FELJTON 359: IZ POVIJESTI DUBROVAČKOG TURIZMA Gradska kafana u Dubrovniku (2)
U prošlom feljtonu sam napisao kako ću u nekoliko slijedećih nastavaka govoriti o jednoj od najpopularnijih kafana u našem Gradu o Gradskoj kafani. Mnogi su pisali o ovoj kafani a ja sam odlučio prenijeti tekst Nikole Šubića, poznatog dubrovačkog turističkog novinara, koji je u svojoj knjizi „O turizmu u kolumnama“ (2005.) objavio tekst o ovoj kafani.
IZ PROŠLOSTI GRADSKE KAVANE
Općinska kavana je počela radom u osmom desetljeću 19. stoljeća u dijelu prizemlja neorenesansne zgrade općinske uprave, izgrađene 1867. godine. Od početka poslovanja pa sve do 20. svibnja 1930., kada je zatvorena radi početka radova na novoj gradskoj kavani, djelovala je u prostoru sadašnjeg gornjeg dijela kavane, dakle, prema crkvi sv. Vlaha, dok se u prostoru prema portu (stara gradska luka) nalazila vojna pekara. Inače, u tim prostorima je prije više od tisuću godina bilo najstarije dubrovačko brodogradilište. Općinsku kavanu je dubrovačka općinska uprava na temelju javne dražbe davala u višegodišnji ugovorni zakup. Jedan od prvih zakupoprimaca bio je Luka Petrović, koji je u jednom oglasu objavljenom 1886. godine davao na znanje svim zainteresiranima da će od početka svibnja te godine "imati u njegovoj kavani pod Općinom izvrsnijehsorbeta(sladoleda) svake vrstizgotovljenihna vještački i najfiniji način), isto tako će se u kavani po želji moći naručiti "slatkiša i ostalijeh poslastica i hladnijeh pića za vjenčanje, krštenje i drugih gozba uz jeftinu cijenu”. Moglo bi se napisati da su specijaliteti kavane bili upravo sladoledi.
Gostioničar, kasnije hotelijer, Robert (Roberto) Odak bio je izuzetno poduzetna osoba i on je jedno vrijeme vodio Gradsku kavanu. Došavši iz Knina u Dubrovnik u dobi od 29 godina sa samo 100 forinti u džepu, radeći naporno i vjerujući u sebe i vlastite poslovne i ine mogućnosti i sposobnosti, a usput stječući povjerenje imućnih ljudi koji su mu posuđivali novac za njegove poslovne poteze i potrebe, postao je vrlo uspješan i cijenjen u struci i kao čovjek. Već 1893. godine RobertOdak otvara gostionicu "Lacroma” (Lokrum) u uliciOd Mula, a godinu dana kasnije, 1894., "Hotel de la Ville” na Gundulićevoj poljani (današnji hotel "Dubravka”).
Početkom 1900. Odak uzima u zakup Općinsku kavanu,a početkom 1910. taj zakup - najam produžuje na daljnjih desetgodina, do 20. svibnja 1920. Na temelju pogodbe s Općinom, trebao je plaćati godišnju najamninu u iznosu od 4.801 krunu. U ožujku 1910. godine ovaj vrsni poduzetnik u Općinsku kavanu uvodi telefon. Bio je to prvi javni telefonu nekoj ustanovi uDubrovniku,koji je stavljen "općinstvu na raspolaganje”. Godine 1912. i na otoku Korčuli otvara "Hotel de la Ville”, a 10. srpnja 1913. otvoren je na Pločama novi objekt "Hotel Odak”, današnji "Excelsior”, naravno vlasništvo Roberta Odaka.
Godine 1920., 20. svibnja, prema postojećem primopredajnom spisku popisu) inventara, kada je Roberto (kako su ga Dubrovčani zvali) prodao inventar kavane novom zakupcu, a dotadašnjem poslovođi Općinske kavane Gildu Novakoviću koji je u njoj bio zaposlen još od 1900. godine, u kavani se tada, između ostalog, nalazilo 100 stolica "od salona”, 7 kanapa od pliša, -2 tavolina od mramora, 6 gvozdenih pikatabara i porta ombrela. Zatim se u inventaru spominju kogune za kavu, kogumini, gelatiere, tetiere, čokolatiere, cukariere, gvantiere, stekiere.
