SVETKOVINA DUHOVA Primit ćete snagu Duha Svetoga
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji!
Duh Sveti, treća božanska osoba, ona je božanska osoba koja nam nekako uvijek ostaje pomalo nejasna. Oca i Sina i nekako možemo razumjeti, ali Duh Sveti nam uvijek nekako ostaje zagonetka. I bit će tako sve dok se ne otvorimo njegovom djelovanju i ne dozvolimo njemu samom da nam reče što je i tko je on, Duh Sveti.
Otkako je svijeta i vijeka Duh Sveti je tu. On je lebdio nad vodama dok je stvaran svijet. Proroci koji su kroz čitav Stari zavjet govorili o Bogu i prorokovali nisu ništa drugo doli sluge Duha Svetoga koji je preko njih govorio. I čitavi Stari zavjet on je nekako djelovao iz pozadine, ali je uvijek i bio prisutan. Njegovo djelovanje bilo je tiho, ali ustrajno. Sve do dana Pedesetnice kada ulazi na scenu sa snagom jer čitamo u prvom čitanju da se začuo silan šum vjetra i da su se ognjeni jezici spustili nad apostole. Otvorila su se nebesa nad zatvorenim vratima iza kojih su se skrivali učenici. Nema više tišine i „pozadinskog djelovanja“, jer zna Duh Sveti da je vremena još malo, a potrebno je spasiti narod od propasti.
Učenici su se skrivali iza zatvorenih vrata u strahu od Židova. Nerijetko mi u našem životu držimo mnogo toga skrivenog iza zatvorenih vrata našeg srca, ne želeći da itko išta o tome sazna. I zatvarajući ta vrata našeg srca zatvaramo se i djelovanju Duha Svetoga u našem životu. Potrebno je širom otvoriti ta vrata svoga srca da Duh Sveti uđe u njega i popuni sve praznine i izliječi sve boli. Kao što se nebo otvorilo kada je Isus uskrsnuo tako treba biti otvoreno i naše srce. Jer to je primarno mjesto djelovanja Duha Svetoga. Nije izmišljotina ona izreka da Boga treba staviti na prvo mjesto u svom životu i da će se onda sve drugo posložiti. To je istina. I to kakva istina!
Promotrimo samo apostole i učenike koji su bili prisutni kada je Duh Sveti došao nad njih. Prije nešto više od pedeset dana Židovi i Rimljani ubili su Isusa. Prije pedeset dana je taj isti Isus uskrsnuo. U međuvremenu on im se ukazivao, blagovao s njima i pričao. Prije deset dana Krist je otišao, uzašao je na nebesa i sjedi o desnu Boga Oca Svemogućega. Prije negoli je otišao rekao je: ››…primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.‹‹ Nama je danas lako čitati o tome svemu što se događalo jer znamo da će taj Duh Sveti uistinu i doći nad njih, ali oni su živjeli u strahu iza zatvorenih vrata. Ali, iako su vrata kuće bila zatvorena, vrata njihovih srca bila su širom otvorena. Inače Duh Sveti ne bi mogao doći, jer on traži našu suradnju. Naš narod često kaže: „Pomozi si pa će ti i Bog pomoći!“. Iako je to ponekad i posprdna izjava ona je nevjerojatno teološki točna. Bog od nas traži naše sudjelovanje, on traži naše su dioništvo. Jer nije njemu problem promijeniti naše srce, ali on to ne želi bez nas i našega pristanka na to.
Osim straha koji je bio prisutan kod učenika iza onih nesretnih zatvorenih vrata, bio je prisutan i osjećaj nedoraslosti zadatku koji je Isus pred njih stavio. Jer oni su bili priprosti ljudi, slabo poučeni. I od njih Isus očekuje da budu njegovi svjedoci u Jeruzalemu i do na kraj svijeta. A bili su siromašni ljudi i bez društvenog utjecaja. I od njih, upravo od njih Isus očekuje da sve narode krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. To je nešto predivno, to je neštoveličanstveno! Jer praktički im je rekao: „To ćete moći učiniti samo surađujući sa mnom i s Duhom kojeg ću vam poslati!“ I Isus zna da oni to mogu i pokazat će im da to mogu i to upravo na dan Pedesetnice, kada su izašli napokon kroz ta vrata i otvorili ih da se više nikada ne zatvore. Jer imali su Duha u sebi i nije više bilo straha što će i kako govoriti, jer su ih svi razumjeli. A čitamo u prvom čitanju da je bilo Židova odasvud, iz svakog naroda, a svi su ih razumjeli. I ispario je i strah, ispario je i onaj osjećaj nedoraslosti zadatku. I to iz jednog jedinog razloga. Duh je došao! Duh im je razbio sve predrasude i strahove, da ostvare do kraja ono poslanje koje je Isus pred njih postavio.
Duh Sveti, kako napisah, uvijek nam ostaje pomalo zagonetan. Ali rješenje je jednostavno. Ostavimo po strani svoje strahove i osjećaje nedoraslosti i otvorimo vrata svoga srca, širom ih otvorimo Duhu Svetom i dopustimo mu da djeluje u nama i s nama. Ako su mogli apostoli koji su stajali pred nečim nepoznatim, zašto mi stvaramo problem danas oko toga, ako znamo da nam samo dobro to možedonijeti…
Božji blagoslov i pozdrav s Lastova!
