DUBROVAČKA BISKUPIJA Dubrovački vjeroučitelji sudjelovali na Katehetskoj ljetnoj školi u Splitu
Tema škole bila je „Ukorijenjeni u nadi. Povijest i Vjeronauk na istom putu“.
Program je započeo izvedbom hrvatske himne koju je otpjevao Zbor vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupije „Sv. Anastazije“, a zatim je uslijedila molitva koju su pripremili vjeroučitelji Žarka Šljivić i Slavko Blažić. Prisutnima su se prigodnim i poticajnim riječima obratili predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda prof. dr. Ivica Pažin, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić uime nadbiskupa Zdenka Križića, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje mr. sc. Katarina Milković uime suorganizatora te predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić.
Prvo predavanje pod nazivom „Kršćanska nada kao podloga uspostave europskih srednjovjekovnih država“ održao je prof. dr. sc. Josip Vrandečić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Polazeći od linearne kršćanske vizije povijesti i neprekinute rimske tradicije, predavač je pokazao kako se Carstvo nije „ugasilo“ nego preobrazilo u novu političku i duhovnu stvarnost Zapada – od Karla Velikog do karolinške renesanse. U tom je okviru prikazao hrvatski primjer i dolazak Hrvata kao saveznika Franačke nakon sloma Avara, obnavljanje središta vlasti (Nin, Biograd, Knin, Klis, Solin) te presudnu ulogu Crkve i mjesnih biskupa u oblikovanju države. Odnosi s Rimom doveli su do priznanja hrvatske države za kneza Branimira te novoga crkvenog ustroja za kralja Tomislava pri čemu je splitska Crkva, kao nasljednica salonitanske, postala metropolitansko središte cijele Hrvatske. Na temelju niza materijalnih ostataka predavač je zorno pokazao kako je kršćanstvo preobražavalo gradove i društvo.
Drugo predavanje, „Nada – filozofski pogled“, održao je dr. sc. Hrvoje Petrušić. Kroz panoramu ključnih filozofskih pristupa – od antičkog mita o Pandorinoj kutiji do suvremenih autora (E. Bloch, T. Eagleton, Byung‑Chul Han, L. F. H. Svendsen), predavač je prikazao nadu kao složen pojam koji se kreće između racionalnog i iracionalnog, afekta i kreposti, smisla i apsurda. Suvremena filozofija, istaknuo je, ponovno rehabilitira temu nade zbog njezina religijskog, političkog i antropološkog potencijala dok u odgojno‑obrazovnom kontekstu nada postaje unutarnja snaga koja pomaže podnijeti krize, tražiti rješenja i izgrađivati povjerenje u život.
Na Školi je bila predstavljena i nova knjiga „Socijalni nauk Crkve u školi i župi“, objavljena pri Centru za promicanje socijalnog nauka Crkve u suizdanju s Glasom Koncila. Knjiga na pregledan način donosi temeljne odrednice socijalnog nauka Crkve te nudi konkretne prijedloge za njegovo uključivanje u vjeronaučnu i pastoralnu praksu. Knjigu su predstavili profesor Pažin, nadbiskup Hranić, prof. dr. sc. Stjepan Baloban i vjeroučitelj dr. sc. Darko Rapić, a predstavljanje je moderirala Anita Vranić.
U popodnevnom dijelu Škole održane su tri pedagoške radionice: „Nada u praksi: učinkovite strategije podrške učenicima s teškoćama u vjeronaučnom kontekstu“, „Kršćanska nada kao izvor i nadahnuće u vjeronaučnom radu. Primjena kurikulskog pristupa na izabranim temama“ i „Nada kao poticaj motivaciji djelovanja”.
Posljednja točka prvoga dana Katehetske ljetne škole bila je drama „Ne bojte se!“ koju je po motivima romana „Žrtva ispovjedne tajne“ napisao i režirao poznati glumac i redatelj Trpimir Jurkić, a izveli salezijanci suradnici župe Marije Pomoćnice na Kmanu.
Drugi dan Katehetske ljetne škole, petak 29. kolovoza, vjeroučitelji su započeli sudjelovanjem na euharistijskom slavlju u splitskoj katedrali sv. Dujma kojega je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić. U koncelebraciji su bili đakovačko-osječki nadbiskup Hranić, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK mons. Pažin, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Velić, zamjenik predstojnika Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije don Marko Dokoza i tajnik nadbiskupa Hranića vlč. Nikola Klemen. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupije „Sv. Anastazije“ pod ravnanjem Marka Vrkića.
