18. NEDJELJA KROZ GODINU Vječno spasenje je naš životni cilj
U ono vrijeme: Netk iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.« Lk 12,13-21
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji! Za 100 godina, točnije 2125. svi ćemo biti pod zemljom. Neki drugi ljudi će živjeti u domovima za koje smo se teško borili da ih izgradimo, i posjedovat će sve ono što danas mi imamo. Sva će naša imovina biti u rukama drugih, možda i onih koji pojma neće imati tko smo bili. Auto na koji ste potrošili bogatstvo vjerojatno će biti na otpadu. Naši potomci vjerojatno neće znati gotovo ništa o nama i rijetko će nas spominjati. Koliko nas poznaje oca svog djeda? Ili njegovog oca? Nakon naše smrti, pamtit će nas nekoliko godina, a kasnije naša povijest, naše fotografije, naša djela otići će u ropotarnicu povijesti.
Možda bismo, kad bismo više razmišljali o tome, shvatili koliko je snage i vremena potrošeno na zgrtanje svega što imamo. Kada bismo više razmišljali o tome, sigurno bi se promijenio naš pogled na svijet, bili bismo drugačiji ljudi. Vjerojatno bolji jedni prema drugima. Imati uvijek sve više i više, a jako malo vremena ostavljamo za stvari koje su zaista vrijedne u ovom životu. Žalosna je istina da ovo sve više postaje stil našeg života. Sigurno bi više uživali u onim šetnjama u koje nikad nismo išli jer smo se borili za prolazno. Sigurno bi više uživali u onim neuzvraćenim zagrljajima. Možda bi se više veselili onim poljupcima naše djece i naših ljubavi. Nedvojbeno bi više guštali u onim zezancijama koje nismo imali jer nismo imali vremena. To bi sigurno bili trenuci koji bi nam danas dok pričamo o njima izmamili osmijeh na lice i toplinu u srce. Ispunili bi naše živote s više radosti, nego što nam je donijelo prolazno bogatstvo. I to je ono što dan za danom rasipamo zbog pohlepe, šteta. No dobra vijest je da ima još vremena za nas, a koliko ga ima, to ne znamo. Možda 30 godina, 20 ili 10, a možda i samo još koji mjesec, tjedan, dan ili sat.
Ne znamo koliko još vremena imamo, kao što nije znao ni onaj bogataš iz Evanđelja. Zgrtao je i zgrtao, kao da smrt nikada neće pokucati na njegova vrata. Pohlepa ga je „pojela“. Ta nesretna pohlepa, čije posljedice i danas osjećamo na svojoj koži. Kažu da je turistička sezona lošija negoli prošlih godina. To je posljedica obijesti i pohlepe. Nedvojbeno je to posljedica obijesti i pohlepe. Pare su ljudima postale važnije od svega. Trči se za novcima na sve strane dok život prolazi pored nas, dok ljepote života ostaju negdje iza nas, dok vrijeme neumoljivo prolazi kroz naše prste, vrijeme koje ne možemo vratiti.
Sveti Evagrije Pontski, pustinjak i đakon iz četvrtog stoljeća govoreći o pohlepi kaže da ona čovjeka drži u zarobljeništvu. Nastavlja da onaj koji je pohlepan: „udvostručuje svoje posjede i želi ih još udvostručavati i nikada to neće prestati činiti [sve] dok smrt ne prekine ove besplodne pothvate“. Upravo je smrt došla po bogataša iz evanđeoske perikope, iznenadila ga, pa nije mogao uživati plodove svoga rada. Ponekad se tako grčevito držimo zemaljskog, da nebesko zaboravljamo. Ponekad se toliko panično i očajnički držimo materijalnog, da zaboravljamo duhovno. Zaboravljamo da će smrt jednog dana i po nas doći. Hoćemo li ju promatrati kao sestricu smrt, kako joj govori sv. Franjo na svojoj samrtnoj postelji ili će nam doći kao ljuti neprijatelj onog bogataša koji je samo zgrtao.
S određenim pravom Bog bogatašu iz Evanđelja govori: »Bezumniče!«. Jer imao je sve na pladnju, ponuđeno spasenja, ali ga nije znao i želio prepoznati, vjerojatno je mislio da ima još vremena. Ima vremena i za nas. Zato postoje načini kako se boriti protiv pohlepe. Prvo i prvo moramo imati na pameti da nam je Bog suborac u borbi protiv grijeha i protiv zla. Potom, moramo se podsjetiti da je vječno spasenje naš životni cilj, a sve ono materijalno samo sredstva na putu ostvarenja toga cilja. Zatim podložimo se Božjoj volji i naučimo se biti zadovoljni s onim što imamo, nemojmo pretjerivati. Prepoznajmo dobro u drugima i nasljedujemo dobre osobine drugih, umjesto da im zavidimo. Tada će nam smrt doći kao sestrica i dobra prijateljica, jer će nas odvesti k dragom Bogu u vječnost gdje imamo i više negoli nam srce želi i poznaje.
Božji blagoslov i pozdrav iz Pridvorja!
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
