EVOLUCIJA LEŽALJKI Ležaljke, baldahini i pomorsko dobro: kako je luksuz prošao ispod radara
Ležaljke na plažama već su godinama tema rasprava među građanima, turistima, koncesionarima i lokalnim vlastima. Jedni tvrde da zauzimaju javni prostor i tjeraju kupače s plaža, drugi da su sastavni dio turističke ponude bez koje je danas teško zamisliti sezonu. U svoj toj buci oko ležaljki gotovo je nezapaženo prošao jedan drugi fenomen – pojava velikih drvenih baldahina, luksuznih konstrukcija koje zauzimaju višestruko više prostora od običnih ležaljki i koje su danas sastavni dio ponude nekih od najpoznatijih dubrovačkih plaža. Za razliku od ležaljki, koje se barem teoretski mogu ukloniti nakon korištenja, veliki drveni baldahini cijelu sezonu nepomično stoje na nekim plažama. Kako se oni uklapaju u priču o pomorskom dobru kao općem dobru dostupnom svima i tko ih uopće odobrava?
Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Gradu Dubrovniku postavili smo jednostavno pitanje: ako su uvjeti za postavljanje ležaljki, suncobrana, šankova, plovila i druge opreme detaljno propisani natječajima, odlukama i ugovorima, kako je regulirano postavljanje baldahina koji se, za razliku od ležaljki i suncobrana, ne mogu jednostavno postaviti na zahtjev gosta i potom ukloniti kako bi pomorsko dobro ostalo slobodno za korištenje? Odgovori koje smo dobili pokazuju da za plaže pod gradskom upravom i one dane u koncesiju vrijede bitno različiti režimi upravljanja.
Grad: Baldahini nisu dopušteni
Iako su na dijelu dubrovačkih plaža baldahini postali sastavni dio turističke ponude, iz Grada Dubrovnika poručuju kako za njih u gradskom sustavu upravljanja pomorskim dobrom jednostavno nema mjesta. „U samoj Uredbi o vrstama djelatnosti i minimalne naknade za dodjelu dozvola na pomorskom dobru nije navedeno sredstvo baldahin. Budući da se isti konstruktivno i gabaritno razlikuje od klasične ležaljke, nije predviđen Planom upravljanja pomorskim dobrom Grada Dubrovnika 2024. – 2028., pa samim tim nije bio sastavni dio javnog natječaja. Dakle, na plažama kojima upravlja Grad Dubrovnik nije dopušteno postavljanje baldahina“, naveli su u pisanom odgovoru iz Grada Dubrovnika. Drugim riječima, za Grad baldahin nije tek luksuznija verzija ležaljke, nego posebna konstrukcija koja uopće nije predviđena gradskim pravilima upravljanja pomorskim dobrom.
Županija: Postoje „teže i glomaznije ležaljke-baldahini“
Kada se s plaža pod upravljanjem Grada Dubrovnika prijeđe na one za koje je koncesiju dodijelila Dubrovačko-neretvanska županija, priča dobiva nešto drukčije konture. U Županiji, baldahine promatraju kao dio razvoja turističke ponude na plažama. „Posljednjih godina ležaljke se razvijaju, dobivaju na udobnosti i kvaliteti te su sve ugodnije i podižu razinu usluge i ponude, međutim to ima za posljedicu da ih je teško stavljati u prostor ne samo na zahtjev gosta nego i tijekom noći“, navode iz Županije. Potom dodaju kako nisu željeli koncesionarima stvarati dodatne troškove uklanjanja „takvih težih i glomaznijih ležaljki-baldahina“. Ta naizgled usputna formulacija otkriva bitno drukčije poimanje baldahina u Županiji od onoga koje zastupa Grad Dubrovnik. Dok u Gradu smatraju da se baldahini konstruktivno razlikuju od ležaljki i zato ih ne dopuštaju na plažama pod svojom upravom, u Županiji ih opisuju kao jednu od razvojnih faza ležaljki te govore o „ležaljkama-baldahinima“ kao dijelu stvarnosti na koncesioniranim plažama.
Dvije vrste plaža, dva sustava pravila
Ključ za razumijevanje priče zapravo leži u razlici između koncesija (koje dodjeljuje Županija) i dozvola na pomorskom dobru (koje dodjeljuje Grad). Kako objašnjavaju iz Županije, koncesionar natječajem dobiva na korištenje određenu površinu pomorskog dobra, dok nositelj dozvole koju izdaju gradovi i općine dobiva samo pravo na određeni broj ležaljki ili druge opreme.
„Razlika između dozvole i koncesije je u činjenici da koncesionar dobiva natječajem površinu pomorskog dobra na korištenje, dok nositelj dozvole dobiva samo broj komada sredstva, u ovom slučaju ležaljke“, navodi se u pisanom odgovoru iz Županije. To znači da ista ležaljka na jednoj plaži i ista ležaljka na drugoj plaži ne moraju imati isti status.
Ležaljke se ne moraju uvijek uklanjati
Još je zanimljivije pojašnjenje koje se tiče jednog od najčešćih prigovora građana. Naime, Županija navodi da je u novijim koncesijama unaprijed određeno područje na kojem se mogu postavljati ležaljke te da ono uglavnom zauzima između deset i dvadeset posto ukupne površine koncesije, a nigdje više od polovice.
„Na svakoj plaži omogućeno je nesmetano kupanje i korištenje pedeset posto ili više plaže, a u području koje je označeno da se na njemu mogu postavljati ležaljke, koncesionar nema obvezu svakodnevno uklanjati ležaljke“, navode iz Županije. Dok je pitanje ležaljki time barem djelomično razjašnjeno, status baldahina ostaje znatno manje jednoznačan.
Evolucija ležaljke
Nekad je ležaljka bila komad plastičnog ili drvenog namještaja koji se mogao složiti i maknuti u nekoliko minuta. Danas se na pojedinim koncesijskim plažama nude veliki drveni baldahini s madracima, zavjesama i prostorom koji podsjeća na privatni dnevni boravak uz more.
Baldahini koje danas susrećemo na plažama poput Banja, Coral Beacha ili Vrtova sunca nalaze se na koncesijskim područjima kojima upravlja Županija. Na gradskim plažama, prema službenom odgovoru Grada Dubrovnika, nisu dopušteni. No ostaje pitanje jesu li pravila koja su nastajala u vrijeme suncobrana i sklopivih ležaljki pratila transformaciju turističke ponude koja danas uključuje sve veće i luksuznije sadržaje na samoj plaži. Jer dok se javnost godinama prepire oko toga treba li ležaljka stajati uz more ili biti složena sa strane, evolucija ležaljke u baldahin – turistički proizvod koji se na nekim plažama naplaćuje i nekoliko stotina eura dnevno – prošla je gotovo potpuno ispod radara.
|
CIJENA PRIVATNOSTI Na nekim dubrovačkim koncesijskim plažama baldahin odavno više nije tek luksuznija ležaljka, nego zaseban turistički proizvod. Najam baldahina na Banjama, prema dostupnim rezervacijskim servisima, stoji približno 200 do 300 eura dnevno, ovisno o poziciji i terminu. Coral Beach Club nudi standardni baldahin uz minimalnu potrošnju od 350 eura, dok VIP baldahin zahtijeva 500 eura minimalne potrošnje koja se može iskoristiti za hranu i piće. Vrtovi sunca u svojoj ponudi ističu VIP zonu plaže s cabanama i lounge sadržajima, no cijene korištenja nisu javno dostupne.
|
.jpg)
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
