KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA Sjedat na praznu

Sve do kraja 2019. mudri su vjerovali, da je od životne važnosti, izbjegavat negativne ljude. Dvije tisuće dvadeseta,izmudrila je skroz drugačiju životnu teoriju: treba izbjegavat - pozitivne ljude. Jer dok se pozitivni skrivaju, srameći se svoje pozitivnosti, negativni su bezrazložno sretni, jer, tek kad pozitivnih bude više nego negativnih, krdo će steći imunitet. Može i drugačije; barem 70 posto krda treba cijepit. Ako ga se uspije utjerat u štalu.
I tako se svijet okrenuo naopako; starija čeljad kriomice bježi vanka iz kuće, a unuci im viču, da se odma vrate. Viču izstraha, jer se ovi stari ne boje. Idu u banku po penziju, pa maskirani na šalteru traže pare. A kad onda sretnu svoje, još žive vršnjake, rukuju se, grle i ljube. Nesvjesni stare ulične, neskladne doskočice, kako ne bi nekoga dirnuo niti dvometarskim štapom, postala - službena politika. Ima doduše i onih opreznijih, koji prate vremensku prognozu, nadajući se izlasku u đardin ili na balkon, barem po ure. Sve drugo im je oduzeto.
Nešto mlađoj muškoj čeljadi, onoj u najboljim godinama, virus je oduzeo putovanja, utakmice, teretane, kladionice, kafiće i ostale grupne aktivnosti. Sve ono, što im vlastite žene nikad nisu uspjele oduzet. A umjesto da žene zato budu sretne, nisu. Nego se žale, kako teško održavaju distancu - od frižidera. Svako par dana isprobavaju najuže rebatinke, kako bi ustvrdile, odgovaraju li još. Život u pidžami tjera ih mislit, kako su u raju.
Jedna mi se poznanica žali, kako se boji budućnosti. Čini joj se, da je mrvicu psihički načeta. Ali se tješi, da ima i gorih.Neki dan je srela susjedu, koja priča s kučkom, djelovala jeuvjerena, kako je kučak razumije svaku njenu riječ. Pa kaže, kad sam se vratila doma, sve sam ispričala svojoj mački. Baš smo se slatko smijale.
Nakon prometa, energetike, graditeljstva, brodogradnje, pa čak i turizma, hrvatska država se odlučila okušat i u – maloprodaji prehrambenih proizvoda.
U Zagrebu su otvorili butigu od hrane – Crotaste. Imaju samo najbolje domaće gulozece: kulen, kobasice, špek, čvarke, tuke, kokoši, jaja i ostalo.
Iz državne agencije za poljoprivredu i hranu kažu, to je pomoć istočnim županijama i njihovim proizvođačima hrane. Nisu rekli čije pare ulažu u trgovinu, i je li to možda javni novacnamijenjen za financiranje javnih potreba (zdravstvo, prosvjeta), Jer država, koliko se zna, nema svoje pare. I dok privatni poduzetnik ulaže svoje solde u poduzetništvo i riskira ga izgubit, država ne riskira ništa, iako je do sad uspjela profitirat jedino od -politike.
Malobrojni anketirani građani tvrde, da se ''dobri stari komunizam'' vraća. Njima izgleda, kako bi, uz praktički jednopartijski sustav, socijalističko gospodarstvo bilo logičan put.
Nešto drugačije doduše, od već viđenoga, ali i vremena su drugačija. Prije je recimo čvarke jela sirotinja, a onaj domaći pršut povlašteni, a danas su čvarci duplo skuplji od rezanog pršuta.
Došlo nam je i cjepivo. Pošiljku je do HZJZ- a, dopratila policija s puškama i uručila osobno ravnatelju zavoda. Od njega smo doznali, da je ovo najvažniji događaj od početka pandemije. Scena povijesnog događaja je urešena njegovim poziranjem s kartonskim škatulama, a na jednu od kojih je, naš stožeraš ranoranilac, na koncu spustio - umornu stražnjicu. Simboličnost njegova, tobože, intimno bliskogkontakta s cjepivom, mediji su tako napuhali, da je njegova pomoćnica morala objašnjavat, kako je to bila prazna kutijaili ti ga – ambalaža.
Vječno nepovjerljivi mediji, tek to objašnjenje su dočekali na nož. Kako može čovjek od osamdesetak kila, sjedat na praznoj škatuli? Na kojoj još piše soft box. A kroničaru vremena, njegovo poziranje na trofejnoj kutiji, sliči onom hrabrog lovca, kad s moćnom puškom o ramenu, sjedne na ubijenoga lava. Kako bi pokaz'o, k'o je gazda u pustinji.
Potres je opet udario, ovaj put na Banovinu. Osim seizmologa,koji su izmjerili trešnju, političari su na trusnom području, mjerili svoju popularnost. A najviše pažnje ipak je izazvala zamjenica gradonačelnika Petrinje, po zanimanju doktorica, koja je bila uvjerljiva u svojoj dijagnozi stanja i uzrocima potresa, za čije posljedice je okrivila, neke - više sile. Na društvenim je mrežama objavila i terapiju u vidu molitve svetom Emigdiju, zaštitniku od potresa. Brojni njezini pratitelji zahvaljivali su svecima drugih resora, što su bosansku doktoricu, prije dvadesetak godina doveli u Petrinju, da pouči neuki hrvatski narod kako se i kome treba molit, protiv raznih opačina.
A onda je sutra dan, najgori potres dokusurio, skoro sve što je ostalo na zlosretnoj Banovini.
I dok doktorica, zamjenica gradonačelnika, u tragediji vidi upozorenje ili gnjev Svevišnjega, stručnjaci kažu, uzrok potresa je gibanje Afričke ploče prema Europi. Možda je to tako, u svijetu, ali naše potrese uzrokuje - cijepljenje.
Nacionalni Crveni križ nas je preko medija zamolio, da svi doniramo sredstva za potres. A oni će, sredstva tako prikupljena, transparentno trošit. Dan prije, načelnik Gunje, stradale u poplavi 2016. je otkrio, da nakon njihove katastrofe, od ovih transparentnih humanitaraca nisu dobili – ništa. Doznalo se, da je većina prikupljenih solada, bila domaćinski oročena u banci. Spomenuto je, i da je ravnatelj Crvenog križa sin kuma zagrebačkog gradonačelnika, a donedavno im je potpredsjednica bila prvooptužena knindža Josipa iz velike afere Vjetroelektrane. Prema reviziji iz 2017. ova organizacija, pod krjeposnim simbolom križa, te godine je, za svoje plaće i razne troškove, potrošila skoro pola para namijenjenih potrebitim i stradalim. Pa 'ko ne bi od svojih usta otkinuo i njima dao?