16. NEDJELJA KROZ GODINU Marta i Marija - duhovno i materijalno
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji!
Duboko smo zagazili u ljeto i ljetne mjesece. S televizije nas plaše toplinskim valovima i nepredvidljivim nevremenima, kao da nikada na Jadranu nevere bilo nije. Neki kukaju da je turistička sezona loša, dok drugi govore da je dobra, a treći da je iznad očekivanja. Ništa od toga nije nova.
No, nije ni nova da nas Isus ponekad zna zbuniti. U Evanđelju nedjelje pred nama, koja je već šesnaesta po redu, On stavlja Mariju i njene postupke ispred njezine sestre Marte. Naime, one su, kako nam kaže evanđeoska perikopa, ugostile Isusa u svom domu. Marta se uzvrtila po kući spremajući sve kako bi mogla pogostiti Isusa, a Marija je sjela do Isusovih nogu slušajući Ga i upijajući sve Njegove riječi. Marta prigovara zbog toga, no ne direktno sestri nego Isusu. I to pitajući Ga zar ne mari što ona sve radi po kući dok Marija samo sjedi. Isus joj na to odgovara da je Marija izabrala bolji dio.
Znači li to da Isus tvrdi da je loše raditi i da treba samo Boga moliti? Naravno da to nije to. Isus samo želi posložiti vrijednosti. To je ono što su i crkveni oci prvih vremena kršćanstva, potaknuti Svetim Pismom govorili, da Boga treba staviti na prvo mjesto u svom životu i da će se onda sve ostalo posložiti. I kada pogledamo naše živote, dolazimo do zaključka da se ponekad toliko grozničavo brinemo za to što ćemo pojesti, što obući i kako se ponašati, da nam to uzrokuje nevjerojatan stres. A stres je, reći će suvremena medicina, jedan od glavnih uzroka bolesti.
Kroz svibanj i lipanj u Konavlima je blagoslov polja. Tom prilikom mole se četiri postaje i čitaju se četiri evanđelja. Jedno od tih evanđelja, ono po Mateju, kaže sljedeće: »Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?«. Dosta se puta, bar u Pridvorju i Dubravci, moli blagoslov polja. I svaki put kada bi došao do ove postaje i ovih evanđeoskih riječi pitao sam se zašto se ovo čita. Došao sam do zaključka da nas je Majka Crkva u svojoj mudrosti željela podsjetiti da previše brinemo o zemaljskom, a premalo o duhovnom. No, jedno drugo ne isključuje. Ono duhovno je važnije, jer je trajnije. Hrana o kojoj se brinemo nakon nekog vremena jednostavno prođe kroz probavni sustav. Odjeća nakon nekog vremena i broja pranja, naravno, ostari i izblijedi. Auto ostari i zahrđa, a kuća treba popravak. Ovo vremenito dođe i prođe, a duhovno ostaje. Zato je ono bitnije od toga.
Nitko od onih koji su prešli prag vječnosti nije ništa sa sobom ponio. Neki su se ukopavali sa velikim blagom. Sjetimo se samo egipatskih faraona. Primjerice, Tutankamon, najpoznatiji faraon na svijetu, uz kojeg je pronađeno oko 5400 predmeta. U to se ubrajaju i faraonova plavo - zlatna posmrtna maska, teška jedanaest kilograma, kao i lijes od 225 kilograma čistog zlata. Svo to blago je ostalo iza njega, nije ništa od toga ponio sa sobom. I tijelo pokojnog faraona bi bilo pretvoreno u prah da nije bilo balzamirano. Sve ovo nam hoće reći da je bitno služiti, raditi i djelovati, ali ako to nije poduprto duhovnim, sve ostaje, a gdje će duša?
Isus je namjerno “zbunio” Martu, želeći je podsjetiti na važnost duhovnog. Ni pod koju cijenu ne umanjujući njezin rad, jer Crkva časti svetu Martu kao sveticu i predanu zaštitnicu te utjehu domaćica, čiji su svakodnevni napori nerijetko slabo priznati, nego opominjući. I to opominjući da svjetovno nikada ne smije biti iznad duhovnog.
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
