FELJTON 354: IZ POVIJESTI DUBROVAČKOG TURIZMA O kafanskom životu u starom Dubrovniku (3)
U prošlim kolumnama sam napisao kako sam došao do materijala o kafanskom životu u starom Dubrovniku, što je napisao gospar Josip Luetić, a ja podijelio u tri nastavka. Evo trećeg dijela.
Kakva je bila atmosfera u tim starim dubrovačkim kavanama, piše dr. Luetić, a nadasve za vrijeme hazardnih igara, možemo donekle doznati iz arhivskih izvora o različitim sudskim procesima koji su se vodili nakon svađa i tučnjava u tim prostorijama. Kao ilustraciju donosim nekoliko primjera iz tih sudskih spisa. 1803. godine Mihael Vita Maestro, ugledni i poznati Dubrovčanin židovskog porijekla, podnio je pismenu tužbu dubrovačkom sudu protiv Miha Ivanovića, »spićara« i uglednog dubrovačkog trgovca (rodom iz Mravinjce poviše Slanoga) da ga je u kavani, nakon međusobne svađe, vrijeđao. U isto vrijeme Ivanović tuži Maestra da je on njega vrijeđao. U tom sporu dubrovački sud nije imao puno posla, jer su se još za vrijeme preslušavanja obojica uglednih dubrovačkih trgovaca pomirili i jedan drugome oprostili sve nanesene uvrede.
Nešto slično dogodilo se i 1805. godine, kada je u jednoj lučkoj kavani u Gružu nastala svađa u koju je bio umiješan i čuveni lapadskibrodograditelj »proto« Baldo Krile. Sličnih svađa je bilo po dubrovačkim kavanama i 1795., pa 1805. godine itd.
Po svemu se čini da je igranje karata i hazardiranje u dubrovačkim kavanama bilo uzelo velikog maha, da se je trošio novac u velikim iznosima, te da je prilikom kartanja bilo stalnih svađa i tučnjava. Vlada Dubrovačke Republike morala je zbog toga intervenirati i donijeti nekoliko propisa i naredaba kojima se i zabranjuju neke od tih igara.
Vlada je strogo zabranila svoj vlasteli igranje karata po kavanama.
Teško je nešto pobliže kazali i o količinama i vrstama kave koje su trošile stare dubrovačke kavane, ali se može pretpostavljati da se je kave relativno dosta konzumiralo. Čini se da su Dubrovčani cijenili kvalitetu i ukus i do danas poznate Moka kave (»Caffe di Mocca«). Kapetan Antun Puljezi, zapovjednik prekooceanskih jedrenjaka, prevozi svojim brodom »Li due Fratelli« neku specijalnu kavu i šećer iz Havane.
Da je kava bila omiljeli napitak i dubrovačkim pomorcima u plovidbi na njihovim jedrenjacima izvan Jadrana, svjedoči nam i ovaj podatak: u inventarima za trgovačke jedrenjake Dubrovačke Republike sačuvani u arhivskim spisima pomorske serije Historijskog arhiva u Dubrovniku nalazila se kava i mlinac za mljevenje kave.
Koliko sam uspio doznati, piše nadalje dr. Luetić, u Dubrovnik kava se uvozila iz Brazila, a u to vrijeme i iz »Amerika« (iz zemalja Srednje Amerike), kao i preko Carigrada. Kava je podlijegala uvoznim carinama i bila je u maloprodaji skupa, pa možemo zamisliti kako su se dubrovački pomorci trudili da je što više uvezu u Evropu i Dubrovnik.
Kada govorimo o dubrovačkim kavanama zanimljivo je spomenuti i ovo: kao i u ova naša vremena i u prošlosti su vlasti udarale posebne dažbine i takse na dućane koji su prodavali alkoholna pića i kavu, a od iznosa iz tih taksa država je plaćala troškove održavanja i popravak državnih cesta i javnih putova.
Neće biti naodmet spomenuti i ovo: osini u kafanama, i u tavernama-krčmama (birtijama) sastajalo se (možda u tavernama više i učestalije) i uz piće igralo, kartalo, svađalo i politiziralo. Tako je na primjer bilo kod tavernara - krčmara Matka Sknova (vlasnik te taverne bio je Mato I. Sorgo-Sorkočević), pa u taverni pod kućom Jaka I. Bassegli - Basiljevića. Međutim, svađalo se i kartalo također i u dućanu-butizi Niole Pasarića u Luci šipanjskoj. Nisam mogao utvrditi da li se svađalo i kartalo u podrumu vina u Gružu.
Na kralju spomenimo da je ovaj skromni prilog poznavanju ove strane društvenog života i ugostiteljstva u starom Dubrovniku .pripremljen kao poticaj za daljnja i svestranija arhivsko-povijesna istraživanja ove zanimljive teme, završi je članak dr. Luetić o kafanskom životu Dubrovčana.
