X. NEDJELJA KROZ GODINU I Isusa su klevetali
Deseta nedjelja kroz godinu donosi nam ulomak iz Evanđelja po Marku (3, 20-35) u kojem nam evanđelist spominje klevete koje Isusovi protivnici govore protiv njega, pa zatim navodi kako Isus objašnjava 'plitkost' i neutemeljenost takvih kleveta te onda to povezuje s ozbiljnošću onoga što se zapravo čini.
Riječ je o tome da pismoznanci za Isusa govore da on u sebi ima „duha nečistog“, đavla, čak đavolskog poglavicu te da njegovom moći sve čini. Bijaše to u religioznom društvu ozbiljna optužba. Isus pojašnjava nelogičnost takvih optužbi jer ni jedno kraljevstvo ne može opstati ako je u sebi razdijeljeno odnosno „Kako može Sotona Sotonu izgoniti?“ Na to se u evanđeoskom ulomku nadovezuju Isusove riječi o huli na Duha Svetoga: „Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.“
Što je to hula na Duha Svetoga ili grijeh protiv Duha Svetoga? Kakav je to grijeh koji se ne može oprostiti? U potragu za odgovorima na ta pitanja kreće svaki ozbiljniji vjernik koji želi živjeti svoju vjeru, a odgovore su kroz protekla stoljeća Crkve davali i neki teolozi. Iz konteksta se može naslutiti da taj grijeh proizlazi kada netko osporava Isusov autoritet odnosno ne priznaje da je u Isusovim djelima Bog na djelu.
Oni koji su skloni u prvi plan isticati Božju dobrotu, ljubav i milosrđe, možda će pomisliti da se u tim evanđeoskim rečenicama radi samo o nekom uveličavanju, te da treba samo otkriti kojom stilskom figurom se služio evanđelist, kako bismo opet došli na vlastito uvjerenje da Bog nikoga ne osuđuje, nego da svima daje oproštenje i raj.
No ako je itko znao koliko je Bog dobar i milosrdan, koliko ljubi i čini za čovjek, onda je to znao Sin Božji koji je objavio njegovo neizmjerno milosrđe. I baš zato što je znao koliko je Bog dobar, znao je što govori kad smo iz njegovih usta čuli spomenutu rečenicu. Jer upravo zato što je znao i svima objavio koliko je Bog dobar, upravo zato što je svima znano koliko ljubi čovjeka i čini za njegovo spasenje, zastrašuje činjenica koliko mi ljudi malo držimo do njega i koliko se neozbiljno odnosimo prema njemu. Zanimljivo je i s kojim pravom mi ljudi govorimo o Božjem velikom milosrđu, a nije nam stalo do njega i do istina kojima nas je poučio. Govorimo kako će nam opraštati, a ne zanima nas živjeti životom na koji nas poziva. Bilo bi stoga bolje i korisnije nama ljudima da se brinemo oko svoga spasenja, nego da vlastiti duhovni nemar i lijenost prekrivamo navodno evanđeoskim frazama. Čudno je da uopće imamo hrabrosti govoriti o Bogu i njegovu milosrđu mi koji odbacujemo poticaje za svet život njegova Svetoga Duha, a svesrdno prihvaćamo kao ljudske i normalne razne druge sadržaje koji nam već u ovozemaljskom životu čine štetu, a da ne govorimo kako to izgleda pod vidom vječnosti.
Teško nam je možda čuti, ali i prihvatiti, kako se neće ni sinovima ljudskim ovoga naraštaja oprostiti što odbacuju poticaje Božje, a pristaju uz one sotonske, kao što je Isus rekao za sinove ljudske svoga naraštaja. Doista je zapanjujuća pojava da čovjek i društvo olako odbacuju mnogo toga što je ispravno i vrijedno, a pristaju uz mnogo onoga što se pokazuje kobnim za pojedinca i cijelo društvo. Nije li i to hula na Duha Svetoga? Mogli bismo nabrojati mnoštvo takvih primjera.
Katekizam Katoličke Crkve u broju 1864 nas poučava: „Božje milosrđe ne pozna granica, ali tko namjerno odbaci prihvatiti ga pokajanjem, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti.“ Što nam je činiti? Prihvatiti do kraja i životno Krista Gospodina, pa ćemo tada znati da je Bog naš milosrdan i tada ćemo osjetiti da u nama struji sila Duha Svetoga kojom Bog želi saopćiti sebe svijetu.
Trudimo se, stoga, o njegovu milosrđu govoriti iz iskustva njegove prisutnosti i milosti koju smo primili u životu, a ne iz naučenih teoloških fraza, pa će i naše svjedočenje u svijetu biti vjerodostojnije. Trudimo se biti Isusovi braća i sestre vršeći volju Božju, pa ćemo lako drugima biti navjestitelji njegove dobrote i nositelji oproštenja. Ili kako to Isus kaže u današnjem evanđelju: “Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“