DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU Susret s Isusom
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji!
Polako smo završili božićno vrijeme i sada započinjemo vrijeme koje se u liturgijskoj godini naziva vrijeme kroz godinu. Liturgijska godina je ciklična i ona se kao takva uvijek ponavlja. Tako između božićnog vremena i korizme traje vrijeme kroz godinu, a koje se nastavlja ponovno nakon kraja vazmenog ili uskrsnog vremena. Ovo razdobljeodlikuje se zelenom bojom koja se ovaj tjedan vratila na naše oltare, ambone i u misno ruho svećenika.
Zelena boja nije tu „upala“. Ta boja simbol je nade i iščekivanja. Ona nas prati u vremenu dok iščekujemo one stožerne i središnje svetkovine i blagdane u liturgijskoj godini, a to su ponajprije Uskrs i Božić. Iako smo u nekom „međuvremenu“, ostaje poziv na nasljedovanje Isusa Krista, našeg Kralja čiji smo rođendan proslavili i mi, ali nedavno i naša braća pravoslavci. Taj Mesija nas prati svake nedjelje, ali i svakoga dana u misnim slavljima. Ovu nedjelju pred nama on je opisan kao Jaganjac Božji. Tim riječima ga naziva sam Ivan Krstitelj.
Iako su nama znani mnogi nazivi za Isusa, poput: Mesija, Gospodin, Kralj kraljeva, Gospodar gospodara, Spasitelj i mnogi drugi, u evanđelju po Ivanu on je opisan jednim običnim nazivom „Jaganjac Božji“. Običan i jednostavan, ali naziv prepun simbolike. Netko bi pomislio da će se Isus kao Bog nazvati tigar ili lav Božji, ali to nama sada baš nekako i ne zvuči kao naziv koji paše uz Isusa. Jedan od razloga tome je i to što u svakoj euharistiji mi više puta ponavljamo te riječi „Jaganjče Božji“. Toliko puta smo ih ponovili, no jesmo li ikada promislili što one znače…
Ivan Krstitelj koji stoji kao prekretnica iz Starog u Novi Zavjet, ali i kao poveznica ta dva dijela Svetog pisma, prvi je koji je Krista nazvao ovim naslovom. Kasnije je taj naziv za Isusa preuzet, kako smo i vidjeli, u liturgiju. No, Ivan nije baš slučajno Isusa ovako nazvao. On ovdje ispunja proročki tekst iz Izaije gdje stoji napisano sljedeće: „K'o janje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima koji je strižu, nije otvorio usta svojih.“ Ovo sve ispunilo se na samom Kristu. U Starom zavjetu krvlju jaganjaca bez mane bili su poškropljeni dovratnici u noći izlaska iz Egipta. To je bio znak poštede, znak spasenja. Židovi su u hramu kao žrtvu prinosili janje bez mane, kao zadovoljštinu za svoje grijehe. I konačni jaganjac jest Onaj Jaganjac koji je prinio najveću žrtvu i čijom smo mi svi krvlju otkupljenu. Žrtva krvna jednom prinesena da ju mi više ne moramo prinositi, jer mi sada prinosimo beskrvnu žrtvu, svetu misu.
Za istim tim Jaganjcem Božjim, čitamo u drugom dijelu evanđeoskog ulomka, pošli su Andrija i brat mu Šimun. Prvi koji je susreo Krista bio je Andrija koji je svoju radost i oduševljenje činjenicom da je pronašao Mesiju podijelio sa svojim bratom Šimunom. Njih dvojica kasnije će postati apostoli i obojica će krvlju zapečatiti svoju ljubav i odanost prema onome koga su upoznali. Međutim, da bi došlo do toga bio je veoma bitan ovaj osobni susret s Isusom.
Mi ljudi neke osobe poznajemo, s nekima smo poznanici, s nekima smo prijatelji s nekima smo obitelj. Ali isto tako imamo i neke ljude koje poznajemo, kako se kaže „u dušu“. Za neke bismo ljude, slikovito rečeno, dali krv ako treba. No, da bi došlo do takvog poznanstva, potrebno je vrijeme. S nekim ćemo ljudima „kliknuti“ odmah na prvu i imati osjećaj da se poznajemo čitav život, a neke ćemo ljude polako prihvaćati u svoj život. No, kada s nekom osobom razgovaramo i kada se s nekim susrećemo, bilo to na kavi, iako je to još neko vrijeme baš i nemoguće, bilo to na nekim drugim susretima, mi te osobe upoznajemo. Dajemo im dio sebe, a oni nama daju dio sebe. Možda ćemo im otkriti i neku tajnu, možda će nam biti rame za plakanje, ali i prva osoba kojoj ćemo javiti neku radosnu vijest. Upravo takav mora biti naš susret i odnos s Isusom, osoban. Ne mogu preko nekoga drugoga tražiti da se susretne s Isusom za mene. Lako je reći roditeljima ili bakama i djedovima koji nedjeljom idu na misu: „Ajde ti, pa se pomoli i za mene.“ Lako je reći da će Bog to riješit. A sjetiš li se ti ikada toga Boga? Padne li ti na pamet kad se ujutro probudiš zahvaliti Bogu što si se probudio/la živ?Prekrstiš li se uvečer i izrekneš li Bogu zahvalu jer si toga dana doživio neke stvari? To je isto kao da nekom prijatelju/prijateljici prije spavanja napišemo kratku poruku u kojoj mu/joj zaželimo laku noć. A nema na ovome svijetu, ma što tko govorio, od Isusa boljeg prijatelja. Iako ovo zvuči kao fraza ona to nije! On je Jaganjac Božji koji je i tebe i mene po imenu zazvao prije negoli smo bili oblikovani u majčinoj utrobi. On je onaj Jaganjac Božji koji je dao svoj život da bi i ti i ja imali život u vječnosti.
I zato smo potrebni susreta s Isusom, i u euharistiji i u sakramentu ispovijedi i u čitanju Svetoga pisma. Uzmi Bibliju i čitaj evanđelja i u njima ćeš naći što ti Isus Krist, Jaganjac Božji, poručuje. Što ćeš mu danas odgovoriti? Kakav će biti tvoj odgovor na njegovu poruku?
Božji blagoslov i pozdrav s Lastova!
