Češće se griješi kada u skladu s pravopisnom normom treba napisati grafem ć nego u pisanju riječi u kojima treba napisati grafem č
Naoko nešto što ne može biti jednostavnije, mnogima predstavlja poteškoću pri govoru i pri pisanju. Doduše, neki pogrešno izgovaraju, a ispravno (uglavnom) pišu, ali osobno poznajem one kojima je i jedno i drugo – bauk. A u pitanju je samo ona sićušna kosa crtica iznad slova C. U svojoj knjizi Hrvatski u upotrebi dr.sc. Marko Alerić i dr.sc. Tamara Gazdić – Alerić tome posvećuju ozbiljan tekst koji (neznatno skraćen) glasi:
"U nekim se riječima hrvatskoga jezika javlja suglasnik č, a u nekima suglasnik ć. Oba su nezvučna, što znači da prilikom njihova izgovora glasnice ne titraju, pa ih možemo izgovarati šapćući. Zvučni par suglasniku č je dž, a suglasniku ć je đ.
Zamjena č i ć može uzrokovati promjenu značenja riječi, npr. imenica vraćanje ('ići na mjesto odakle smo krenuli') može postati vračanje ('čaranje'), imenica kroćenje (pripitomljavanje) može postati kročenje ('kretanje korak po korak'), imenica spavačica ('žena koja spava') može postati spavaćica ('odjevni predmet u kojemu se spava').
Vrlo se često griješi u pisanju ovih riječi:
1.budučnost, lišče, osvečuje, pomoč, proči, doči, drveče, vočke, vrtič, zadačnica, osječaj, kuča, kučerak, hočemo, nečemo, prihvača, srečom itd. Pravilno je: budućnost, lišće, osvećuje, pomoć, proći, doći, drveće, voćke, vrtić, zadaćnica, osjećaj, kuća, kućerak, hoćemo, nećemo, prihvaća, srećom.
2.mući, lijećnik, oćiju, potjeće, svećano, ućim, naućili, ućionica, poćeli. Pravilno je: muči, liječnik, očiju, potječe, svečano, učim, naučili, učionica, počeli.
Češće se griješi kada u skladu s pravopisnom normom treba napisati grafem ć nego u pisanju riječi u kojima treba napisati grafem č.
Suglasnik č javlja se u oblicima riječi prema osnovnim suglasnicima k i c, npr. od oblika junak u vokativu nastaje oblik junače, od zec – zeče, od starac – starče, od otac – oče, od ptica – ptičar, od djeca – dječurlija.
Suglasnik č javlja se u kajkavskim vlastitim imenima, npr. Medveščak, Peščenica, Začretje.
Suglasnik ć javlja se u oblicima riječi prema osnovnim suglasnicima t i đ, npr. od oblika radost u instrumentalu nastaje oblik radošću, od brat – braća, od kretati – krećem, od zaštititi – zaštićen.
Najveći broj hrvatskih prezimena završava na –ić, na –ović i –ević".
Osobno poznajem ljude kojima je to ozbiljan problem, koji se trude i nastoje svoje govorenje i pisanje uskladiti s postojećom normom, ali bez rezultata. Kao nestručnjak mislim da je riječ o govornoj mani.
I još nešto. U školama se nekad učilo da su to tvrdo i meko č, što se danas ne prakticira, nego djeca trebaju jednostavno naučiti da su u pitanju dva glasa – slova takva kakva jesu i da se svaki kao i ostalih 28 naše abecede ima tretirati na isti način.
K.T.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
