34. NEDJELJA KROZ GODINU Gle, sad se zbiva što pismo piše!
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji!
U nedjelju pred nama slavimo svetkovinu Isusa Krista Kralja svega stvorenja. Posljednja je to nedjelja u liturgijskoj (crkvenoj) godini na izmaku. I iako ova svetkovina dolazi na kraju jednog razdoblja podsjeća nas na naš početak, da nas je Bog stvorio i dao nam život, ali nas podsjeća i na sadašnji trenutak kada nam se nudi spasenje koje nam je dano u početku. Ova nas svetkovina sa svojim evanđeoskim ulomkom i upozorava da mislimo o kraju našega života, ali i kraju vremena kada će se zbiti Posljednji sud, trenutak koji jedna pjesma predivno opisuje: „Gle, sad se zbiva što Pismo piše! Što Pismo piše sve se događa, novo se Nebo i Zemlja rađa! Evo Gospoda, ustaјte ljudi, evo Ga ide svijetu da sudi! Svijetu da sudi, stado da luči, od noga svemir tutnji i huči! Tutnji i huči zemlja i nebo šta će nam sada zlato i srebro? Zlato i srebro neka počine, a Ti nam blistaј Božјi Sine!“
Vraćajući se na prve stranice Svetog Pisma prisjećamo se da je prve ljude Bog stvorio savršene i da nisu trebali ništa doli slušati Boga i imali su vječni život. No, čovjek ko čovjek, ne zna slušati, prekršio je Božju zapovijed i „naljutio“ Boga, pa je izbačen iz Edenskog vrta. Zato mi danas i imamo krštenje koje nam briše istočni grijeh, zato mi danas imamo ispovijed koja uništava Božjom milošću sve naše grijehe koje ispovijedamo i za koje se kajemo. Upravo zato imamo i djela milosrđa koja Crkva pred nas stavlja kao djela koja smo pozvani činiti, radi Boga ponajprije, a onda i radi svogadobra. Tjelesna djela milosrđa su: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, zarobljenike i prognanike pomagati, mrtva pokopati. Duhovna djela milosrđa su: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti.
Ova djela milosrđa nisu nastala tek tako, nego na temelju riječi samoga Gospodina našega Isusa Krista i iz tradicije Crkve. Evanđelje koje ćemo čuti u nedjelju na misnim slavljima diljem svijeta na svim jezicima svijeta govori upravo o ovome. Isus svojim učenicima priča o Posljednjem sudu, trenutku kada će Sin Čovječji, a to je sam Isus Krist, sjesti na prijestolje kao kralj, a pred njim će se sabrati svi narodi svijeta. Tada će ih razdvojiti u dvije skupine, one spašene i one osuđene na vječnu propast. Ono po čemu će im suditi jesu njihova djela. Kada se to dogodi, nastavlja Isus, onima koji su u skupini spašenih će reći razlog njihova spasenja: »Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.«.
Ovo što Isus nabraja nije ništa drugo doli djela milosrđa koja smo već spomenuli. Gladnoga nahraniti i žednoga napojiti nije uvijek lako u današnjem svijetu, jer nije lako ni razlučiti tko je stvarno siromah, a tko nije. Možda ćemo nekome uskratiti našu pomoć jer mislimo da im ona ne treba, da oni imaju dovoljno. Ili ćemo se razmišljati što ako im mi damo sendvič ili neki komad odjeće, a oni ih bace. Tu je bitno samo jedno. Mi dajmo od srca, jer Bog zna. Bog bi znao i što će siromah učiniti s time što si mu dao, ali ovako samo zna da nisi učinio ništa. Ne stavlja On uzalud različite ljude u naš život. Svaki dan si popločavamo put, samo je pitanje da li prema vječnom životu ili vječnoj muci. Primanje stranaca danas i nije toliko pitanje putnika kao što je bilo u Isusovo vrijeme i u vrijeme prve Crkve. Danas je to pitanje primanja ljudi koji su pogođeni prirodnim katastrofama poput potresa, požara i poplava. Vjerujem da se svi sjećamo kada je potres pogodio Sisak, Petrinju i okolicu. Toliki su ljudi ponudili smještaj osobama kojima su kuće bile uništene ili nesigurne za stanovanje. To je pokazatelj da u ljudima ima još dobra. To je učinjeno djelo milosrđa. Bilo bi im lakše okrenuti glavu i reći da oni tu ne mogu ništa pomoći, nego primiti ljude u svoje domove.
Gola zaogrnuti znači čovjeku dati dostojanstvo, jer se čovjek osjeća neugodno dok je gol i izložen pogledima. Bolesna pohoditi isto je djelo milosrđa i jedno je možda od težih, jer nije lako vidjeti bolesnu osobu, pogotovo pred kraj ovog života. No, upravo zato trebamo poći i pohoditi bolesnika. I one koji su u zatvoru trebamo obići, pošto je i to djelo milosrđa, pošto i ti ljudi osjećaju samoću i krivnju i ponekad im je potreban samo netko tko će ih poslušati. Mnoga su djela po kojima će nam se suditi. Ona dobra i ona loša djela. Loše djelo može se svakome dogoditi, ali dobra djela su ono što će nam presuditi u posljednji dan. Dobra djela koja smo učinili, ali i ona koja smo propustili učiniti. A kada dođe taj trenutak suda neka bude kao u himnu Dan od gnjeva: „Avaj dana suza, straha Kada grešni stvor iz praha Pođe k sudu posljednjemu! Slatki Spase, prosti njemu! Spase blagi, ti nas vodi U dvor svetih nebesnika, U zbor sretnih blaženika! Amen.“
Božji blagoslov i pozdrav s Lastova!