FELJTON 358: IZ POVIJESTI DUBROVAČKOG TURIZMA Gradska kafana u Dubrovniku
U prošlih nekoliko feljtona govorio sam o Vinki Krampusu koji je dugo godina vodio, jednu od najpoznatijih kafana u Dubrovniku, o Gradskoj kafani, pa sam odlučio da nešto više objavim tekstova o ovom poznatom ugostiteljskom objektu u Dubrovniku. Ima dosta tekstova o povijesti ove kafane a ja sam odlučio prenijeti tekst g. Nikole Šubića, poznatog turističkog novinara, koji je dosta pisao baš o ovoj i drugim kafanama unašem Gradu. U slijedećih nekoliko feljtona prenijet ću njegov tekst pod nazivom „Gradska kavana u Dubrovniku“ što ga je objavio u svojoj knjizi „O turizmu u kolumnama“ tiskanu 2005. u Dubrovniku - malo preuređen za ovu priliku.
Uvod
Još u vrijeme Dubrovačke Republike u Dubrovniku su postojali ugostiteljski objekti - kavane, gostionice, konačišta, ukoje jezalazio uglavnom domaći svijet, dakle, Dubrovčani. Koncem 18.i početkom 19. stoljeća, na Pločama se nalazila popularna gostionica, čiji je vlasnik bio Talijan, u kojoj su se sastajali ondašnji "besposleni” gospari, da bi popili kavu ili kupicu razolina, kartali se i razgovarali o svemu i svačemu. Stoga se u to vrijeme smatralo da u kavane i gostionice zalaze uglavnom dangube, odnosno ljudi bez posla i obveza, jer ozbiljni su ljudi imali svakodnevno i "drugih posala”. U to doba u Dubrovniku je egzistiralo i nekoliko objekata zvanih krčme odnosno stranji, u kojima su se "uz vino, prodavali kruh i jaja a varilo se (kuhalo) meso”.
Ovom prigodom valja istaknuti tri kavane otvorene tijekom 19. stoljeća koje su odigrale vrlo značajnu ulogu u društvenom i svekolikom životu starog Dubrovnika. Riječ je o "Caffe Svizzero”, Birimišinoj i Općinskoj kavani.
Upravo uoči dolaska Francuza, točnije francuske okupacije (1806.), u Dubrovniku je bila otvorena jedna bolja i modernija kavana od dotadašnjih - smještena u prizemlju kuće plemićke obitelji Gozze(Gučetić) kod Katedrale.
Bila je to "Caffe Grande”, koju su Dubrovčani nazivali "Caffe Svizzero” ili "Kava u Zvicera”, po njezinom vlasniku Leonardu Zisleru, koji je bio rodom iz Steinsberga, u švicarskom kantonu Graubbiinden.
U početku su ovu kavanu posjećivali ugledniji i bogatiji Dubrovčani, dakle, vlastela, te poneki članovi bratstava Antunina i Lazarina. Međutim, ubrzo su ovamo počeli zalaziti i obični ljudi iz dubrovačkog puka. Te goste se moglo vidjeti kako sjedeći za stolovima "srču” crnu kavu, puše lulu i "šmrču” burmut. Sredinom 19. stoljeća kavanu je vodio Josip Zisler, Leonardov sin, čija je žena bila Dubrovkinja Marija Richitelli. Godine 1858. nakon njegove smrti, Marija se ponovno udala za Pera Balarina iz Brgata koji je nastavio voditi kavanu nazvavši je novim imenom "Caffe aH’Imperatore d’Austria”. Poslije Balarinove smrti 1880. kavanu je nastavio voditi Ivo Vidak (Škavelja). Vidakovoposlovanje bilo je neuspješno, te ju je on brzo morao zatvoriti "zbog mršavijeh posala”. Nakon Vidaka, kavanom je mnogo godina, sve do početka trećeg decenija 20. stoljeća, rukovodio Vido Lučić. Valja napisati da je Lučićeva ponuda u ovoj kavani, jednostavno rečeno, privlačila brojne goste, koji su se tu sastajali radi druženja i razgovora, te da bi uz kavu, kupicu i fjelicu kako bi rekli Dubrovčani, ali i uz čibuk i tabakjeru potratili slobodno vrijeme. Od proljeća do jeseni, ispred kavane, na otvorenom, postavili bi se stolovi sa željeznim stolicama, a cijeli je prostor bio okružen nizom "poredanih bačava s usađenim oleanderima”, što je, cijelom tom prostoru ispred Katedrale i Dvora davalo ugođaj ljepote i simpatičnosti.
Birimišina kavana na Brsaljama (Pile) otvorena je 1836. godine. Vlasnik je bio Nikola Birimiša. Budući da se nalazila na zgodnu mjestu, bila je najomiljenije okupljalište Dubrovčana i turista, naročito tijekom ljetnih mjeseci. Kasnije je ta kavana nazvana DUBRAVKA i pod tim imenom posluje i danas.
