13. NEDJELJA KROZ GODINU Božji dodir
Draga braćo i sestre, dragi čitatelji, dragi prijatelji!
Evanđeoski ulomak nadolazeće nam trinaestenedjelje kroz godinu ponovno progovara o vjeri. Prošli tjedan čitali smo o sumnji učenika koji su se prepali kada je zapuhao veliki vjetar i kada se more uzburkalo, a sve to dok je Isus spavao. Kada je Isus utišao more oni su posumnjali i zapitali se tko je ovaj da mu se vjetar i more pokoravaju. No, za razliku od prethodne nedjelje, ova nedjelja donosi nam izvještaj kako kod dvoje glavnih protagonista nema sumnje. Barem ne u ovom „presudnom“ trenutku.
Prvi protagonist je nadstojnik sinagoge, imena Jair. Jedan od onih učenijih i viđenijih ljudi, jer ipak nije bilo tko ni mogao biti nadstojnik sinagoge. Dakle, on, učen i viđen čovjek, vjerojatno i dobrostojeći dolazi pred Isusa, i klečeći moli da ozdravi njegovukćer. Točnije, on govori sljedeće: ››Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!‹‹. Ne moli Isusa ništa previše, samo da dođe i stavi ruke na djevojčicu kako bi ozdravila. On moli za Isusov dodir.
Drugi protagonist je žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja. Obišla je puste doktore, ali joj ništa nije pomagalo, čak ju je to sve i osiromašilo. Došla je ovdje k Isusu nadajući se ozdravljenju. I uspjela je u svom naumu. Dotakla se njegovih haljina i ozdravila je. Isusov komentar na taj njezin čin bio je: ››Kćeri, vjera te tvoja spasila!‹‹ Dakle, ova se žena nadala da će dodirnuti Isusa.
Ima jedna stara priča da je neka žena, zvana Marta, dugo godina bila bolesna. Jednoga dana njezin susjed išao je na hodočašće u Svetu Zemlju. Kako se u to vrijeme teško putovalo, njemu je za taj put bilo potrebno više mjeseci, ako ne i cijela godina. Prije negoli je otišao na put, došao se javiti toj bolesnoj susjedi. Ona ga je zamolila da joj donese komad Isusova križa, kako bi ga privila na tijelo i ozdravila. Prošlo je dosta vremena otkako je taj susjed otišao na to hodočašće, ali Marta je strpljivo čekala njegov povratak. Jednoga dana čovjek se približio svome selu i obradovao se kada je vidio svoju kuću. Na samom ulazu u selo sjetio se da je Marti obećao da će joj donijeti komad Križa. U tom trenutku, ne želeći ražalostiti Martu, iz džepa izvadi nož i od jedne barke otkine komadić drveta, povije ga u rubac i spremi u džep. Kada je donio taj komad drveta Marti ona ga je poljubila i privila uz tijelo. U tom trenutku Marta je ozdravila od svega, od svih svojih bolesti.Susjedi i ljudi koji su tu bili ostali su u čudu, a napose onaj susjed koji je znao da je to komadić barke. Tada je nastala uzrečica: „Nije drvo Križa, nego vjera Marte!“
Tko zna možda je i Marta čula Isusa kako joj govori da ju je njezina vjera spasila. Bilo kako bilo i ovdje je opet dodir. Marta je s vjerom uz sebe privila komadić drveta vjerujući Bogu i u Boga da će joj to donijeti ozdravljenje. Onaj nadstojnik došao je k Isusu moleći ga da samo dotakne njegovu kćer. Ona bolesna žena samo se htjela dotaknuti Isusa, ako ne njega, makar njegovih haljina kako bi ozdravila. Dodir. Doticaj. To je ono što nam najviše fali u ovoj nesretnoj pandemiji. Sjećam se kada je tek krenulo ovo sve prošle godine. Došao bih ispred zgrade mojih roditelja u Gružu, oni bi izašli ispred i na distanci bismo razgovarali. Srce me je boljelo zbogtoga, ali zbog straha im nisam želio prići bliže, jer nisam znao jesam li negdje pokupio onaj žalosni virus. Ako nas je nečemu ova situacija naučila, to je cijeniti dodir i susret s bratom čovjekom. Ako smo to naučili cijeniti dodir i susret s drugim čovjekom, onda koliko tek moramo cijeniti dodir Boga. Jer on je uvijek uz nas, pa čak i kada nam se čini da ga nema, da nas je zaboravio. On čeka da ga zamolimo da svojim božanskim dodirom ozdravi sve naše boli i bolesti.
I nadstojnik sinagoge Jair i ona bezimena bolesna žena došli su s vjerom k Isusu. A po vjeri su bili i spašeni. I bogataš i siromah jednaki su pred Bogom, jer nitko od nas neće ponijeti ništa sa sobom. Svatko će od nas usnuti, poput kćeri Jairove, a sa sobom ćemo ponijeti samo dobra djela koja smo učinili za ovozemaljskog života. Budimo zato spremni svojim dobrim djelima dotaknuti brata čovjeka i preko njega Boga, da zaslužimo od Isusa u posljednji dan čuti zapovijed da ustanemo na vječnost. Jer nije velik onaj tko ima puno novaca i nekretnina, velik je samo onaj čovjek koji zna koliko je malen!
Božji blagoslov i pozdrav s Lastova!