Vatra može biti slučajnost i posljedica nepažnje, ali i namjerna odluka
Posljednji požari koji su zahvatili područje Dubrovačko-neretvanske županije imaju jednu zajedničku poveznicu – u njihovu nastanku sudjelovala je ljudska radnja.
Zapovjednik Vatrogasne zajednice Dubrovačko-neretvanske županije Stjepan Simović ističe kako postoje određene indicije koje upućuju na ljudski faktor, no konačan odgovor o okolnostima izbijanja požara trebala bi dati policija.
„Dosta stvari navodi na ljudski faktor, ali ja se uvijek nadam, jer to je najgore kada netko izazove požar, kada stvarno jest ljudski faktor. Ima nekakvih indicija, ali policija stvarno radi svoj posao. Stvarno se nadam da nije ljudski faktor, ali se bojim, jer ako jest, to nikako nije dobro“, kazao je Simović.
Vatrogasci na terenu mogu utvrditi okolnosti u kojima je požar izbio, no odgovor na pitanje je li vatra namjerno podmetnuta daju policija i nadležna istraga.
Piromanija rijedak, ali složen poremećaj
Što se događa u glavi osobe koja namjerno pali vatru, pojasnila je klinička psihologinja Vesna Raguž Staničić. S konkretnim slučajevima piromanije u svojoj dugogodišnjoj praksi susrela se svega jednom ili dvaput.
Prema njezinim riječima, određeni znakovi mogu se pojaviti već u djetinjstvu, a osobito tijekom adolescencije. Kao neke od mogućih ranih pokazatelja navodi okrutnost prema životinjama, produljeno noćno mokrenje te paljenje manjih požara.
„Kada to imamo, u kombinaciji sa još nekim drugim fenomenima (...) i vidimo kako dijete već u ranim godinama pali neke manje požare, to su neki mali signali za nešto što će se kasnije pretvoriti u jedan ozbiljni poremećaj“, pojasnila je Raguž Staničić.
Takve osobe tijekom odrastanja mogu doživljavati zanemarivanje ili zlostavljanje te imati poteškoće u ostvarivanju socijalne komunikacije, zbog čega je, ističe psihologinja, riječ o složenom problemu.
Nisu svi počinitelji piromani
Namjerno izazivanje požara ne znači nužno da je riječ o piromaniji. Piromane treba razlikovati od osoba koje požare podmeću iz kriminalnih ili terorističkih motiva, zbog materijalne koristi ili iz osvete.
Kod osoba koje uživaju u izazivanju požara karakteristično je, navodi Raguž Staničić, da se ne udaljavaju daleko od mjesta na kojem su vatru podmetnule. Sam čin gledanja požara kod njih može izazvati osjećaj moći i važnosti.
Takve osobe često imaju nisku toleranciju na frustraciju, slabu kontrolu impulsa i izražen osjećaj manje vrijednosti.
Dodatni problem predstavlja i velika medijska pažnja koju požari izazivaju. Ona, upozorava psihologinja, kod pojedinaca može dodatno potaknuti interes za požare.
„Vrlo često to mogu biti i oni koji dojavljuju da se negdje dogodio požar, jer se u tom trenutku onda osjećaju važnima“, kazala je.
Piromanija se uglavnom povezuje s osobama muškog spola, a poremećaj se, prema riječima psihologinje, najčešće razvija u punom zamahu tijekom kasnih dvadesetih godina.
Posljednjih nekoliko požara na području Dubrovačko-neretvanske županije potvrđeno je kao posljedica ljudske radnje. Hoće li se raditi o namjernom podmetanju ili nehaju, pokazat će kriminalistička istraživanja.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
