31. NEDJELJA KROZ GODINU Dobro valja činiti radi dobra samoga
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji!
Isus nastavlja gdje je stao prošle nedjelje. I dalje „plete“ po farizejima i pismoznancima. Ne ostaje im dužan za njihovo licemjerstvo i iskorištavanje naroda. No, upozorava narod da ih slušaju, ne radi njih samih jer oni to sami po sebi i po svojim djelima ne zaslužuju, nego ih treba poslušati radi toga što sjede na Mojsijevoj stolici.
Mojsijeva stolica je ustvari Božja stolica. Mojsijeva stolica je garant ispravnog nauka. Međutim, problem je što djela ne prate riječi, kako i sam Krist upozorava: ››Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.‹‹ Ponekad dok gledam pojedine vijesti iz Crkve sadašnjeg vremena čini mi se da se povijest ponavlja. Mojsijevu stolicu zamijenila je Isusova stolica. Na nju su zasjeli pojedinci koji ponavljaju djela farizeja i pismoznanaca. Na jeziku su jaki i snažni, a djela im ne prate riječi. I nekako se uvijek baš oni ističu i zamagljuju ljudima pogled na Crkvu, pa ne vide tolike svećenike i biskupe koji se cijelim srcem, dušom i tijelom daju za Boga, Crkvu i za povjereni im narod. Ne trebamo poći nigdje daleko, imamo u Hrvatskoj biskupa i svećenika koji po ničemu nisu zaslužili biti to što jesu. No, ne trebamo ih uzimati za primjer, niti ih spominjati. Daleko su vrjedniji on svećenici i biskupi koji žive i djeluju ispravno, a kojih je daleko više negoli ovih prvih. Oni se drže one Isusove: ››Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.‹‹, jer im nije potrebna ni medijska pompa, ni medijska pažnja.
Dobro valja činiti radi dobra samoga. Koji puta će to ostati nezamijećeno. I neka ostane, hvala Bogu i na tome. Koji puta to neće biti moguće sakriti. Hvala Bogu i na tome. Jer, pravom kršćaninu je do dobra, a ne prvenstveno da vanjskog priznanja. Recimo, Majka Terezija jednostavno nije mogla sakriti požrtvovni rad svojih sestara. Postala je poznata u cijelom svijetu. Dobila je i Nobelovu nagradu. Ali uza sve to ostala je ponizna, jer, stvarno, Božjom milošću, nije to činila radi Nobelove nagrade.
Evo još jednog svakodnevnog primjera: zar jedna majka želi doći u novine zato što je cijelu noć probdjela uz svoje dijete? Prava ljubav ne traži izvanjsku pohvalu. To je i naš put. Činiti dobro, vidjeli to ljudi ili ne vidjeli, priznali nam to drugi ili ne priznali. Onda će nam dobra djela biti dobra u Božjim očima. Činjenje dobra smeta đavlu i njegovim zlodusima i uvijek im je trn u oku. Molitva smeta đavlu, zato dok katolici mole na trgu da se svijet i naša domovina Hrvatska obrate, razne udruge, s raznim imenima i nabacanim slovima u svom imenu prosvjeduju protiv njih i pljuvaju po njima. Za transparente uvijek nađu sredstva, a kada treba pomoći, čekaju da to netko drugi uradi. A taj netko drugi je Crkva, ista ona koju ti sa slovima i čudnim imenima prozivaju i vrijeđaju. Potrebno je samo malo volje i vremena, lako se mogu na internetu pronaći podatci koliko škola i sirotišta drži Crkva. Prema posljednjim podacima, Crkva upravlja s više od 74.000 dječjih vrtića, gotovo 101.000 katoličkih osnovnih škola i 50.000 srednjih škola diljem svijeta. Postoji oko 2,5 milijuna katoličkih srednjoškolaca i 4 milijuna studenata koji pohađaju katolička sveučilišta. Od toga Afrika ima najveći ukupni broj djece, dojenčadi, katoličkih osnovnih škola i osnovnoškolaca, te katoličkih srednjih škola, a po broju srednjoškolaca od svih kontinenata, dolazi nakon Europe i Azije. I Bogu hvala na ovome. Ne čini ovo Crkva radi medijske pompe, nego radi Boga koji vidi svako naše dobro. Ako se ne varam, ovo nitko iz naših medija nije prenio, oni samo prenose, kao i obično, loše stvari o Crkvi. Ovo im nema medijske zanimljivosti.
I to više govori o njima, negoli o nama. Nama je put slijediti riječi sv. Augustina koji je rekao: „Želiš li se uspeti? Počni sa silaskom. Planiraš izgraditi kulu koja će doprijeti do oblaka? Postavi je na temelje poniznosti.“ Naš je narod to sažeo u onu da tko visoko leti nisko pada. I stvarno je tako, povijest nas je tome naučila. Nitko se ne može dugo pretvarati i uznositi. Možemo neko vrijeme glumiti i izvoditi, ali narod će prije ili poslije shvatiti. I tu nam se krije jedna pouka, nemojmo čekati da netko drugi bude ponizan, nego trebamo mi započeti s poniznošću i svojim primjerom pokažimo drugima.
Božji blagoslov i pozdrav s Lastova!
3.jpg)
