Ako postoji voćka koja savršeno sažima esenciju ljeta, onda je to smokva. Njezina raskošna, slatka unutrašnjost i miris lišća dio su kolektivne memorije djetinjstva na jugu
Međutim, dok s ponosom ističemo kako pripadamo krugu mediteranske prehrane, pogled na domaće tržnice i uvozne deklaracije u trgovačkim lancima otkriva posve drugačiju, gorku stvarnost.
Hrvatska, unatoč idealnim klimatskim uvjetima, godišnje proizvede jedva oko 1.200 tona smokava, zbog čega smo prisiljeni uvoziti goleme količine ovog voća, posebice u sušenom obliku. Istovremeno, po đardinima u našoj županiji, tone autohtonih smokava svake godine propadaju jer ih nema tko brati ili organizirano otkupljivati.
Otiđete li u jeku sezone na placu, vrlo brzo ćete shvatiti da je smokva postala statusni simbol, s obzirom na cijenu koju postiže.
Oni koji se bave uzgojem smokava objašnjavaju situaciju, da je smokva iznimno osjetljivo voće. Nadalje, kad dozre, mora se ubrati i plasirati na tržište unutar 24 do 48 sati, inače propada. Organiziranog otkupa nema, prerađivačkih kapaciteta na jugu kronično nedostaje, a radnu snagu za berbu danas je gotovo nemoguće pronaći. Lakše je pustiti da propadne, nego ulaziti u minus, bio bi svojevrsni zaključak.
Osim ekonomskih računanja, smokva se danas bori i s novim neprijateljem – klimatskim promjenama. Iako je povijesno poznata kao kraljica škrtog i bezvodnog krša koja može preživjeti najveće žege, ekstremne ljetne suše praćene naglim, pljuskovima, u kolovozu je sve češće pucanje i truljenje plodova na stablima tik prije berbe.
Agronomi stoga sve glasnije upozoravaju da, želimo li ozbiljnu proizvodnju, smokvu više ne smijemo prepuštati slučaju i divljini. Ona danas traži sustavno navodnjavanje i modernije agro-tehničke mjere.
Smokva je prehranila generacije kad su neke druge stvari bile luksuz. Danas, kada je luksuz postala ona sama, ostaje pitanje hoćemo li njezina stabla prepustiti šikari ili ćemo napokon prepoznati potencijal ovog preukusnog voća koji nam je na dohvat ruke, i to vrlo skoro, jer s dolaskom blagdana svetog Petra i Pavla, koji se slavi krajem lipnja, stižu nam i prve rane smokve.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
