Dječje igralište „Voaz“ u Cavtatu u utorak, 18. kolovoza, bilo je domaćin bogatog književnog programa „Knjige pod stablima“ u organizaciji Dubrovačkih knjižnica, uz podršku Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Program je povezao popodnevni susret najmlađih čitatelja sa zavičajnom pričom i istraživanjem Cavtata te večernju promociju suvremene domaće proze.
Popodnevni dio manifestacije bio je posvećen djeci u sklopu programa „Pričom p(o) Cavatu“. Predstavljena je slikovnica „Cavtislava“ autorice Tajane Martić, nastala prema istoimenom igrokazu učenica 8. razreda Osnovne škole Cavtat. Slikovnica donosi poznatu konavosku legendu o Cavtislavi, kćeri kralja Kodruna, te na djeci pristupačan način povezuje književnost i zavičajnu baštinu. Predstavljanje se ubrzo pretvorilo u veselu kreativnu radionicu u kojoj su mališani s autoricom razgovarali o legendama koje poznaju iz vlastitoga kraja. Uz pomoć mašte i običnih plahti, rekreirali su prizore iz priče te gradili brodove i kule. Susret je završio porukom djeci da čitaju, pišu i stvaraju vlastite priče te da uz pomoć mašte nastavljaju otkrivati i čuvati bogatstvo zavičaja. Nakon predstavljanja slikovnice uslijedila je interaktivna šetnja cavtatskim ulicama pod vodstvom Maroja Čupića, dok su posjetitelji tijekom cijeloga dana uživali u besplatnoj akciji „Knjiga na dar“ i čitanju u hladu parkovskih krošanja.
Večernji dio programa bio je posvećen suvremenoj domaćoj prozi i predstavljanju romana „Otok” (Naklada Fragment) autora Mira Morovića. Razgovor s autorom — splitskim književnikom sa zagrebačkom adresom, diplomiranim pravnikom, glazbenikom i izvanrednim studentom bibliotekarstva — moderirala je knjižničarka Ogranka Cavtat Lucijana Mihaljek.
Cavtatska je publika imala priliku upoznati Morovićev stvaralački put i razvoj interesa za kriminalistički žanr, od prvih romana „Djeca slijepoga kovača” i „Voštani princ” smještenih u SAD, do najnovijeg romana koji donosi preokret. Za razliku od prvijenaca, Morović je u „Otoku“ odlučio radnju smjestiti u prostor koji poznaje. Roman kombinira elemente kriminalističkog i psihološkog trilera, a hrvatski otok postaje autentična kulisa za priču o zločinu, ljudskim slabostima i moralnim dilemama. Upravo Hrvatsku autor vidi kao iznimno zanimljiv prostor za žanrovsku književnost, ističući potencijal krajeva poput Dalmatinske zagore, Slavonije i Like.
Jedna od središnjih tema razgovora bila je izgradnja likova. Morović je istaknuo kako ne voli strogu podjelu na pozitivce i negativce, nego likove smješta u svojevrsnu „sivu zonu“, u kojoj se suočavaju s vlastitim slabostima, etičkim pitanjima i moralnim dvojbama. Upravo zato „Otok“ nije samo klasični kriminalistički roman; iza kriminalističke priče razvija se psihološki sloj koji otvara pitanja dobra i zla, odgovornosti, morala i načina na koji procjenjujemo postupke drugih ljudi.
„Najvažnija mi je priča“, istaknuo je Morović, pojašnjavajući da društvene teme u njegovim romanima proizlaze iz same priče, a ne obrnuto. Zločin pritom neizbježno otvara pitanja korupcije, institucija koje ne funkcioniraju, mizoginije i drugih društvenih pojava, ali autor nastoji izbjeći situaciju u kojoj bi društvena poruka potisnula književnu priču.
Razgovor je otvorio i pitanje položaja domaće žanrovske književnosti. Morović smatra da postoji određeni porast interesa za prozu, ali kao veći problem vidi općenito mali broj čitatelja, dok se unutar te publike pojavljuju i predrasude prema domaćim autorima. Žanrovska književnost, smatra, dugo je bila nedovoljno vrednovana, iako primjeri skandinavske i drugih književnosti pokazuju da kriminalistički roman može postići velik uspjeh i izvan granica zemlje u kojoj je nastao. Osvrnuo se i na često korišten izraz „svjetska razina“ kada se govori o domaćim autorima. Takvu ocjenu smatra komplimentom, ali istodobno propituje potrebu da se domaća književnost promatra kao nešto odvojeno od „svjetske“.
„Ako nešto odavde ode u svijet, to je i dalje dio svijeta“, poručio je Morović, naglašavajući važnost promjene perspektive prema vlastitoj književnoj produkciji.
Publika je imala priliku čuti i kako izgleda Morovićev autorski proces. Ideje mu najčešće dolaze navečer, tijekom noći ili rano ujutro, a zatim ih nastoji zapisati. Zanimljivo je i da najčešće ne piše kod kuće, nego u kafićima. Govoreći o istraživanju za romane, istaknuo je da je internet uvelike olakšao pristup informacijama, ali da je i dalje neprocjenjivo razgovarati s ljudima koji se određenim područjima profesionalno bave.
Posebno je zanimljiv njegov put do pisanja. Kako je istaknuo, u književni je svijet ušao gotovo slučajno, potaknut ljubavlju prema stripovima i kriminalističkim pričama. Prisjetio se da u školi nije bio osobito uspješan u hrvatskom jeziku i da se nije smatrao nadarenim za pisanje. Ozbiljnije je počeo razvijati svoje pisanje tek oko 23. godine, velikim dijelom zahvaljujući čitanju. Njegova poruka budućim autorima bila je jednostavna: treba pokušati, biti uporan i razvijati samokritičnost, bez obzira na to smatramo li se od početka „rođenim piscem“.
Publika u Cavtatu imala je priliku doznati i što Morović priprema u budućnosti: u planu su četvrti roman i nova dječja slikovnica.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
