FELJTON 413: IZ POVIJESTI DUBROVAČKOG TURIZMA Izgradnja hotela u sv. Jakovu
U godini 1907. kod raznih hotela i gostionica u Gružu i Dubrovniku bilo je »prijavljeno 10.652 osobe«. Ali, broj turista u toj godini bio je veći, jer prijavljivanje gostiju nije bilo »još dobro uređeno«. Mnogi su turisti nalazili smještaj i »u privatnim kućama«, a vlasnici tih kuća nisu ih prijavljivali. Lokalni je list sa zadovoljstvom konstatirao »da promet sa strancima u Dubrovniku sve to više raste«. Dubrovnik je tokom cijele godine bivao sve više posjećivan. U rujnu 1907. bilo je stranaca koji su se u ovom gradu »čitav mjesec zaustavili«.
Pri kraju zimske sezone 1907./08. lokalni je dubrovački list izvještavaoslijedeće– piše Ivo Perić. „Svakim danom se umnožava broj stranaca u našem gradu. Ima ih nekoliko koji već više zima provode u našem gradu. Ako se sv. Jakov preuredi u lijep hotel, broj će se stranaca još više umnožiti. S pravom neki govore da će Dubrovnik u kratko vrijeme postati druga Opatija«. Za izgradnju hotelskog prostora u predjelu Sv. Jakova bio je zainteresiran Sindikat za gradnju i vođenje hotela i lječilišta u Dalmaciji.
Taj se sindikat sredinom 1908. obratio dubrovačkoj općini, moleći je »da mu se prepusti općinski posjed u Sv. Jakobu« za cijenu od 40000 kruna ili da mu se navedeni posjed »dade u zakup za vrijeme od 99 godina« s pravom da na njemu može porušiti postojeće »stare zgrade« i to za godišnju zakupninu od 1000 kruna. Sindikat se uz to obavezao »da će put od Sv. Jakoba za svoje troškove proširiti na 4,5 do 5 metara, te da će općinsku konduturu do Sv. Jakova produljiti«.
Raspravljajući o tom podnesku, Općinsko je vijeće na svojoj sjednici 12. VII. 1908. zaključilo: da Općina dubrovačka daje tom sindikatu »za 99 godina« u najam »manastir i cijeli svoj posjed u Sv. Jakobu za gradnju hotela« s tim »da se hotel ima zvati Hotel Sveti Jakob, da najamnina iznosi 100 kruna godišnje, da nakon isteka najamnog roka cijeli unajmljeni posjed u Sv. Jakovu, zajedno »sa svim građevnim i ostalim pripadnostima, ništa ne isključeno, ima doći u bez ograničeni posjed Općine«, te da Općina preuzima dužnost »da dovede vodu u Sv. Jakob«.
Godišnji iznos najamnine Općinsko je vijeće svelo na samo 100 kruna pod uvjetom da sindikat preuzme »raširenje puta«. Ono je pri tom podsjetilo da ta saobraćajnica »nije općinski put, nego stara zapuštena državna cesta«, te da sindikatu preostaje mogućnost da u suradnji s vladom i njenom potporom tu »radnju izvede«. Iako je odgovor Općine bio čak i povoljniji od ponude Sindikata za gradnju i vođenje hotela i lječilišta u Dalmaciji, ipak između njih nije došlo do konačnog utanačenja ugovora, jer sindikat nije uspio prikupiti potrebna financijska sredstva za naumljeni pothvat. (IP)
Umjesto hotela u Sv. Jakovu izgrađen je na tom području pansion „Adria“ o kojem će biti riječi u ovom feljtonu - više u slici a manje u priči.
Pansion „Adria“
Pansion „Adria“ na Pločama nalazio se prema vodiču „Mali Vogj“ iz 1910. (A. Vučetić) na putu za sv. Jakov te imao: raskošan i lijepi vrt.Nastavio je raditi i poslije Prvog svjetskog rata. Nije poznato koliko je imao smještajnih jedinica. Prema slikama imao je prekrasan pogled na zidine, staru gradsku luku i Lokrum. Posebno je zanimljiva slika sa velikom verandom punom raznog bilja. Za pretpostaviti je kako je pansion dobro radio jer je bio na putu od Grada prema Župi dubrovačkoj i dalje prema Crnoj Gori i Albaniji.
