KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA Cukarijada
Na zadnjoj sjednici vlade, taman prije odlaska na godišnji odmor, premijer i pripadajući mu vladini altruisti, dodijelili su još tridesetak milijuna bespovratnih sredstava, omiljenoj susjednoj BiH, baš kako ga i nama dodjeljuju iz Eu fondova. Osim što Europa traži smislene projekte i natječaj. A sve samo kako bi pomogli kulturne, obrazovne, znanstvene i zdravstvene programe za hrvatski narod u Bih. I tamošnja Katolička crkva, dobila je preko sedam milijuna kuna, za razne svoje potrebe, najčešće zvane, popravak krova na crkvama.
Građevinska struka današnjice tvrdi, da nema naučnog objašnjenja, zašto krovovi na Božjim hramovima, imaju puno kraći rok trajanja, nego oni na običnim stambenim zgradama. Na ovu vijest su se, neke druge hrvatske zajednice diljem dijaspore požalile, što njima ni'ko ništa ne da. Tvrde, da i oni isto vjeruju u Boga i ponosni su na svoje članstvo u Njegovoj stranci. Nije ni njima lako, tamo, u Australiji, Kanadi, Argentini.... Ali, ako i ne dobiju ništa, ipak neće morat živjet od 800 kn mjesečno, zajamčene naknade od socijalne skrbi, k'o jedan dio njihovih sunarodnjaka, u slobodnoj i neovisnoj domovini. A bez sumnje će i jedni i drugi, na izborima zaokružit – zna se.
I dalje traje potraga za osobom, odgovornom za betoniranje stjenovite obale na Hvaru. Državna inspekcija još nije našla vlasnicu kuće, betona i pločica na javnom dobru kupališta. Navodno je to vidjelica iz Međugorja. Kažu, bila je tu, pa je nestala. Ne bi je Gospe našla! Mještani predlažu policiji da mobiliziraju kakvog vidovnjaka, da pronađe vidjelicu. A u dirljivom obraćanju čitateljima poznatog desnog tjednika, naša predsjednica je objasnila, zašto ne prihvaća puno bolje plaćen pos'o u Europi, nego se iznova mora gnjavit kandidiranjem za nastavak svoje zahtjevne predsjedničke karijere. Rekla je, da ne može napustit svoj narod i okrenut mu leđa. Eto ti! Zato je i bila onako emotivna i naizgled plačljiva na svečanosti u Kninu. Kad je ono požalila, što nije uzela pušku, kad je trebalo.
A možda je samo krivo rekla, mislila na peglu, a ne na pušku, zanovijetali su neki njeni politički oponenti, a bivši predsjednik države, sasvim neutemeljeno je utvrdio, kako je naša predsjednica u Kninu bila pod dojmom rakije, ili nekog sličnog motivatora. Ma, bi li vragu palo na pamet? Samo što nije rek'o, da je bila ingvazdana. A ona je u stvari, zamantrana od ljubav prema Domovini.
La dolce vita e finita! Gotovo je sa slatkim životom. U hrvatskoj vladi može opstat samo onaj ministar, koji izmisli novi porez. Baš tako je eto preživio i naš ministar zdravlja. Zahvaljujući njemu, Hrvatska vlada je pokazala brigu za zdravlje svojih građana, pa se sprema uvesti porez na - cukar. Fakat, Hrvati se neodgovorno i neumjereno nalijevaju sokovima, koktama i drugim, cukara punim bezalkoholnim pićima. Pa se onda djeca debljaju, a stariji, što nego, opterećuju zdravstvo. Zato će se višim cijenama, smanjit potrošnja cukara, a poboljšat zdravlje. Osobito će bit zdrava djeca, siromašnih roditelja.
Osim ako i oni ne krenu preko granice u šoping, javljaju se protivnici svake spasonosne reforme ove vlade. Kako bi nerazumnoj djeci mogli priuštit - sok. Dobro, kad su već tamo, natočit će usput i auto benzinom, a ispod sica 'uštekat' koju šteku cigara, tvrde isti. Pa će se i dalje pit' sokovi, a jeftinije pušit i vozit auto. Samo što milijuni kuna neće punit naš proračun, nego proračun naših prijatelja, susjeda.
A za cukar se više nećemo brinut. Jer će njegovu proizvodnju država i dalje, baš k'o i do sad, poticat desecima milijuna kuna. Moguće baš milijunima od poreza na sokove! A možda se naš omiljeni doktor – ministar sjeti, da i razni sirupi, marmelade, uvozni med i druge gulozece, imaju bar duplo više dodanoga cukara, nego sokovi. Dok dobar broj Hrvata, što žive od turizma kukaju, kako turista ima puno manje nego lani, drugi baš suprotno, ne mogu se od njih obranit. A kako ljeto odmiče, živci domaćih turističkih djelatnika očito su sve tanji. Tako su u jednom restoranu naznačili svojim cijenjenim gostima, da konobari nisu 'kanaderi', što će rijet, da se i obična voda - naplaćuje.
A jednomu iznajmljivaču kajaka je dokokotalo, da turisti stalno pipaju njegova plovila, pa je na zidu označio, da se svako doticanje kajaka – naplaćuje. Na društvenim mrežama je bilo puno interesa za cijene vode, a osobito za - pipanje kajaka. Neke je zanimalo i može li se dobit R1, račun za usluge pipanja. Neki mlađi bi, ovo o naplati diranja, zalijepili svojoj ženskoj na majicu, a stariji bi nešto izmijenili tekst, pa bi na majice svojih žena napisali: taknuto-maknuto. Svakako, još jedan inovativni doprinos stalno rastućem turizmu.
