Griješi se u tome što se ženskim imenima koja su postala od pridjeva, a to su najčešće imena država i kojima je vokativ jednak nominativu, pogrešno dodaje nastavak –o npr
Autori knjige Hrvatski u upotrebi – lekcije za bolje ovladavanje hrvatskim jezikom, Marko Alerić i Tamara Gazdić-Alerić napisali su tekst pod gornjim naslovom, za koji mislimo da može biti zanimljiv i čitateljima ove naše kolumne pa ga u cijelosti prenosimo.
“Ženska imena koja završavaju na – a npr. Marta, Ana, Tamara, Ivana, Laura... imaju vokativ poput nominativa, odnosno izraz im je u tim padežima jednak. Iznimku čine dvosložna ženska imena s dugouzlaznim naglaskom Ruža, Nada, Mara, Mira, Ida Anka koja u vokativu imaju nastavak –o npr. Ružo, Nado, Maro, Miro, Ido, Anko...
Ženska imena koja završavaju na – ica u vokativu mogu pravilno završavati i na – ica i na – ice, npr u vokativu je pravilno i Jelica i Jelice, i Milica i Milice. Ženska imena koja završavaju na suglasnik imaju vokativ jednak nominativu, npr.Nives - Nives, Ines- Ines, Astrid- Astrid. I ženska imena koja su postala od pridjeva imaju vokativ jednak nominativu, npr. Draga – Draga, Divna
– Divna, Mirna –Mirna i sl. te imena država Hrvatska, Francuska, Engleska, Švedska, Finska, Mađarska... Ime Marija ima dva pravilna oblika u vokativu: Marija (neutralno) i Marijo (ekspresivno). Razlika između nominativa i vokativa važna je ne samo zbog formalnih razloga (pridržavanje norme standardnoga jezika) nego i za očuvanja vokativa te jasnoće i razumijevanja.
Zašto se i gdje griješi? Pod utjecajem mnogih govora kao vokativ služi oblik nominativa. Griješi se u tome što se ženskim imenima koja su postala od pridjeva, a to su najčešće imena država i kojima je vokativ jednak nominativu, pogrešno dodaje nastavak –o npr.
Hrvatska, Francuska, kao da je riječ o općim imenicama ženskoga roda ili dvosložnim ženskim imenima. Radi boljega ovladavanja i razumijevanja treba upamtiti da ženska imena najčešće imaju vokativ oblikom jednak nominativu (Ivana, Klara, Zvonimira, za razliku od imenica ženskoga roda u kojima se vokativ razlikuje od nominativa i ima nastavak – o npr. knjiga, zastava, majka, žena ili nastavak –e , kao npr. prijateljice, spremačice ,drugarice”.
