IZ TISKANOG IZDANJA GLASA GRADA Dr. Miomir Žužul: Hrvatska je zadnja točka stabilnosti Zapada, a Europa bez partnerstva sa SAD-om srlja u još dublju krizu
Gostujući u prvom dijelu emisije „Presstissimo“ Libertas televizije, ovaj sudionik Daytonskih pregovora osvrnuo se na posljedice američkih izbora, strukturnu krizu Europske unije, slabljenje međunarodnih institucija, rat u Ukrajini te izazove migrantske politike.
Komentirajući rezultate nedavnih izbora na sredini mandata u Sjedinjenim Američkim Državama, na kojima su republikanci izgubili neke od svojih tradicionalnih uporišta poput Iowe i Južne Karoline, dr. Žužul istaknuo je kako takav rasplet ne predstavlja presedan u američkoj političkoj praksi. Podsjetio je da su slične poraze u Kongresu tijekom svojih mandata doživjeli i Bill Clinton, Barack Obama, Ronald Reagan te George Bush. Iako se u međunarodnoj javnosti svi procesi u Americi promatraju kroz prizmu predsjednika Donalda Trumpa, Žužul ocjenjuje da promjena odnosa snaga u Kongresu neće donijeti zaokret u američkoj vanjskoj politici. Prema njegovim riječima, kreiranje vanjske politike u predsjedničkom sustavu ostaje čvrsto u rukama Bijele kuće i samog predsjednika, kojemu ministri izravno odgovaraju. Očekuje tek moguće ublažavanje retorike na vanjskom planu, dok bi se predsjednikova sklonost političkim sukobima u narednom razdoblju mogla intenzivnije prenijeti na unutarnjopolitičku scenu.
Uspoređujući današnje međunarodne okolnosti s vremenom kada je kao ministar vodio hrvatsku diplomaciju prema euroatlantskim integracijama, Žužul je izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog stanja unutar Europske unije. Dok je prije dvadesetak godina Unija predstavljala jasnu perspektivu i prostor stabilnosti, njezinu današnju krizu ocjenjuje dubokom i strukturalnom. Paralelno s time, upozorio je na zabrinjavajući pad utjecaja Ujedinjenih naroda, ilustrirajući to činjenicom da danas malo tko od obrazovanih građana uopće zna tko je glavni tajnik te organizacije. Djelovanje UN-a svelo se na blokadu unutar pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, koje su danas suprotstavljene u ključnim globalnim sukobima. Pritom je ukazao na indikativan financijski trend: dok je američka administracija u otvorenom sporu s UN-om iako ostaje njegov najveći financijer, Kina dobrovoljno povećava svoj financijski udio prema dvadeset posto jer joj odgovara očuvanje postojećeg institucionalnog okvira.
Govoreći o transatlantskim odnosima, Žužul je ustvrdio kako među europskim političarima vlada znatno nerazumijevanje načina na koji Washington definira svoje strateške interese. Iako je izolacionizam povijesno prisutan u američkoj politici, danas artikuliran kroz pokret MAGA, suvremena globalna međuovisnost onemogućuje Sjedinjenim Državama povlačenje unutar vlastitih granica. Žužul je pritom bio izričit u ocjeni da Europa nema održivu alternativu partnerstvu sa SAD-om, naglasivši kako se europsko gospodarstvo i sigurnosna arhitektura nalaze u krizi, dok NATO i dalje ostaje najučinkovitiji savez u povijesti međunarodnih odnosa. Kao primjer europskog političkog diletantizma naveo je nerealne i pravno neprovedive ideje o mogućem priključenju Kanade Europskoj uniji, upozorivši da takve rasprave izravno ugrožavaju stabilnost same kanadske federacije.
U kontekstu bilateralnih odnosa Zagreba i Washingtona, bivši hrvatski veleposlanik podsjetio je na presudnu američku potporu prilikom ulaska Hrvatske u NATO, ali i na snažan diplomatski pritisak koji je SAD izvršio na Bruxelles kako bi se ubrzao hrvatski pristup Europskoj uniji. Današnje odnose dviju država ocijenio je stabilnima i dobrima, osobito u obrambenom sektoru gdje suradnja dviju vojski kontinuirano traje neovisno o promjenama političkih administracija, što potvrđuje i posjet potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića SAD-u. Hrvatsku je pritom definirao kao objektivno posljednju točku stabilnosti zapadne Europe prema istoku, iza čijih granica počinje zona nestabilnosti. Kao glavni prostor za unaprjeđenje odnosa naveo je gospodarstvo, istaknuvši kako je hitno rješavanje pitanja dvostrukog oporezivanja nužan preduvjet za dolazak ozbiljnih američkih investicija.
Osvrćući se na rat u Ukrajini, dr. Žužul je podsjetio da je ruska agresija započela još okupacijom Krima, na što međunarodna zajednica i Vijeće sigurnosti UN-a tada nisu adekvatno reagirali, unatoč činjenici da je Rusija time izravno prekršila Budimpeštanski memorandum kojim su Ukrajini zajamčene granice u zamjenu za odricanje od nuklearnog oružja. Izrazio je žaljenje što se u javnom prostoru danas dominanto raspravlja o financijskim paketima i isporukama naoružanja, čime se rat produljuje, dok u drugi plan padaju svakodnevne civilne žrtve i stradanja tisuća djece. Kada je riječ o postizanju mira, Žužul smatra da brzo rješenje po uzoru na Daytonski sporazum u ovom slučaju nije realno. Umjesto toga, zagovara pristup u fazama koji bi započeo hitnim prekidom vatre i zaustavljanjem stradanja, nakon čega bi uslijedili dugotrajni pregovori i niz „odgođenih rješenja“. Objasnio je kako u ovom trenutku ne postoji vojna sila koja Ukrajini može vratiti okupirana područja, ali diplomacija istodobno ne smije priznati nasilno mijenjanje granica i time nagraditi agresora. Dok ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu ratni sukob služi za održavanje na vlasti unatoč gospodarskom i demografskom slabljenju zemlje, Ukrajini je mir nužan kako bi aktivirala svoje goleme poljoprivredne, mineralne i ljudske resurse te privukla već pripremljene strane investicije.
Zaključujući analizu, dr. Žužul se dotaknuo i migracijskih kretanja u Europi, ocijenivši da su vodeće zapadne države, ponajprije Njemačka i Švedska, počinile stratešku pogrešku poistovjećujući potrebu za radnom snagom s nekontroliranim otvaranjem granica. Takva je politika, prema njegovoj ocjeni, rezultirala ozbiljnim gospodarskim i sigurnosnim problemima jer značajan dio migranata nije integriran na tržište rada, već je opteretio socijalne sustave tih zemalja. Hrvatska je u tom procesu izbjegla teže posljedice zahvaljujući dvama čimbenicima: izostanku izdašnih socijalnih naknada koje bi privukle masovno doseljavanje te učinkovitom upravljanju granicama od strane Vlade i Ministarstva unutarnjih poslova.“
