PELJEŠAC POD POVEĆALOM Je li Divna još uvijek divna? Turisti otvorili raspravu koju hrvatski turizam ne može ignorirati!
"Bila je to tako prekrasna plaža, a sada ovo. Veliko razočaranje." Tom je kratkom porukom češka gošća Gabriela Hladíková uz fotografiju plaže Divna pokrenula jednu od najzanimljivijih turističkih rasprava ovoga ljeta u Facebook grupi posvećenoj Pelješcu.
U svega nekoliko sati ispod objave počeli su se nizati komentari gostiju iz Češke, Slovačke, Poljske, Hrvatske i drugih zemalja. Vrlo brzo rasprava se prestala odnositi samo na plutajući aquapark. Pretvorila se u raspravu o tome u kojem smjeru ide hrvatski turizam i koliko daleko treba ići u obogaćivanju turističke ponude, posebno na mjestima koja su desetljećima privlačila upravo svojom netaknutošću. Nije slučajno da se sve dogodilo upravo na Divni. Jer Divna nije bilo koja plaža.

FOTOGRAFIJA NAPUNANACA GABRIELE HLADIKOVE IZAZVALA JE RASPRAVU NA FACEBOOKU
Do ove uvale, skrivene podno sjevernih padina Svetoga Ilije, nedaleko od Dube Pelješke, ne dolazi se usput. Do nje vodi uska i zavojita cesta, a upravo su izdvojenost, gotovo netaknuti krajolik i potpuni mir desetljećima bili razlog zbog kojeg su mnogi spremno prelazili dodatne kilometre. Divna nikada nije bila plaža na koju se dolazilo zbog adrenalinskih sadržaja ili organizirane zabave. Dolazilo se zbog osjećaja da postoje mjesta koja još uvijek izgledaju kao nekad. Upravo zato fotografija plutajućeg aquaparka kod mnogih nije izazvala ljutnju zbog samih napuhanaca, nego osjećaj da se mijenja karakter mjesta. Nametnulo se pitanje gdje završava razvoj turističke ponude, a počinje gubitak identiteta mjesta.
Među stotinama komentara posebno se izdvojio onaj jednog gosta iz Poljske. U nekoliko je rečenica sažeo ono što su mnogi drugi pokušavali objasniti kroz cijelu raspravu. "Pelješac ima sve od čega turisti bježe u Makarskoj – prekrasnu prirodu, mir i divne ljude." A zatim dodaje: "Danas napuhanci, sutra kilometri plaćenih ležaljki, a zatim hoteli i beton." Teško je pronaći bolji opis percepcije koju Pelješac ima među svojim dugogodišnjim gostima. Oni ne dolaze zato što ovdje ima više sadržaja nego drugdje. Dolaze upravo zato što ih ima manje.

Upravo se ta misao provlači kroz velik dio rasprave. Komentatori uglavnom ne tvrde da sadržaji za djecu ne bi trebali postojati. Tvrde da postoje mjesta na kojima im jednostavno nije mjesto. Gošća iz Slovačke smatra kako ovakve atrakcije pripadaju gradskim plažama ili hotelskim resortima, dok na prirodnim uvalama nestaje upravo ono zbog čega su posebne. Gost iz Češke napisao je da "ovaj cirkus pripada gradskoj plaži", a ne jednoj od najljepših prirodnih uvala Pelješca.
Posebnu težinu raspravi daju komentari ljudi koji na Divnu dolaze godinama, pa i desetljećima. Jedan češki turist napisao je da ondje ljetuje još od 1998. godine. Drugi se prisjetio prvog dolaska prije 24 godine, kada je Divnu opisao kao "najbolje mjesto pod suncem", priznajući da ga je današnji prizor iskreno rastužio. Možda najemotivniji komentar ostavila je gošća iz Češke koja se prisjetila svog prvog dolaska 1999. godine. Opisuje tirkizno more, gotovo praznu plažu i osjećaj da je pronašla skriveni komadić Mediterana. Na kraju zaključuje kako joj je drago što će Divnu pamtiti onakvu kakva je nekad bila, a ne ovakvu kakvu ju je zatekla danas.
Zanimljivo je da se među stotinama komentara gotovo nitko ne žali na nedostatak sadržaja. Naprotiv, velik broj gostiju poručuje da na Pelješac dolazi upravo zato što ondje još uvijek može pronaći mir, tišinu i prirodu, bez osjećaja da svaka uvala mora nuditi novu atrakciju. Godinama se govorilo kako destinacije moraju nuditi sve više sadržaja kako bi ostale konkurentne. Komentari ispod fotografije Divne sugeriraju upravo suprotno – da je za dio gostiju najveća vrijednost pojedinih uvala upravo odsutnost dodatnih sadržaja. Drugim riječima, mnogi na Pelješac ne dolaze unatoč tome što ondje nema više turističkih atrakcija, nego upravo zbog toga.
.jpg)
FOTOGRAFIJA DIVNE PRIJE POSTAVLJANJA "DODATNIH SADRŽAJA"
Naravno, rasprava nije bila jednostrana. Dio sudionika smatra da je sasvim normalno ponuditi sadržaje za obitelji s djecom te podsjeća kako i lokalno stanovništvo od turizma mora živjeti. Jedan češki gost napisao je kako ne vidi ništa loše u tome da lokalni poduzetnici tijekom kratke sezone pokušaju ostvariti dodatnu zaradu, dok su drugi poručili da Hrvatska ima dovoljno raznolikih plaža da svatko može pronaći onu koja mu odgovara.
Ipak, prevladavajući ton rasprave bio je drukčiji. Nije se vodila polemika samo o jednom plutajućem aquaparku, nego o tome gdje završava razvoj turističke ponude, a počinje gubitak identiteta prostora zbog kojeg su gosti uopće počeli dolaziti.
Na kraju se priča vraća onamo gdje je i počela – jednoj fotografiji i jednoj rečenici. Gabriela Hladíková željela je podijeliti svoje razočaranje prizorom koji je zatekla na jednoj od omiljenih peljeških plaža. Umjesto toga, otvorila je raspravu koja je pokazala da za mnoge goste najveća vrijednost pojedinih jadranskih uvala možda nije ono što im se može dodati, nego upravo ono što je uspjelo ostati netaknuto.

