ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA Strašna krupa u Župi
Posljednjih desetljeća u svijetu ali i kod nas prevladavaju suše i poplave koje poljoprivrednicima nanose ogromne štete na usjevima i plodovima. Sve su češće i oluje sa jakom i tučom. Znanstvenici (Y.J. Cousteau: „More u opasnosti“, 1974. g.) odavno upozoravaju da su ekstremne klimatske promjene posljedica neodgovornog djelovanja čovjeka prema prirodi. Bilo je i prije nevremena, ali ne tako često kao posljednjih desetljeća. I dubrovačko područje zahvatilo bi povremeno jako nevrijeme o čemu je izvještavao lokalni tisak. Navodim dva primjera „bijesa prirode“.
„Crvena Hrvatska“ od 12.7.1913. g; br. 2
STRAŠNA KRUPA U ŽUPI
„Na 3. o. mj. u 2,30 ure po ponoći razvila se je velika oluja nad Župom sa gradom, koji je padao za 15 minuta. Bila je to strašna oluja kakvu ljudi ne pamte, a najgore je, što se je zbila u ovo doba od godine kada su svi poljski proizvodi nježni i u razvitku. Uništio je grad negdje manje, negdje više sve proizvode (poljoprivredne kulture) u cijeloj Župi za pet šest dijela ploda i baš kao da je htio uništiti samo Župu, došao je samo do Plata i dalje nije prošao. Šteta, što je uslijed ovog biča Župa pretrpjela (štetu), računa se na K 300.000. Narod kuka i vapi pomoći, a pomoć od kuda da mu dogje? Već unaprijeda znade, da ni c. k. Vlada ni drugi faktori neće nadoknaditi ne samo gubiš (gubitak), no znade, da ni korisne pomoći neće mu pružiti. Vlada pomaže ondi gdje joj je po ćudi više puta, a ne ondi gdje bi morala. O tome imamo dovoljno iskustvo.“ (Hrvatska vlada obeštećuje poljoprivrednike, ali minimalnim iznosima kad se proglasi elementarna nepogoda. – kom. D.R.)
Za Župu g. 1913. upravo je fatalna godina, pa fatalisti s pravom kažu, da trinaesta ne može biti dobra. Udarce što ih Župa u ovoj godini primila taki su, da za mnogo godina neće se moći oporaviti: mobilizacija ljudi i živina u doba najveće radnje u maju, kad kod kuće nije ostalo ni staro – osobiti dar učinjen samo ovme kraju – dizanje tovarnih životinja, koje do sada nijesu se zamijenile niti se mogu zamijeniti, jer se nemadu od kuda ni nabaviti, pa kao da nije sve ovo dosta, eto nam i elementarnoga biča koji u četvrt sata bio je kadar uništiti težački trud od cijele godine izveden pod žarkim suncem, zimom, kišom i vjetrima, a da pri tome je morao i gladovati. Da je težaku najteže, najbolji je dokaz to, da nitko se rado ne prihvaća motike, nego od motike ide se rado na druge radnje (ili se iseljavaju u prekomorske zemlje – op. D.R.). U naprednijim državama težak je nešto više zaštićen raznim zakonima i institucijama, dočim kod nas prepušten je vlastitoj sreći (sudbini).“
Nije bilo tako crno kako je u početku izgledalo nakon nevremena koji je pogodio Župu. Lokalna vlast oprostila je porez župskim težacima. O tome piše uredništvo „C.H.“. Citiram samo naslove i svoje kratke napomene.
„Crvena Hrvatska“ od 19.7.1913. g; br. 29.
PLEMENITI ZAKLJUČAK NAŠE OPĆINE
(Prijedlog Vlasti oprosta cijeloj Župi općinskog poreza – nap. D.R.)
„Crvena Hrvatska“ od 26.7.1913. g; br. 39.
IZ ŽUPE
(Općina je veledušno otpustila porez za g. 1913. g.. Očekuje se da i c. k. Vlada otpusti cijeli porez za 1913. g. – nap. D.R.)
