23. NEDJELJA KROZ GODINU Pametno gradimo svoj život, jer Krist nas čeka u vječnost
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji!
Kada je jedan vojskovođa osjetio da mu se život bliži svome kraju pozvao je svoga slugu i izrekao mu svoje posljednje tri želje. One su bile da njegovo tijelo nakon smrti nose isključivo najbolji liječnici Carstva; da se tijekom pogrebne povorke na putu raspu svo njegovo zlato i dragocjenosti; i na kraju da iz lijesa vire njegove ruke kako bi bile vidljive svima. Sluga je bio iznenađen. Upitao je što znače te neobične molbe. Tad mu je vojskovođa odgovorio: „Neka najbolji liječnici nose moj lijes, da svi vide kako su i najveće znanje i medicina nemoćni pred smrću. Neka moje bogatstvo pada na zemlju, da ljudi shvate da sve što smo stekli na ovom svijetu ostaje ovdje. Neka svi vide moje otvorene dlanove, da shvate kako čak i vladar cijelog carstva odlazi s ovoga svijeta praznih ruku.”
Život je prekratak da bismo ga gubili na stvari koje nemaju smisla. Prekratak je da bismo trčali za novcem koji poslije smrti neće imati nikakvog značenja. Ima daleko važnijih stvari u životu, onih koje ostaju s nama do samog kraja. Postoji još nešto osim ovoga nama vidljivoga. Tužan je i kukavan onaj čovjek koji računa samo na ono vidljivo, a zaboravlja duhovno. To je onaj čovjek iz Evanđelja koji prije negoli ide graditi kulu ne sjedne i ne izračuna hoće li je uspjeti privesti kraju. Na kraju postaje predmetom poruge, jer ne može dovršiti započeti posao.
I mi u našim životima započnemo toliko stvari koje ne privedemo kraju. Planiramo velike stvari i pompozne, a onda kada propadnu pitamo se kako smo došli do toga. Stari su ljudi kuće gradili s blagoslovom. U temelje kuće uvijek su se ugrađivale krunice i križevi da bi ta kuća bila blagoslovljena. Mi danas ne tražimo blagoslova. Ne predajmo Bogu naš posao. Ne računamo na Boga kao jednog od graditelja naše kuće ili zgrade. A kao jednog od graditelja naših života da ni ne spominjem. Živimo u društvu koje konstantno Boga gura u drugi plan i miče Ga iz našeg kruga djelovanja i življenja. A Bog ostaje negdje sa strane i strpljivo čeka da Mu se vratimo.
No, da bismo Mu se vratili trebamo se odreći svega,sukladno onom pozivu s kraja evanđeoske perikope sljedeće nedjelje: >>Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.<<. O kako to samo lijepo zvuči i kako se lako čita. Do problema dolazimo kada trebamo to živjeti. Postavlja se pitanje kako to od nas Isus očekuje da se odreknemo svega, a da ipak živimo u ovom svijetu koji nam nudi sve na pladnju.
Jednim klikom možemo danas naručiti što nam padne na pamet i najkasnije kroz par tjedana to će biti na našoj adresi. Ovih dana dok se useljavam u moj novi dom i sam ovo mogu potvrditi. Što god mi padne na pamet, a da mi nije neka žurba, lakše je naručiti s interneta odnekud i ono će prije ili poslije doći do mene u Kunu. I kako pored svih tih čari današnjice odreći se svega. Jednostavno. Nije problem kada mi posjedujemo lijepo auto ili lijepe stvari.
Problem je kada smo o tome ovisni i kada nas te stvari posjeduju. Materijalno je sredstvo koje nam služi da bismo postigli konačni cilj, a to je vječni život. Materijalno nam treba biti samo jedna od usputnih stvari koje nam trenutno koriste i koje sutra možemo vrlo lako odbaciti. Stvari koje nabavljamo i koje posjedujemo, a koje nam olakšavaju život nisu same po sebi loše. Mi ih takvim učinimo. Auto je sredstvo koje nam služi gotovo svaki dan. Taj je auto upisan kao naše vlasništvo. Kada postajemo opsjednuti tim autom znamo da smo fulali. Odjeća je sredstvo koje služi da se odjenemo i da lijepo izgledamo. Kada postanemo opsjednuti svojim i tuđim izgledom, fulali smo.
Bog je naš cilj i Kraljevstvo nebesko je naš konačni cilj. Ako tamo ne stignemo fulali smo. Imamo toliko toga za naučiti od naših starih. Oni su kuće gradili s Bogom, oni su živjeli s Bogom. Bogu su se molili i Boga su ljubili. Mi danas Boga odmičemo od nas. Dio smo silnog mnoštva koje slijedi Isusa, ali nismo tu iz ispravnih razloga. Nosimo križ oko vrata na lančiću, ali svoj pravi križ izbjegavamo. Odrecimo se stvari radi Krista, jer Krist je naše najveće blago! Prihvatimo svoj križ, jer će nam ga Krist pomoći nositi! Pametno gradimo svoj život, jer Krist nas čeka u vječnosti! S Kristom će nam sve biti lakše, dok to ne pokušamo nećemo znati.
Božji blagoslov i pozdrav s Pelješca!
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
