30.04.2020 | Učimo hrvatski
UČIMO HRVATSKI Opozicija – oporba
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Uhodani internacionalizam opozicija posljednjih godina sve više u svakidašnjoj uporabi gubi na vrijednosti u suprotstavljanju s domaćom istoznačnicom oporba.
Opravdano ili ne, govori nam u svom tekstu objavljenom u knjizi jezičnih savjeta Govorimo hrvatski Hrvatskog radija prof. Mile Mamić s Filozofskog fakulteta u Zadru ovako:
"U svojoj političkoj povijesti narod je hrvatski često bio u prigodi da se opire, da se protivi, suprotstavlja tuđoj, gospodskoj volji. Usporedo s tim opiranjem uspješno smo se opirali i političkom nazivu opozicija. Imali smo nekoliko naziva, ali je potpuno prevladao, čini se Pavlinovićev, naziv oporba.
U vezi s tom riječi imamo još pridjev oporbeni i imenicu oporbenjak, i od nje pridjev oporbenjački. Nakon godine 1918., pod srpskim utjecajem, javlja se ponekad i internacionalizam opozicija. Nakon godine 1945. i oporba i opozicija postaju dijelom povijesnog rječničkog blaga, jer u političkom životu nije bilo višestranačja. Tim je riječima bilo mjesta samo ako se, dakle, govorilo o povijesnim stranačkim sukobima ili o "trulom Zapadu".
Valja istaknuti da se u socijalističkom razdoblju ipak radije upotrebljavala riječ opozicija. Oporba je bila potpuno potisnuta ne samo kao stvarnost nego i kao riječ. Međutim, Brodnjak pravilno kaže da je riječ opozicija jednako hrvatska kao i srpska tuđica, samo što mi uz nju imamo i domaću, nepravedno potiskivanu riječ oporba. Brodnjak također bilježi da ona ide u red najviše proganjanih hrvatskih riječi.
Riječi oporba i oporbeni ponovno su se vratile u život. Naše su nove jezične navike već tako jake da se moramo domišljati kako bismo to drukčije rekli. Vratila nam se i ona stvarnost koja daje uporište toj lijepoj hrvatskoj riječi. Valja istaknuti da ipak svaka opozicija nije oporba. Postoji u suvremenom jezikoslovlju temeljni naziv opozicija (npr. radost žalost). I drugi narodi često upotrebljavaju taj internacionalizam kao lingvistički naziv. Želimo li ga, pak, zamijeniti domaćom riječi, onda se služimo riječju opreka".
Toliko prof. Mamić, a mi smo svjedoci da je naša riječ oporba zaživjela i pustila čvrsto korijenje u suvremenom standardnom hrvatskom jeziku.
K.T.
