25. NEDJELJA KROZ GODINU Poniznost i poniženje
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji!
Ovaj tjedan proslavili smo Uzvišenje svetoga Križa. Dan je to kada se sva mudrost evanđelja očitovala u ludosti Križa. Dan je to kada je po drvu čovječanstvu došlo spasenje, isto kao što mu je po drvu došla i propast i podložnost grijehu.
I sljedeće nedjelje opet smo pomalo na „ludosti“. Isus izgovara jednu, u najmanju ruku, nelogičnu rečenicu: ››Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!‹‹ Isus nas ponovno, po tko zna koji put, poziva na poniznost. On sam tu je poniznost očitovao kroz svoj život više puta nego li ju je nama preporučio. Namjerno koristim riječ preporučio, jer on nam ništa ne nameće, ostavlja nam tu predivnu slobodu djece Božje. Mi se možemo boriti za prva mjesta i za direktorske stolice, ali ne možemo svi biti direktori. To i jest nekako problem našega društva gdje svi žele biti direktori, a nitko ne želi biti obični radnik. A taj obični radnik u svome poslu daleko više dobra napravi nego jedan direktor. On čak ako nešto i zezne, najčešće to neće uvelike utjecati na daljnju proizvodnju. A kada direktor nešto zariba onda mnogi pate i osjećaju posljedice te pogreške. Možda nas Isus želi i obraniti od odgovornosti koju nose vodeće pozicije. Jer, budimo realni, nismo svi ni stvoreni za vodeće pozicije. Svakome od nas Bog je dao talent koji smo pozvani iskoristiti najbolje što možemo. Ako imamo talent za rad s rukama, da budemo tokari ili mehaničari, onda je to naš poziv i mjesto gdje ćemo se ostvariti. Ne možemo težiti nekojdirektorskoj poziciji, gdje mislimo da ćemo ništa ne raditi i primati veliku plaću. Ovom navedenom rečenicom, kako rekosmo, Krist nas poziva na poniznost.Važno je razlikovati poniznost i poniženje. Ne smijemo dozvoliti da nas netko ponižava, jer svatko od nas ima dostojanstvo čovjeka i djeteta Božjega, ali smo kao to isto dijete Božje pozvani biti ponizni. Sveta Majka Terezija poniznost je opisala ovako: „Poniznost je: govoriti što manje o sebi, ne miješati se u tuđe poslove, paziti da ne budemo znatiželjni, prihvaćati radosno protivljenja i ispravke, prelaziti preko tuđih pogrešaka, prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju, ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni, odgovarati uljudno i kad smo izazvani, ne gaziti nikada ničije dostojanstvo, ne raspravljati ni onda kad imamo pravo, birati uvijek ono što je teže (kako bi drugima bilo lakše).“
Poniznost je vrlina koju svatko od nas posjeduje, samo je problem što u današnjem svijetu, onaj koji je ponizan se promatra kao slabić. No, naša poniznost ponajprije treba biti usmjerena prema Bogu. Kao što grijeh razara naš odnos s Bogom i s bratom čovjekom, tako poniznost gradi taj naš odnos, učvršćuje ga i poboljšava, kako s Bogom, tako i s bratom čovjekom. No, što je konkretno u našem životu poniznost? Poniznost je “kad te netko udari po jednom obrazu, ponudi mu i drugi”. To ne znači da se trebamo dati da nas drugi udaraju, iskorištavaju, ugnjetavaju i slično, kako to mnogi krivo, doslovno interpretiraju, već da ne budemo kao oni koji nas vrijeđaju nego drugačiji. To znači da učinimo suprotno od onoga što takvi od nas očekuju te ih tako izbacimo iz takta i posramimo kako bi prestali. “Okrenuti i drugi obraz” nikako ne znači dati se ponižavati, već skroz suprotno, biti dovoljno jak i stoički podnijeti udarac i pokazati negativcima da njihovi “udarci” ne postižu ništa, da ih se ne bojimo, da smo bolji od njih jer ne činimo isto što i oni, iste nepodopštine. Poniznost je istinska svijest o samom sebi, tako da je ponizna osoba u stanju bez problema podnijeti i poniženje i prezir, jer zna točno tko je i što je, svoju vrijednost, pa ju tuđa mišljenja ne mogu “poljuljati”. Ponizne su osobe svjesne povezanosti svih stvorenja, jer imamo istog Stvoritelja, Boga Oca, pa se sukladno tome i odnose prema drugima, poznatima i nepoznatima, kao svojoj braći i sestrama. Ponizna osoba stvara ozračje mira i ljubavi oko sebe jer cijeni vrijednosti drugih i pokazuje poštovanje prema njima. Takva osoba ne hvali sebe nego druge.
Sve ovo gore napisano ocrtava se u Kristovu životu. I još jednom, stoji nam poziv da živimo po Kristu i s Kristom i u Kristu. Da „ludost“ našega života postane mudrost Evanđelja!
Božji blagoslov i pozdrav s Lastova!
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
