Ako neki koji nema žene ili neka koja nema muža s prćijom uda svoju kćer ili kćeri koje ima, neka nad preostalom imovinom ima punu vlasnost.
Prije spomenute kćeri neka na to ne polažu nikakvo pravo. Ali ako neke od kćeri budu udane, a neke neudane, određujemo da se one koje nisu udane moraju udati s prćijom. I što preostane od očevine ili majčina imetka, neka se zajednički podijeli između svih kćeri, osim što žena može, od onoga što joj preostane, odvojiti do četvrtine svoje prćije i dati za svoju dušu.
Statut Grada Dubrovnika iz 1272. godine temelj je pravnog poretka i snažan simbol dubrovačkog kolektivnog identiteta i državnosti. Jedan je od njegovih najvažnijih pisanih simbola i povijesno vrelo u koje je pohranjeno kolektivno pamćenje dubrovačke zajednice. Svojim odredbama o funkcioniranju uprave i sudskim postupcima, o obitelji i nasljeđivanju, pomorstvu, zločinima i kaznama, idealan je vodič u rana stoljeća dubrovačke i europske pravne kulture. Ulomke iz knjige na koju su, svake godine u prosincu, polaganjem ruku, prisezali dubrovački plemići, srijedom i petkom emitira Libertas televizija, a od ovog tjedna možete ih čitati u tiskanom izdanju Glasa Grada, na našem portalu Glasgrada.hr i društvenim mrežama. Za grafičko oblikovanje zadužen je Ivan Gajić, montira Lucija Curavić, a urednik projekta je Mario Bukvić.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
