FELJTON 394: IZ POVIJESTI DUBROVAČKOG TURIZMA Oni su stvarali dubrovački turizam – Đino Romani
Godine 2011. formirana je jedna grupa turističkih entuzijasta u sastavu Nikša Bender, Stjepan (Pepo) Hrtica, Joško Jelavić, Božo Letunić, Lukša Lucianović, Đuro Market,, Antun Tonko Miljanić, Ivo Ogresta, Nikola Šubić i Frano Tomšić koja se priključila Udruzi za očuvanje tradicije dubrovačkog turizma „Dubrovački izlog“ s namjerom da dva puta godišnje organiziraju druženja te da se tom prilikom podsjete na poznate turističke djelatnike koji više nisu s nama. Organizirano je 17 takvih druženja u restoranu „Mimoza“ i tiskano isto toliko knjižica na ovu temu. Na prvom druženju sjetili smo se poznatog ugostiteljskog djelatnika g. Đina Romanija. U prvoj tiskanoj knjižici o g. Đinu napisali su Nikola Šubić, Đuro Market, Davor Vukičević, Frano Stjepović, Antun Tonko Miljanić, Ilija Žanetić, Luka Radović i Lukša Lucianović.
Evo nekoliko uvodnih riječi o g. Đinu.
Đino Romani rođen je 7.11.1927. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku, a ugostiteljsku u Opatiji. Zapošljava se u Hotelu «Excelsior» te odmah pokazuje veliku ljubav za ovaj posao. Direktor hotela u to vrijeme je bio Srećko Kristić koji je odmah uvio potrebu stručnog osposobljavanja svojih zaposlenika pa nekoliko najboljih konobara šalje na obuku u Veliku Britaniju (London) i Švicarsku (Bern). Dobiti tih godina pasoš i mogućnost odlaska u inozemstvo, bila je prava lutrija. Tako se Đino našao u Bernu u jednom od najpoznatijih hotela u tom gradu, a kada je tadašnji papa posjetio taj hotel, Đino ga je osobno posluživao.
Kada sam počeo raditi u Hotelu «Excelsior», Đino je bio direktor restorana. Radili smo skupa vrlo kratko jer je Đino išao na novu dužnost – na mjesto direktora novootvorenog Hotela «Plat». Po mom mišljenju, tu je najviše pokazao svoju stručnost. Učinio je ovaj hotelski kompleks prepoznatljivim za sve domaće i strane agencije i bio odlično popunjen od početka do kraja sezone. Taverna u Platu, diskoklub i ostala zabavna ponuda, postaju nezaobilaznim mjestom i za brojne turiste ali i Dubrovčane. Kad dotadašnji direktor Hotela «Villa Dubrovnik» Neno Kljunak odlazi u mirovinu, Đino Romani prelazi za direktora u ovaj hotel.
Godine 1983./84./85. dolazi do stvaranja nekoliko hotelskih grupacija u okviru Hotelsko-turističkog poduzeća «Dubrovnik» pa tako nastaje OOUR Hoteli «Ploče» («Belveder», «Villa Dubrovnik», «Argentina» i «Excelsior») pa zbog štednje Đino postaje i direktorom ovog novog poduzeća– što je obavljao vrlo predano sve do 1988. kada odlazi u mirovinu. Umro je 1996. Treba napomenuti kako je godinama Hotel «Villa Dubrovnik» bio jedan od najboljih hotela po izboru gostiju. Tako je 1987. provedena anketa među gostima tada najvećeg turoperatora «Yugotoursa» koji su izabrali «Villu Dubrovnik» kao najbolji hotel u bivšoj državi. Đino je sudjelovao u mnogim akcijama za unapređenje ugostiteljske djelatnostima te vodio razne tečajeve i natjecanja za barmene.
U spomenutoj knjižici o g. Đinu pisao je i Luka Radović
S Đinom Romanom surađivao sam dugi niz godina. To je bilo vrijeme vrlo uspješnog poslovanja HTP „Dubrovnik“. Dino je bio jedan od onih direktora hotela koji se je posebno isticao svojim ugostiteljskim znanjem. Bio je izraziti operativac, omiljen među svojim kolegama, osobljem i među gostima. Govoriti o Dinu Romaniju, a ne spomenuti radost u poslu, o druženjima nakon radnog vremena i svemu onome što je taj rad pratilo, bilo bi nepotpuno, iskrivljeno, to ne bi bila cjelovita slika o jednom dubrovačkom vrhunskom ugostitelju, koji je svima nama ostao u dragom sjećanju. To su razlozi da ga se i danas spominje. Uspomena na njega dugo će živjeti među nama – pisao je Bobo u to vrijeme. I u slijedećem feljtonu biti će riječi o g. Đinu Romaniju.
II. revija barmena – osamdesetih godina prošlog stoljeća
Joško Prlj, Stjepo Ivušić, Đin Romani i Janko Dangubić u veselom raspoloženju

