2. KORIZMENA NEDJELJA O poslušnosti i predanju
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji!
Na našem hodu kroz korizmu na drugu nedjelju u misnim čitanjima govori se o poslušnosti i predanju. Preobrazba koju Isus doživljava pred očima svojih učenika, apostola Petra, Jakova i Ivana znak nam je nade. Prošle smo nedjelje u evanđelju slušali o Isusovom boravku u pustinji. Iako je to bio kratak izvještaj, veoma nam je jasno da je to bilo za njega vrijeme pokore, oskudijevanja i samoće. No ova nedjelja daje nam nadu da nakon svake noći dolazi dan, da nakon svake kiše izlazi sunce. Svaka patnja mora uroditi plodom, ovdje ili u kraljevstvu nebeskom, jer nema uzaludne patnje.
Planine, uzvisine i gore uvijek su bila mjesta gdje su se rado gradile crkve i kapele. Tako na Lastovu na uzvisini stoji kapela sv. Jure. Našu Goricu krasi crkvica sv. Vlaha. Ta uzvišena mjesta stoljećima su bile lokacije gdje se čovjek osjećao bliže Bogu. I tako je oduvijek. To nam potvrđuje i prvo čitanje u kojem praotac naše vjere Abraham odlazi na goru gdje ga Bog stavlja na kušnju. Vjerujem da je mnogima poznata ova starozavjetna priča kada je Abraham morao žrtvovati svoga jedinoga sina kao žrtvu paljenicu. Abraham odlazi s Izakom na brdo, slaže žrtvenik i sprema se prinijeti žrtvu Bogu. No, anđeo se oglasi i govori mu da sada vidi njegovu vjeru. I gle čuda, tu se nađe ovan koji se zapleo rogovima u grmu, pa ga Abraham ubije i prinese kao žrtvu umjesto svoga sina. Da bi bio u mogućnosti ovo učiniti Abraham je morao doživjeti preobrazbu. Morao se odreći ovoga zemaljskoga, svih njegovih ljepota i čari, čak se bio spreman odreći i svoga sina radi vječnosti. Svoje pouzdanje stavio je u Boga, još i prije ovog događaja, a svoju poslušnost Bogu očituje spremnošću prinošenja svoga sina kao žrtve. To njegovo predanje i poslušnost Bog nagrađuje obilno i obećava mu da će ››učiniti (njegovo) potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj!‹‹
Sv. Marko evanđelist, čije nas evanđelje prati ove liturgijske godine, piše o Isusovoj preobrazbi. Ona se dogodila, ni manje ni više nego na gori. S Isusom su, na osami, ona trojica apostola i on se pred njima preobražava. Haljine mu, kaže evanđeoski ulomak, postadoše toliko bijele da ih ni jedan bjelilac na zemlji nije mogao tako obijeliti. Time se želi istaknuti njegova čistoća i njegovo božanstvo.
Vjerujem da učenicima nije bilo ništa jasno. Stavimo se malo u njihovo razmišljanje. Ovo sve se događa prije muke, smrti i uskrsnuća. Bili su prestrašeni, ali pretpostavljam i zbunjeni. U toj zbunjenosti Petar progovara sljedeće: ››Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Međutim, to nije moguće. Mojsije i Ilija pripadaju Bogu, u kraljevstvu nebeskom. Nije im više mjesto ovdje na zemlji. Petar razmišlja čisto ljudski. To je tipično za čovjeka, Boga svesti na svoje razmišljanje, jer ga ne može do kraja shvatiti. Pa da ga možemo do kraja shvatiti onda ne bi bio Bog.
Isus će još jednom otići na goru. No, tamo mu društvo neće praviti Mojsije i Ilija, nego dvojica razbojnika s kojima će zajedno biti razapet na križ. Uzvisina je bitno mjesto. Tamo je, kako rekosmo,Abraham umjesto sina kao žrtvu prinio ovna. Na gori se Isus preobrazio pred očima svojih učenika. Na brdu je Isus podnio konačnu žrtvu za spas čovječanstva. Preobraženje nas uči da je Isus ona žrtva koja ima biti prinesena za naše grijehe. Abraham je prinio ovna. Židovi su prinosili jaganjca kao žrtvu. A naša žrtva je Isus. Otkupiteljska i spasiteljska žrtva jednom prinesena za sva vremena. Najveća i najsavršenija žrtva. Bog i čovjek.
Preobraženje se mora dogoditi i u našim životima. Prije svakog važnijeg događaja u našem životu događaju se preobrazbe. Prije negoli ćemo krenuti u srednju školu čovjek postaje malo ozbiljniji. Kada odlazimo na fakultet, pogotovo ako idemo u drugi grad, događa se preobrazba. Prije negoli ćemo stupiti u brak ili zarediti se, shvaćamo da moramo biti ozbiljniji i da činimo jednu novu skalu u životu. Sve te „male“ preobrazbe moraju nas polako voditi onoj konačnoj preobrazbi prema kraljevstvu nebeskom. A naša konačna preobrazba dogoditi će se onoga trenutka kada se odmaknemo od Petrovog razmišljanja. Kada prestanemo sebi graditi kule i spomenike da ostanemo ljudima u sjećanju i pameti. Ako nismo Bogu u sjećanju i pameti zaludu nam sve kuće, kule, nekretnine i pokretnine, jer smo osuđeni na propast. Trebamo se radikalno odreći svega zemaljskoga. Tim se koristiti, ali ne biti ovisni o njemu, jer nećemo ništa sa sobom ponijeti.
Svoje pouzdanje stavimo u Boga, jer Božja providnost će nas puno puta iznenaditi, čak i kada joj se ne nadamo. Budimo poslušni evanđelju, ne slijepo, jer nismo ovce nego ljubljena djeca Božja. U svom životu živimo poslušnost evanđelju da doživimo preobraženje. Ne moramo se fizički uspeti na goru, dosta je da svoj duh uzdignemo Bogu i prepustimo se Njegovoj volji. I tada će se istinskidogoditi onaj veličanstveni trenutak našeg preobraženja.
Božji blagoslov i pozdrav s Lastova!
