KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA Najjeftiniji radnik - naše najveće bogatstvo
Plaću od skoro 3 tisuće eura mjesečno ima naš ministar obrane, a žena mu nekih tisuću sto. Oboje su u državnoj službi, pa su tako kreditno sposobni za kupnju APN-ova stana. Doduše, imaju oni stan u rodnim Vinkovcima i veliko građevno zemljište, ali nemaju u Zagrebu. A kako ministar baš tamo radi, prinuđen je živjet u obnovljenom državnom stanu od stotinjak kvadrata. Zato su nadležni iz agencije zaključili, da njihov miljenik Bane, zvani dva stana i kuća, ima pravo na subvencionirani kredit za gradnju kuće na rodnoj mu grudi.
Ministar je uvjeren, da je sve po zakonu i sasvim je u pravu. Nije on pis'o zakone, prema kojima narod kroz razne poreze, plaća kvarat cijene stana potrebitim i sposobnim Hrvatima. Samo bi još trebalo, da nam i takvi odsele u inozemstvo. Tamo se naši ministri traže i za Boga. Sad mu spočitavaju u medijima, da je APN osmišljen kao neka vrsta socijalne mjere, a ne da se dobrodržeći još bolje drže. Ali ovaj ministar je izdrž'o i predsjednika države. Ne kažu zaludu što te ne ubije, ojača te. A jačanju je pomogla i podrška kolege, ministra financija. Njemu je to odgovornost ministra prema djeci. Što ako, hipotetski govoreći, ministrovo dijete za deset godina tatu zapita, zašto nije uz'o APN kredit, a mog'o je? Neće mu valjda odgovorit: tata je sine tad bio ministar i dobro zarađiv'o, pa nije bilo potrebe, a ni moralno koristit APN. Igra mi oko!
Iz Facebook grupe 'Mame Splitsko-dalmatinske županije' tvrde, kako su sva djeca u jednoj školi, neprimjereno obučena u trenerke, poslali pedagogu. Kažu, oni nemajusolada da djeci kupuju vestite, krovate, veste, kožne crevlje i markiranu robu, kako bi udovoljili propisima školstva. Neki pomalo zločesto primjećuju, da su u ministarstvu obrazovanja falili u nazivu škola za život, nego bi trebalo bit - život za školu. Pa kažu, trenerke nisu primjerene. A primjerene su minice ili uske i prozirne tajice i tangice koje se naziru ispod? I to ne samo na mlađahnim srednjoškolkama, nego često i kod nešto starijih nastavnica. A onda su mladi profesori krivi, što besramno gledaju tako izložene atribute mladosti. Nakon slike mladosti, javnost su šokirale slike pokojnika iz zagrebačke bolnice Sv. Duh, na kojima se vide pokojnici pobacani po podu mrtvačnice. Do dolaska na čelo nove ravnateljice, ova gradska bolnica je bila poznata jedino po križevima u svakoj sobi, po bolničkoj kapelici, ravnateljima vjernicima i doktorima s prizivom savjesti, koji svi redom odbijaju pobačaje.
Nova ravnateljica je kažu to promijenila, zašto je nedavno dobila nagradu grada Zagreba. Dobro, ne samo za to! Gradonačelnik sumnja, da je scena razbacanih pokojnika režirana od protivnika nove ravnateljice, samo da se njoj naudi, a doktorima vrati priziv savjesti. A glede mrtvačnice, koga briga hoće li poslovni partneri opet doć. Doć će drugi, treći. Ma za svaki slučaj, ministar zdravlja šalje jubilarnu sto-tisućitu inspekciju. Sve u redu, klijenti su na ledu. Većina Zagrepčana vjeruje da tamo fali frižidera, pa predlažu, da ako ostane štogod solada nakon gradnje stadiona, kupnje aviona, helikoptera, limuzina, donacija mostarskoj bolnici i Ukrajini, vlada kupi bolnicama koji frižider za mrtvačnice. Jer tamošnje bolnice sve više sliče ubožnicama u Indiji. Naš premijer je zgrožen, što ga prozivaju za svaki kriminal, koji je slučajno povezan s nekim njegovim partijskim dužnosnikom. Što on ima s mladolikim sinom bivšeg HDZ-ova saborskog zastupnika, što je osuđen na zatvor radi krivotvorenja Eura? I što je dečko, koji se još ne brije, umjesto zatvora, od države dobio kaznu rada za opće dobro. Dali mu narudžbu za tisuće Covid - testova koje je on, u maniri vještog mladog poduzetnika, isto tako - krivotvorio. Neki se pitaju, koliko je starije čeljadi uz njegovu pomoć napustilo ovaj svijet, kako bi mali lupež zgrnuo milijune i kupio Lamborghini od pola milijuna Eura.
Drugi misle, da je nakon komunističkog mraka vrijeme da bar naša djeca progledaju. Mali je poduzetan i maštovit, i gdje bi mu bio kraj da mu nisu zabranili
štampat novce. Počeo je s Eurima, a da ga nisu spriječili, sad bi već im'o štampariju za dolare, veću od Američke. Ko zna koliko još skrivenih talenata mulac ima. Samo da se sjeti, đe ih je skrio. Neki čudni mirisi su se nadvili nad proslavom praznika rada, Prvog Maja. Kažu, sve je vonjalo na državni grah, a iako nije državni, redovito se, svake godine kuha i dijeli, jednako radnicima i neradnicima. Valjda, kako ne bi štrajkali, nego i dalje radili za 12 Eura po satu. U Sloveniji zarade duplo, a u Njemačkoj duplo nego i u Sloveniji. Ali zato tamo nema graha! Dio radničke klase se uhitilo na baketinu od kuhanog graha, a drugi najavljuju štrajkove. Treći ni jedno ni drugo; skupo plaćamo sindikalne vođe, kažu, pa neka se oni bore za nas.
Vlada nas uvjerava da živimo bolje nego ikad. To vide i Nepalci, a mi ne vidimo. Ne shvaćamo, da je najjeftiniji radnik, naše najveće bogatstvo.