledamo u ogledalo, duboko uzdahnemo i službeno proglasimo izvanredno stanje pod nazivom: Projekt tijelo.
To je onaj magični trenutak kada u glavi čvrsto odlučimo da ćemo izbaciti kruh, piti tri litre vode dnevno i trčati svaku večer. Jer, naravno, plaža ne čeka, a kupaći kostim se od prošle godine nekako misteriozno – skupio u ormaru. Ono što uslijedi idućih dana čista je komedija ljetne ekonomije i fitness industrije. Teretane odjednom postanu krcate ljudima koji vježbaju s takvim očajem u očima kao da im o tome ovisi život. Na traci za trčanje se daju zadnji atomi snage, a svaka upala mišića idućeg jutra slavi se kao pobjeda nad onim zimskim porcijama bureka i palačinki.No, budimo potpuno iskreni – koga mi to zavaravamo? Svi znamo kako ova priča završava. Nakon tri dana patnje na salatama i teškim utezima, najčešće odustajemo od prvotnog plana.
Prava istina jest da to što radimo, kažu psiholozi, radimo radi drugih. Onog trena kad shvatimo da radimo dobro tijelu radi sebe naš mozak prepoznaje priliku. Zato projekt “Tijelo” ne mora imati godišnja doba već mora biti cijeloživotni.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
