FELJTON 364: IZ POVIJESTI DUBROVAČKOG TURIZMA Ondašnje kafane – kafana „Dubravka“ na Pilama (4)
Početkom 20. stoljeća ubrzava se porast posjeta i dana boravka u dubrovačkim hotelima, pansionima i svratištima. Na takav rast posjetitelja utjecale su i neke javne akcije urađene početkom stoljeća, prije svega one u području prometnog povezivanja. Uvode se brže i brojnije uzdužne parobrodske linije, a puštena je u promet i uskotračna željeznica, koja je povezivala Dubrovnik sa zaleđem. Tada se očekivalo povećanje broja putnika, odnosno posjetitelja iz unutrašnjosti (što se kasnije nije znatnije ostvarilo), kao i onih koji dolaze pomorskim putem, preko gruške luke. Zato se u Gružu počelo s gradnjom nekih smještajnih objekata.
Osim hotelijerstva, znatan poticaj dobiva i razvoj ostalog ugostiteljstva. To su godine u kojima raste broj potrošača u ugostiteljstvu. Znatno je povećan broj pristajanja velikih brodova na kružnim putovanjima, kojima je stizao veliki broj turista u jednodnevne posjete gradu. S druge strane, uvećan je broj posjetitelja koji su ovdje noćili i duže boravili (odmor, sudjelovanje na raznim skupovima i slično), tako da raste i posao ugostitelja.
Nakon obitelji Birimiša, koja je vodila ovu kafanu 69 godina, Petar Perić preuzima kafanu Dubravka 1905. g. a upisan je u registar protokolarnih tvrtki u okružju c. k. Okružnog suda u Dubrovniku 20. 7. 1907. g. U jednom turističkiomvodiču pod nazivom „Mali Vogj – putnicima za Dubrovnik i okolicu“ izašla je obavijest kako se na Pilama poviše kafane Nad vojvoda Fridrik nalazi pansion Šoletić sa nekoliko soba koje se nude za iznajmljivanje.
U svojoj knjizi „Dragi moj Lino“ Mato Podić piše kako je „...familija njegovog nona Jaka Birimiše i njegove žene Ane, rođene Grgurević, bila brojna i kako su imali šestoro sinova i tri kćeri. Stali su ispod kafane i koristili Posat kao đardin“.
Iz toga se može zaključiti kako je tu bilo dosta prostora i za stanovanje ili iznajmljivanje.
Ne zna se kako je taj smještajni kapacitet dobio ime „pansion Šoletić“. Ili je Petar Perić taj gornji dio kafane dao nekome u najam, ili je sam Perić vodio taj smještajni objekt a stavio mu ime, iz nepoznatih razloga, onako kako stoji u reklamnoj poruci: Pansion Šoletić.
Početkom 1914. g. dolazi do vrlo nestabilne političke situacije u Europi a u srpnju iste godine i do početka Prvog svjetskog rata. Što se rat sve više razbuktavao, to je sve više dolazilo do nestašice hrane. Uvedena je „aprovizacija,“ to jest određivanje korištenja količine hrane po glavi stanovnika. Međutim, to se u Dubrovniku nije tako jako osjetilo sve do 1918. g. Opada broj boravka domaćih i stranih gostiju a neki ugostiteljski objekti se zatvaraju. Tako je bilo i sa kafanom Dubravka. U listu Prava Crvena Hrvatska u broju 615 od 27.1.1917. g. izašla je obavijest kako Petar Perić zatvara kafanu Dubravka (vidi obavijest).
Taj rat, poguba ljudske naravi, poremetio je život u cijelom svijetu pa tako i u Dubrovniku. Poslije rata popravlja se situacija u svim vidovima gospodarstva pa tako i u ugostiteljstvu. Preuređuju se i otvaraju novi ugostiteljski objekti, mijenjaju se vlasnici ili voditelji tih objekata. Nije poznato kad je Petar Perić ponovno otvorio kafanu Dubravka, ali je poznato kako je „Dubrovačka filharmonija“ održala koncert ispred Perićeve kafane Dubravka početkom 1919. g.
