KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA Mito zamotan lukom
Hrvati su bili razdragani posjetom ruskog ministra vanjskih poslova. Naš ministar istih poslova, nakon sastanka s njim,pohvalio se javnosti, kako je otkrio koleginu toplu ljudskudušu, koja se, baš k'o i njegova, hrani poezijom - Jesenjina.
Ono što nam nije otkrio, ali smo svi jasno vidjeli na TV-u, da ruska poetska duša, ne nosi masku, a naši mu protokolarni stručnjaci nisu imali muda reć' da je stavi! A kamoli da plati petsto kuna globe.
Od svih njegovih važnih izjava, najviše je zapamćena ona upućena novinarima, da on nije tu, da radi njihov pos'o. A oni su samo molili, da se malo okrene, kako bi ga slikali.
Neke od novinara je to najedilo, pa su ustvrdili, da majka Rusija nikad nije bila prijatelj ni Rusima, pa kako će onda bit Hrvatima. A i naša nam je mater većini - maćeha.
Što bi tek bilo da su ga pitali, kako je mog'o, od prvog Srbina BiH, na dar primit pozlaćenu pravoslavnu, tristo godina staruikonu, koja je ukrajinska kulturna baština, a dobila je noge nedavno, nakon okupacije dijela Ukrajine.
A mogli su slobodno pitat, jer se o lupeštini još uvijek smije pisat u demokratskoj Hrvatskoj. Osim ako nemaju namjeru putovat po Rusiji, gdje bi, radi takvog pitanja, popili šalicu ruskog čaja zaslađena predsjednikovim radioaktivnim cukarom. A onda bi im ruski kolege mogli prigodno recitirat pjesmu, gore spomenutog Jesenjina - 'molitva za umrle'.
Ovih je dana hrvatsko pravosuđe radilo naporno bez odmora. Rezultati su hrvatske građane ozarili srećom, k’o da su, malo preuranjeno čuli Radujte se narodi.
Bivši predstojnik trojice premijera, nepravomoćno je za krađu dnevnica i putnih troškova dobio tri godine, a njegova tajnica još i više. Tvrde, nastradala nevina tajnica ni kriva ni… ali …dužna! To je onaj SDP-ov dužnosnik, koji je bio izbačen iz stranke i posla, samo zbog sumnje za lupeštinu, a kojega je HDZ prigrlio i koristio njegovu odlučujuću ruku u Saboru, dok mu je trebala. Eto, sad mogu i bez njega. Ne zove semagarca u svatove da pije i jede, nego da kola vuče, kaže mudra narodna izreka.
Nevin a osuđen bivši dužnosnik, dokazat će svoju nevinost, pa makar mu za to trebalo 13 godina. K'o i janjevačko-hrvatskom tajkunu, optuženom za ratno profiterstvo, kojega je istogadana Vrhovni sud oslobodio od optužbe, pa se sad može vratit iz srpskog egzila.
Oslobođen je, prikladno prije blagdana i bivši HDZ-ovgradonačelnik Velike Gorice. Pri izlasku iz zatvora, a o navodnom primanju 100.000 kuna mita, kratko je rek'o, kako se tek priča, da je ne'ko nekomenešto obeć'o. I dok istražitelj sumnjiči njega, on, niti je luk jeo, niti luk mirisao. Možda ga nije ni jeo ni miris’o, ali on tužitelju smrdi - na kilometre. A kako obična čeljad tumači forenziku, izgleda da je mito bio zamotan u – luku.
Po svemu se čini, da narod ne shvaća puteve pravde, nego im se prištampava, da svi krivci iz zatvora izlaze nakon tri mjeseca. Korupcija i kriminal im paraju TV serije, s izmišljenim likovima i radnjama, koji u stvarnosti ništa nisu ofabrikali. Nego samo glume za potrebe serije, da malo zabave ovaj narod. I svaka serija traje isto, 3 mjeseca, onda svrši i k'o da je nikad nije ni bilo. Glavni akteri nisu krivi i nisu ništa ukrali, jer su samo glumili da kradu za potrebe snimanja serije..
Predsjednik vlade se na oko oporavio. Nakon njegovogprvog nastupa, oporba tvrdi da se posljedice Korone 19 na njemu definitivno vide. Nije dobro! Još bahatije nego prije, priča nam kako nam spašava živote, kažu oni. Ispada da mi svi želimo umrijet, a oni nam, kao - ne daju.
Uz to ga nemilosrdno prozivaju, jer smo zadnja zemlja u Europi po standardu, a prva po zaraženosti. Prozivaju ga i za najnovije mjere: ono, u crkvu se može, ako imaš sedam kvadrata prostora, a u kafić ne možeš, ni vanka. Njemu je usporedba crkve s kafićem, kaže, pomalo bezobrazna. Nije isto, bit na misi uru vremena, ili bit u kafiću, satima i pit – pojasnio je premijer.
Javnost je po običaju podijeljena. Odlukom su sretni oni, koji svoju misu hoće u crkvi, a dobit će svojih sedam kvadrata, a nesretni oni, koji svoju kafu hoće u kafiću, pa makar se smrznuli vanka. A što se usporedbe kafića i crkve tiče, to da nije isto, slažu se svi. Pa i jedan purger- ugostitelj, na radiju je rek'o, da u kafiću dobiješ priču i piće, a u crkvi samo priču! Uz to, na misi vrijeme sporije prolazi. Ma koji mulac! U ime Oca i Sina i…
