21. NEDJELJA KROZ GODINU A što ti kažeš, tko sam ja za tebe?
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji!
Isus i učenici se nalaze u Cezareji Filipovoj, mjestu koje se danas zove Banias. Ono je za Židove bilo nepoželjno mjesto, mjesto u koje oni nisu odlazili i koje se pomalo zaboravljalo. Za njih je to bilo demonsko mjesto. z Biblije znamo da su se na ovom mjestu, u ovim prostorima od davnina štovali lažni bogovi. U blizini je mjesto Tel Dan u kojem je čak bilo podignuto i jedno od svetišta lažnim bogovima. Nakon događaja u Cezareji Filipovoj Isus s učenicima odlazi u Jeruzalem gdje će biti razapet.
U evanđelju koje Sveta Majka Crkva stavlja pred nas na dvadeset i prvu nedjelju kroz godinu čitamo izvještaj u kojem je sv. Petar je postavljen za zemaljskog upravitelja Crkve. Tu vlast mu nije dao nitko drugi nego sam Isus kada je rekao: ››Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.‹‹ Nije mu rekao ni da je šljunak ni kamenčić, nego mu je rekao „Kefa“, što na aramejskom znači stijena. I to upravo ona stijena na kojoj se gradi jedna kuća.
No kakva je to bila stijena. Petar je, kažu, bio nagle naravni. Kažu također da je bio i teške naravi. Uostalom, kao i većina ribara. No, unatoč svim tim njegovim manama, upravo njega Isus postavlja za stijenu na kojoj će izgraditi Crkvu. Međutim, prije ovog Isusovog proglašenja Petra prvim papom, dolazi jedno bitno Isusovo pitanje koje glasi: ››Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?‹‹ Na to pitanje apostoli daju mnoge odgovore, no samo Kefa daje ispravan odgovor: ››Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.‹‹ Ljepota tog odgovora leži tome što je to Petar rekao ponukan Duhom Svetim. Nije mu samome to palo na pamet. Bog Otac mu je dao to saznanje kako bi to mogao reći, ne radi Isusa, nego radi drugih i radi sebe.
Na taj njegov odgovor Isus uzvraća višestrukim blagoslovom. Prvo ga proglašava zemaljskim namjesnikom na zemlji koji će imati ključeve Kraljevstva nebeskog. Izvor ovome nalazimo u Starom Zavjetu u Knjizi proroka Izaije. Naime, kraljevi su u Starom zavjetu postavljali glavnog upravitelja da djeluje kao značajan autoritet i vlada nad svim stanovnicima kraljevstva. Isus citira gotovo doslovno iz odlomka Izaije, te je jasno na što upućuje. Uzdiže Petra kao očinski lik vjerskog doma, da ga predvodi i upravlja stadom. Ovlast upravitelja kraljevskog doma prenosila se na nasljednika kroz vjekove predavanjem ključeva, koji su se nosili na ramenu kao znak vlasti. Slično, Petrova vlast prenošena je tijekom 2000 godina u službi papinstva.
Usto Isus obećava zaštitu od svakoga zla. Ne obećava da neće biti udara, nego samo govori da Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati. Iako Crkva i danas trpi izravne i neizravne udare, mislim da je u povijesti bilo i težih vremena. Kakve smo sve svećenike i biskupe imali, dobro Crkva ikako i postoji. Nisam ni ja savršen, da ne ispadnem hvalisav. No, uvijek mi padne na pamet jedan mudrac koji je uvijek tvrdio da su ove Isusove riječi istina. Pomoć u toj njegovoj tvrdnji bili su biskupi koji su rovarili i kopali protiv Crkve. I to je istina, nama ne treba neki vanjski neprijatelj, mi sami sebe kopamo iznutra. No, da ova naša Crkva nije vođena od Duha Svetoga, i ja mislim da bi odavno bila propala. Istodobno s ova dva blagoslova i obećanja Isus Petru daje i ovlast: što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima. Daje mu vlast nad ljudskim grijesima. Njemu i po njemu apostolima, a danas i Crkvi. Nije to ustvari vlast, nego služba služenja ljudima. Nema u Crkvi neke velike vlasti, uvijek se to svede na služenje. U tom služenju čovjek pronalazi i psihološko olakšanje osim duhovnog. Osim služenja ovo je i radost. Imati priliku da po rukama jednog grešnika dolazi oprost drugom grešniku. O kako je velik taj naš Bog. Grešnik će grešnika lakše razumjeti, zato nam i jest dao priliku da u ispovijedi okajemo i oplačemo naše grijehe.
Gledajući lik sv. Petra i pojedinih njegovih nasljednika do današnjih dana sve se više uvjeravamo da je Bog onaj koji vodi Crkvu po Duhu Svetom. Istu onu Crkvu koju je osnovao Isus Krist. Sv. Petar je, poznato nam je, otkantao Krista kada mu je voda došla do grla i kada mu je prijetila smrt zajedno s Isusom. Prija toga se kleo da će on za Isusa sve učiniti. Tri puta ga je zatajio prije odlaska na križ, ali se tri puta i pokajao. Sjetimo se samo Ivanovog Evanđelja kada Isus Petra tri puta pita: ››Šimune Ivanov, ljubiš li me?‹‹ Tu je tri puta odgovorio potvrdno i tako praktički okajao ona tri zatajenja.
Iščitavajući život sv. Petra i drugih apostola vidimo da ima nade i za nas i naše naravi koje su ponekad i nagle i teške. Ima nade za našu budućnost. Samo je bitan naš odgovor na Isusovo pitanje s početka Evanđelja: „A što ti kažeš, tko sam ja za tebe?“
.jpg)
3.jpg)