Ne mogu se složiti sa tvrdnjom Državnog hidrometeorološkog zavoda da protugradnje rakete nisu bile učinkovite u spriječavanju tuče ili barem u smanjenju štete ako se na vrijeme upotrijebe. U stara vremena koristila se zvonjava crkvenih zvona koja bi svojim zvukom (vibracijom) koliko-toliko razbili gradonosne oblake. Seljaci su sa uzvišenih mjesta pucali iz mužara (mali top koji proizvodi samo prasak bez hica) sa istim ciljem. Treba svakako spomenuti da su se protugradne rakete koristile i u Jugoslaviji radi smanjenja štete od tuče. Onda odjednom tvrdnja da nisu korisne?! Ne vjerujem u „znanstvene zaključke“ DHMZ pa makar se „popeli na čičimak“. Povijesna tradicija o spriječavanju posljedica tuče govore suprotno. Možda se poljoprivrednici ponovno vrate na starinski način obrane od tuče? Svake godine sve su češće lokalne oluje praćene jakom kišom, tučom i vjetrom u kontinentalnim dijelovima Hrvatske, ali ponekad i drugdje. Materijalne štete su ogromne na poljoprivrednim nasadima. Seljak samo konstatira koliko mu je u postotku prirodna nepogodna smanjila urod ili u potpunosti uništila. Je li seljak spreman na takvu žrtvu i dokle će izdržati?
Slijedi jedno suvremenije izvješće o nezapamćenom nevremenu koje je pogodilo dio Pelješca prije 65 godina. Možda se stariji Orebićani još prisjećaju toga događaja.
„Dubrovački vjesnik“ od 16.2.1957. g; br. 333.
OLUJA NAD PELJEŠCOM
„Jako i nezapamćeno nevrijeme sa jakom tučom zadesilo je prije pet dana jedan dio pelješkog poluotoka. Olujni pojas koji je došao sa sjeveroistoka i prošao preko Trpnja i brdskog masiva srušio se svom snagom na Orebić i okolna mjesta. Kako smo rekli sa jakom olujom padala je i tuča veća od oraha u prekidima puni jedan sat. Ne pamti se tako nešto na ovom području. U Gornjoj i Donjoj Vrućici sloj tuče dostizao je do pola metra visine. Šteta koja je nanesena od nevremena dosta je jaka. Uništeni su potpuno nasadi u vrtovima, a znatne štete nanesene su vinogradima i maslinjacima. (...)vali (?) vrtove i polja svojim bjelilom ostali su potpuno goli. Čak su i palme u obalskom pojasu Orebića pretrpjele štetu. Kako smo rekli od povrća nije ostalo ništa. Bilo je i razbijenih prozorskih stakala. Na mansardi hotela „Belevue“ razbijena su stakla krovnih prozora debljine od pola centimetra. Oštećeno je i nekoliko pčelinjaka, a mnoge ptice u gajevima su nastradale, pa ih se ujutro moglo na stotine naći uzduž puteva i na poljima. Nastradao je i veći broj zečeva. Ogromni olujni valovi izbacili su na orebičko pristanište velike količine algi. Sve u svemu bila je to nezapamćena oluja u ovom kraju koja je ostavila za sobom i znatne posljedice. Posebna komisija agronoma Narodnog odbora općine Korčula izašla je odmah na teren da ispita i procijeni visinu štete koju su pretrpjeli tamošnji poljoprivrednici od ove oluje.“
Koliko su novčanu odštetu dobili pelješki poljoprivrednici i kada im je isplaćena nakon nevremena nije mi poznato. „Priroda se ne osvećuje ljudima, ali im podnosi svoje račune.“, rekao je Charles Darwin. Prirodne katastrofe uzimaju brojne ljudske žrtve i razaraju materijalna dobra. Dolaze sve češće čovječanstvu na naplatu, to je očigledno.
3.jpg)
