KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA Pune ruke dokaza
U Zagrebu je sud, za prvi dio optužbe, proglasio nevinim bivšega gazdu Agrokora. Sutkinja je lijepo rekla tužilaštvu, da mu nisu ništa dokazali, i da je on sasvim legalno u Švicarskoj platio nepunu milijardu kuna, najboljim savjetnicima.
Što je tu kriminal? Čovjek uči dok je živ, a svaka škola i svaki savjet se plaća. Samo budale dijele savjete mukte. I samo budale su nevinoga gazdu već vidjele u zatvoru. I tužilaštvo, jer su oni uvjereni, da je savjetništvo zapravo praonica solada. Sad neka se Bogu žale na presudu. A svi su zlobno tvrdili, da je optuženi bio učesnik najveće pljačke stoljeća, veće i od privatizacije. Bez ikakva dokaza. Troškove suda plaća ‘ko izgubi, a gazdi će morat sve vratit s kamatama. Onda će se USKOK opet žalit, pa će viši sud opet nekoga koštat. Jer nema dokaza. A to je važno. Evo ti primjer babe Milke; nikad ona ne bila svršila u zatvoru, zbog prodaje sira ispred kuće na staroj cesti prema moru, da je platila savjetnike. A nije, pa su je uhvatili s prstima na siru. Pune ruke dokaza.
Po jednima je pravda zadovoljena, po drugima je hapšenje osumnjičenih za pokolje Hrvata na Ovčari - namješteno. Baš na dan kad su oslobodili gazdu, pustili iz tamnice Josipu i kad je afera JANAF prijetila da postane tema važnija i od Korone. Kažu, kad su čekali trideset godina, mogli su pričekat još koju godinu, pa bi okrivljeni i tako bili pozvani na posljednji sud.
Vlada se odlučila na brutalne mjere protiv nelegalnog bogaćenja. Podignut će ‘kazneni porez’ s 54 na 60 posto, za nesrazmjer imovine svima onima, kojima nije jasno, što je to imovina stečena radom i legalnim prihodima, a što ona stečena na sumnjiv način. Ako recimo nekome nađu sto tisuća kuna viška, uzet će mu 60, a 40 mu ostavljaju k’o poruku: kradi i muljaj i dalje, ali nama plati 60 posto poreza i nema kaznene prijave.
Lani su iz Porezne uprave iznijeli podatak, kako su u zadnjih 10 godina, godišnje naplaćivali oko 14 milijuna kuna. A bile su to godine, kad su samo bivšem premijeru i bivšem predsjedniku Gospodarske komore otkrili, da su voljenu domovinu imbrujali za 60 milijuna kuna. Moguće je, da obična čeljad ne razumije, što je to porijeklo imovine, pa misle da je sve to samo mito i korupcija. A nije! Zato su neki predložili ministru financija, da uvede i porez na takve prihode. U nas je to unosna privredna aktivnost. Onda bi i običnom smrtniku bilo lakše, kad dobije opomenu za plaćanje duga od pet kuna, koji su vrijedni činovnici otkrili, kopajući po našim dužničkim karticama.
Kad su prije mjesec dana pred vladom istovarili dinje, naš premijer je pribok’o ministru policije, kako je ne’ko mog’o istovarit i nešto drugo, opasnije od lubenica. I bude tako; sin dragovoljca domovinskog rata, na fejsbuku je objavio, kako je sit prijevara i gaženja ljudskih prava, i to nakon što je tatinom, Kalašnjikovom puškom propuc’o policajca, blizu vladina ureda, na Markovu trgu. Među prvima se javio ministar branitelja, koji je ovaj nemili događaj ocijenio k’o pucanj u hrvatsku državu. Uvjeren dakako, da je hrvatska vlada zapravo - hrvatska država. Ali i začuđen, što mlađahni terorista nije sretan u državi, koju mu je tatina generacija na bojišnici stvorila, a onda na ulici branila
plinskim bocama od političkih neistomišljenika.
Bilo je na žalost i onih, koji su atentatorov čin pravdali tobožnjom teorijom, da imamo bolesno društvo, a bolesno društvo proizvodi bolesne pojedince, koji su na svašta spremni. Svašta! A jedan maskirani posjetitelj obližnjeg zagrebačkog kafića je vidno potresen primijetio, da je mali sroljo, pored tolikih kriminalaca na Markovom trgu, upuc’o baš nevina čovjeka. A Bože opičene čeljadi. Sutradan je ravnateljstvo policije objavilo, da slobodnog hodanja po Markovu trgu više nema. Mogu se slobodno šetat samo zaposlenici vlade i Sabora. Zabrana se odnosi i na novinare. A novinari misle, da će uskoro zabranit i novine. Čim nauče čitat!
Stariji Hrvati i predsjednik države, slažu se s mjerama zatvaranja trga. Jer, što ljudi imaju stalno hodat po svojoj državi i inkomodavat bolje od sebe? Što fali zatvorenom trgu pred narodnom skupštinom u Pjongyangu, ili prije njega, Trgu nebeskog mira u Pekingu? Mlađi bi još radikalnije postupili. Neka radije policija pohapsi sve prolaznike sa zločinačkim namjerama; jedne će prepoznat po Kalašnjikovu u rukama, a druge po limuzinama i službenim vozačima. Pa onda, dio njih izmjestit u Remetinac, a za ostale nać’ neki prostor van grada. Da im ni’ko ne smeta. Zato, i za ostalo, budimo odgovorni. Ostanimo doma.