U homiliji, nadahnutoj blagdanom glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, nadbiskup Križić predstavio je Ivana Krstitelja kao prvoga novozavjetnog katehetu, onoga koji je „naviještao narodu Isusa i pripremao njihova srca da ga prihvate i zavole“. Naglasio je da se Ivan nije pripremao na fakultetima, nego u pustinji: molitvom, postom i osluškivanjem Duha, a to je i za katehete danas jasan podsjetnik da „nema autentičnog navještaja evanđelja bez molitve i razmatranja Božje riječi“. Ivan je, nastavio je nadbiskup, svojom poniznošću i skrovitošću sve činio da narod usmjeri prema Isusu: „On skreće pozornost sa sebe i sve čini da pozornost naroda usmjeri prema onome koga on naviješta“. Upravo zbog takva stava Isus je mogao reći za njega da je „najveći od svih rođenih od žene“.
Govoreći o mučeništvu sv. Ivana, mons. Križić je podsjetio da nevina žrtva postaje zrcalo zla i njegova razotkrivanja. Ivan je, rekao je, postao žrtva besavjesnih moćnika, a njegova smrt ostavila je dubok trag i u Isusovu srcu te se on povukao u samoću kako bi molitvom odgovorio na bol i nasilje. Nadbiskup je naglasio kako zlo uvijek proganja one koji ga čine: „Ubojica lako ubije, a onda se cijelog života osjeća progonjenim od onoga koga je ubio“. U tom kontekstu osvrnuo se i na Herodijadu koja je, preko svoje maloljetne kćeri, tražila glavu Ivana Krstitelja. Pitao je: „Kakvo mora biti srce jedne žene, jedne majke da s užitkom može gledati na pladnju, punom krvi, odsječenu glavu jednog nevina čovjeka?“. Podsjetio je da je takva slika sigurno trajno ostala u nutrini i majke i kćeri trujući njihovu savjest.
Nadbiskup je također istaknuo kako zlo nikada ne usrećuje i da nasilje uvijek vodi vlastitoj propasti, a zatim dodao: „Puno je bolje biti žrtva nego biti zločinac. Puno je bolje trpjeti od nekoga, nego biti uzrok trpljenja drugome“. Iako patnje i žrtve nevinih ostaju misterij, one nikada nisu besmislene jer u svjetlu Kristova križa postaju izvor novoga života i sjeme nade. Nadbiskup je zaključio molitvom da katehete i svi vjernici u patnji nikada ne izgube nadu, nego da u križu Kristovu prepoznaju Božju snagu i smisao ljudske žrtve.
Predavanje drugog dana Škole pod naslovom „Ukorijenjeni u nadi. Crkva i čovjek na istom putu“ održao je prof. dr. sc. Tonči Matulić. Polazeći od Kantova pitanja „Čemu se smijem nadati?“, predavač je istaknuo da se smisao ljudske egzistencije očituje u odnosu prema budućnosti. Nada i tjeskoba, rekao je, dvije su temeljne sile koje oblikuju ljudski pogled: ili očekujemo bolji i sretniji život ili nas paralizira strah od smrti i nesreće. Prof. Matulić naglasio je i to kako je kršćanska nada neraskidivo povezana s budućnošću jer ona vidi život ne samo u njegovoj krhkosti nego i u perspektivi spasenja. U predavanju je zatim prikazao razvoj modernih vizija budućnosti, od utopija koje su obećavale ljudsko kraljevstvo razuma i slobode do biblijske nade koja u svijest čovjeka unosi perspektivu eshatološkog vremena spasenja. Razlikujući ta dva pristupa, rekao je kako kršćanska nada nije utopija ni distopija jer se ne temelji na ljudskim projekcijama, nego na vjeri u Krista i njegov dar vječnoga života. Istodobno, ona nije ni povijesno irelevantna. Upravo zato što se otvara prema vječnosti kršćanska nada nadahnjuje odgovorno zauzimanje u povijesti, razborite i pravedne odluke te trajno poštovanje ljudskog dostojanstva. „Kršćanska nada“, istaknuo je Matulić, „otvara vrijednosni horizont unutar kojeg povijesne odluke treba donositi razborito, pravedno i istinoljubivo“. Predavanje je završio porukom kako je nada, utemeljena na vjeri u Isusa Krista, jedinstveni i neusporedivi izvor nadahnuća za život Crkve i čovjeka.
U popodnevnom dijelu Škole sudionici su nastavili rad u trima pedagoškim radionicama te završili zajedničkim okruglim stolom na kojem su imali prigode podijeliti dojmove, razmijeniti iskustva te istaknuti prijedloge za budući rad i unaprjeđivanje vjeronaučne nastave u školama.
Na ovogodišnjoj Školi, u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje RH, okupilo se više od 300 osnovnoškolskih vjeroučiteljica i vjeroučitelja.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
