IX. NEDJELJA KROZ GODINU Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji!
Mi kršćani danas častimo nedjelju kao Dan Gospodnji. No, naša starija braća Židovi još uvijek slave subotu kao dan Gospodnji. To slavljenje subote ili svetkovanje subote ide tako daleko da pojedini ortodoksni Židovi čak i na frižideru imaju Šabat način rada. Propisi koji govore o suboti i o tome što se smije, a što ne smije na subotu su veoma strogi. Zabrana rada je apsolutna, čak i u vrijeme sjetve i žetve, a tiče se i Židova i njihovih slugu i robova, kao i njihovih životinja. Kasnije, u ropstvu, dolazi još i zabrana paljenja vatre, a samim time i kuhanja, kao i putovanja. Neki su čak toga dana zabranjivali i njegu bolesnika. Budući da je Židovima često teško doslovno obdržavati šabat, oni su od starine našli pomoć. To je “šabes goj” što na jidišu označava ne Židova koji za Židove čini ono što je Židovima zabranjeno i to uz nadoplatu.
Danas za Židove ulogu šabes goja čine automati koji se programiraju, čega ima sve više i više. Kao pomoć za “normalan” život služi i ustanova zvana eruv, u prijevodu “povezivanje”. Naime, Židovu je zabranjeno na šabat hodati dulje od 2000 lakata, 1000 metara, međutim, nije zabranjeno hodati unutar svoga dvorišta. Zato oni jednostavno povežu, tj. opašu jednim konopom cijelo naselje, koje se onda smatra jednom stambenom jedinicom, a čitavo je naselje onda kao dvorište, tako da se slobodno može hodati po cijelom naselju. Naravno, ukoliko je u pitanju životna opasnost, onda su oslobođeni zapovijedi o uzdržavanju od posla.
Svetkovanje subotnjeg počinka je prema Knjizi izlaska poradi Božjega počinka sedmog dana stvaranja, kada je Bog odmorio od svoga djela. I tu nalazimo nešto veoma znakovito. Bog blagoslivlja i posvećuje sedmi dan, dan kada ništa nije stvarao, što znači da blagoslivlja i posvećuje sâmo vrijeme sedmoga dana. To vrijeme postaje sveto vrijeme. Kasnije će Židovi svoj počinak obdržavati, svetkovati upravo kao spomen na taj Božji počinak. Bibličar fra Anto Popović o tome kaže: „Počinak sedmoga dana može biti shvaćen kao priprava za primanje blagoslova i za susret sa svetom stvarnošću.“ I upravo u tome je ključ, ono bitno svetkovanja subote, tog „svetog vremena“: ući u Božji blagoslov i imati udjela u Božjoj svetosti. Tako bit subote nije ne djelovanje već djelovanje, ali na drugačiji način. Baš zato Isus iscjeljuje čovjeka u subotu i pruža mu Božju snagu i silu, kako bi čovjek imao udjela u Božjem blagoslovu i posvećenju. On pokazuje da je u Božjoj biti život, i da je njemu na srcu čovjek, a ne zakon.
No, u očima farizeja je zakon. Iako Isus gleda čovjeka, farizeji ne vide dalje od zakona. Njima je na pameti da subotom nije dozvoljena niti njega bolesnika, a kamoli toga bolesnika ozdraviti i to još u sinagogi na oči svima. Međutim, Isus ih je svih prozreo. Znao on vrlo dobro što im je u srcu. Zato im i postavlja ono pitanje: ››Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?‹‹ I u ovom pitanje otkriva svu naivnost njihovog nametnutog zakona. Ne Božjeg zakona, nego farizejskog. Bog je rekao na brdu Sinaju Mojsiju: ››Spomeni se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi.‹‹ Sve ovo ostalo su farizeji, pismoznanci i zakonodavci nakitili i u tančine propisali. I Isusovo pitanje otkriva svu naivnost tog njihovog nadodanog kupusa. Ne vidi čovjeka. Ne vidi onog malog čovjeka koji u ono vrijeme nema novaca platiti nekoga da radi njegov posao nedjeljom. U naše vrijeme, nema novaca platiti uređaje koji su automatizirani. Ne vidi da je ta subota dana da čovjek provede vrijeme s Bogom i sa svojom obitelji. Ne govori Crkva toliko o nedjelji isključivo radi odlaska na Misu, nego i radi obitelji, radi susreta s bližnjima. Da, potrebno je otići na Misu, to je naša kršćanska dužnost. To nas uči i Katekizam Katoličke Crkve:„Nedjeljna euharistija utemeljuje i učvršćuje cjelokupno kršćansko djelovanje. Zato su vjernici dužni sudjelovati u Euharistiji u zapovjedane dane, osim ako su opravdani ozbiljnim razlogom. Oni koji hotimice ne izvrše tu obvezu čine teški grijeh.“
No, osim susreta s Gospodinom u Euharistiji bitan je i susret s obitelji.
Da se ne ugasi zajedništvo, potrebno je zajedno otići na Svetu Misu i nakon Mise zajedno blagovati. Susret i razgovor. Ne samo jelo, nego i susret i razgovor. Ima ona rečenica koju su naši biskupi toliko puta ponovili: „Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno!“ Mi ju možemo proširiti i na nedjeljnu Euharistiju i na zajedničko blagovanje. Bog je otpočetka zamislio Dan Gospodnji kao dan susreta. Ne samo kao dan kada nećemo ništa raditi, ne delati, nego i Boga susresti, bolje upoznati i primiti Njegov blagoslov za ostatak tjedna.
Božji blagoslov i pozdrav s Lastova!
3.jpg)
