Luko Bundić bio je vizionar koji je Dubrovniku darovao suvremeno kazalište, unatoč početnom skepticizmu sugrađana
Dubrovnik je oduvijek bio grad od teatra, no jeste li se ikada zapitali tko je zaslužan za raskošnu kazališnu zgradu u kojoj danas uživamo tik uz Knežev dvor? Priča nas vodi u 19. stoljeće i pred vrata jednog čovjeka – Luka Bundića. Bundić je rođen u Dubrovniku 1815. godine, kao sin dvorskog komornika cara Franje I. Iako je odrastao u uglednoj obitelji, njegova najveća životna misija postat će borba s vjetrenjačama za uvođenje moderne umjetničke scene podno Srđa.
Od vojnih peći do hrama kulture
Priča o gradnji teatra započinje 1856. godine. Dubrovnik je u to vrijeme žudio za modernim zatvorenim prostorom za izvedbe. Bundić, prepoznavši tu potrebu, preuzima ulogu glavnog pokretača, poduzetnika i novčara cijelog projekta.
Kao lokaciju je odabrao prilično neatraktivan i zapušten teren – mjesto bivšeg fontika (žitnice) i starih vojnih peći. Pretvoriti skladište i peći u hram kulture bio je arhitektonski, ali i financijski izazov.
Građani škrti, Bundić uporan
Kako bi namaknuo novac, Bundić je 1862. godine sastavio proglas i program izgradnje, pozivajući imućne građane Dubrovnika na novčanu pomoć. No, povijesni zapisi otkrivaju zanimljiv detalj – kazalište je građeno uglavnom njegovim osobnim nastojanjem, a bez veće podrške i entuzijazma šireg građanstva.
Unatoč skepticizmu i slabom odazivu "sponzora", Bundić nije odustajao. Uložio je vlastiti kapital i energiju, sastavio Statut kazališnog društva te uspješno priveo radove kraju u razdoblju od 1863. do 1864. godine.
Teatar je svečano otvoren na samom početku nove godine – 1. siječnja 1865.
Kako je "Bondino" postalo KMD?
Kada je otvoren, teatar je s ponosom nosio ime svog osnivača. Generacije Dubrovčana nazivale su ga Bondino ili Bundićevo kazalište. Luka Bundić ostao je do kraja života (umro je 15. listopada 1878.) njegov ključni ravnatelj i mecena.
Ime osnivača zgrada je službeno zadržala gotovo osam desetljeća. Tek 1944. godine naziv se mijenja u Narodno kazalište, da bi se kasnije preimenovalo u današnje Kazalište Marina Držića.
Sljedeći put kada uđete u teatar i pogledate raskošnu unutrašnjost, sjetite se Luke Bundića. Čovjeka koji je, usprkos nerazumijevanju okoline, podigao zgradu koja i danas, više od stoljeća i pol kasnije, predstavlja kulturno srce Dubrovnika.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
