MALI OGLASI
24.03.2017 | Mario Klečak

Konzumizam

Autor: Glas Grada
Konzumizam
Vlada smiruje tenzije. Vjeruje se, kako će osnovat' krizni stožer za obranu Agrokora, a poznavajući kritički stav našega anemičnoga premijera, prema ruskim osvajačkim pothvatima, izgledno je, da on razmišlja i o uvođenju strožih sankcija prema Rusiji Na poznatoj paškoj plaži, raju za mlade iz cijeloga svijeta, od ove godine, stvari se mijenjaju. Koncesiju su dobili neki novi ovisnici o glazbi i zabavi, a među njima je i najpoznatiji gazda zaštitarske firme, poznatiji k'o suvoditelj i glasnogovornik branitelja iz šatora. Pamtit' će ga generacije, po borbi za vraćanje dostojanstva branitelja. I ne samo što im je povratio dostojanstvo, nego je i prije saznanja, 'ko je njima uopće oduzeo dostojanstvo, on eto - dobio koncesiju za rudnik zlata. A, nakon što se vratio sa službenoga puta po Srbiji, poznavaoci vrhunske zabave, očekuju ljeto na Zrću u znaku Cece i Karleuše. Neki što nisu dobili koncesiju, već zlonamjerno podmeću teoriju na temu, što će reć' vrhovni državni i vjerski poglavari na spoznaju, da se je, jedan takav vjernik, uvalio u biznis pun grijeha; alkohola, nemorala, prostitucije i droge? Očekuju neko kršćansko objašnjenje, u stilu, i Bogu je drago, kad se mladi zabavljaju. A možda je naša čeljad samo zavidna, što nekome dobro ide. Kad' mu krene u životu, najradije bi, da ga vrag odnese. A kad’ mu se to i dogodi, onda uživaju, gaze ga i, naravno napominju: to je bilo za očekivat'. Evo, na primjer, priča mi prijatelj, kako je k’o student u Zagrebu, krajem sedamdesetih, za razne prigode kupov’o cvijeće na placi Dolac, u onega, kako se zove… ma…ovega… velemajstora z bregov. Bilo je to, najbolje cvijeće u pokojnoj državi, kaže on. Bome je čovjek teško radio, a jedanput je za novine rek'o, da mu nije bilo tatine penzije, teško je mog'o spojit' kraj s krajem u vremenima KOMUNIZMA. Pa je došlo vrijeme KONZUM-izma. Pa iznova, cvijet po cvijet…normalno je, kad’ tako vrijedno sadiš i radiš, da se i obogatiš. Borati, 'ko brani svakomu od nas, da pošteno radi i zaradi; vilu i dvorac ako hoće, jahtu, helikopter. K'o i on. Zašto ne? A on je bio uporan, i tek je u ratu, velikim ulaganjem, i to u našoj, napadnutoj i opljačkanoj državi, puno više od ostalih 199 familija, uspio zaradit' malo tih željenih statusnih simbola. I sad', kad mu je ponestalo malo keša, svi navalili i hoće pare. Oni bi najradije, da se cijela njegova familija odrekne i dvorca, i vile, auta i helikoptera, pa da se vrate u gradske stanove. Da se voze tramvajem, i sve samo zato, da vrate dug. Najbolje da im se još i Rusi intramezaju, pa firmu nazovu -АГРОКОР! Ma vidi ti njih! E jesu domoljubi. A vlada smiruje tenzije. Vjeruje se, kako će osnovat' krizni stožer za obranu Agrokora, a poznavajući kritički stav našega anemičnoga premijera, prema ruskim osvajačkim pothvatima, izgledno je, da on razmišlja i o uvođenju strožih sankcija prema Rusiji. I red je štitit' svoje, pa makar po cijenu zabrane uvoza ruske votke i drvenih babuški, kako bi zaprijetili ruskom gospodarstvu. Ako dođe, stani-pa'ni! Neki vjeruju u solidarnost Hrvata. Ako ustreba, solidarno će skupljat boce po kontejnerima i nositi mu pred dvorac, ne bi li nas nekako spasio od najezde Rusa. Takvim voluntarizmom bi se spasilo i njegovo pokroviteljstvo kuhanju na TV-u, s majstorima naše kuhinje. Javnost se nikad' ne bi oporavila od takvog gubitka. Ministar obrane bivše SDP-ove vlade, bio je nepravedno osumnjičen, kako je omastio brke na remontu naših trofejnih MIG-ova u Ukrajini. Uvrijeđen lažima opozicije, general je obeć’o svima, da će pucat’ sebi u glavu, ako i’ko dokaže i najmanje nepravilnosti kod obnove tih istih MIG-ova! Sadašnja vlada i predsjednica države, nagulozali su se na američke i švedske avione, pa nas uvjeravaju,kako su naši avioni jedino za staro gvožđe. Ispada, da su im ispravna samo pilotska sjedala, za katapultiranje pilota. U SDP-u se ne slažu s takvom procjenom. Njihov bivši ministar uopće nema namjeru pucat’ u svoju glavu. Nakon što su furesti labudovi poharali hrvatske kokošinjce i jata kokoši impeštali 'tičjom gripom, u Zagrebu su, po labuđem jezeru, graciozno, na prstima, odskakutali članovi Zagrebačkog baletnog ansambla, a jedina na pozornici, koja je ušla na petama, naša predsjednica države, dobila je još veći aplauz od ostalih. Uz to je dobila je i cvijeće, njima namijenjeno- umjesto njih. Dan poslije, doznali smo, da nam predsjednica putuje u Švedsku, i to, na pet dana. To su jedva dočekali njeni protivnici, pa su rekli, da je bolje da ode u Švedsku, nego u kazalište. Mada, i tamo ima leda, na koji bi se naša predsjednica mogla pokliznut'. Pet dana je dugo, a rizik, da nešto pođe po zlu je veliki. Mogla bi kažu, Švedsku pobrkat' sa Švicarskom ili zaboravit' na protokolarno držanje noga, na podu pred kraljevski parom. Mogla bi tražit' sličnosti među nama i Šveđanima. Oni, radišni i bogati protestanti, koji se drže reda i zakona, a mi, bogobojazni katolici, skloni korupciji, lupeštinama i prijevarama. Zato predlažu, da bi bilo uputno, reprogramirat' one molitvene grupe ispred bolnica, da svoje molitve usmjere na ovaj državnički posjet, kako bi proš'o bez novih posljedica.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Zatvori
Pošalji