ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA Samofinanciranje rada društva
Aktivnosti mnogobrojnih dubrovačkih udruga, društava, klubova i sličnih pravnih organizacija financira se, kako je poznato, iz budžeta grada Dubrovnika. To nije specifičnost samo našeg vremena. Bilo je toga i ranije, tj. u obje Jugoslavije, s jednom razlikom što je u vrijeme „stare“ i „nove“ Jugoslavije bilo ih je znatno manje, ali i znatno manji tadašnji općinski budžet. Novčana pomoć bila je nekome izdašnija a nekome simbolična. Zbog kroničnog nedostatka novčanih sredstava za opstanak i nastavak aktivnosti bilo kojeg društva, nije bio rijedak slučaj da su uprave uglavnom kulturnih i športskih društava organizirale zabavne priredbenamjenjene dubrovačkoj javnosti. U zavisnosti od godišnjeg doba i konkretnog događaja, priredbe su bile organizirane u zatvorenom ili na otvorenom prostoru. Prihodom od ulaznicasamofinancirali su rad društva i njegov opstanak.
Uredništvo lokalne tiskovine objavilo je oštru kritiku u svezi velikog broja društava u našem gradu, a koja prema njihovom mišljenju postoje samo na papiru i kojima se dodjeljuje novčana pomoć. Novinsko izvješće o tome naknadno navodim.
Predstavljam čitateljima dva kraća novinska izvješća o priredbi na Brsaljama koja je organizirala dubrovačka glazba.
„Crvena Hrvatska“ od 2.8.1913. g; br. 31.
SUTRA SVI NA BRSALJE
Sutra naša muzika („Dubrovačka građanska muzika“ utemeljena 1878. – nap. D.R.) priređuje javnu zabavu na Brsaljama u korist svoga fonda. Zabave koje priređuje naša muzika dobro su poznate, njima upravo ne trebuje kakove preporuke. Ko je samo i jednom posjetio ovu našu (njihovu) zabavu, taj je odnio najbolju uspomenu i sjećanje na nju. Ovogodišnja zabava nadmašit će prošle raznim novostima, za koje neumorno radi vrijedni odbor. Razne šale, igre, tombole, pjevanja, monolozi zabavljaće svakoga. Brsalje biće sjajno urešene i rasvjetljene. Naša muzika izvršit će (svirati će) birani program. Poznati pirothenik g. Mauro Di Ceglie puštaće umjetne vatre (vatromet). Početak na 6 ura po podne. Ulazna cijena: za odrasle 60 filera, za djecu 30 filera.
Uvjereni smo da će dubrovačko građanstvo ovom prigodom – kao i uvijek – posvetiti pažnju našoj muzici i pohrliti u nedjelju na Brsalje. Naša muzika to zaslužuje.
„Crvena Hrvatska“ od 9.8.1913. g; br. 32.
ZABAVA NAŠE MUZIKE
Zadnje nedjelje imala je da priredi naša muzika svoju običajnu zabavu, pa je radi ružna vremena morala da bude odgođena za sutradan. U ponedjeljak veče zabava je sjajno uspjela iako je bio radni dan. Zauzetna uprava i odbor pobrinuli su se da što bolje zabava uspije. Bilo je veselih šala, igara, pjevanja, „prizor sa stočićima“ iz Eve, razni coupleti (šaljiva ili satirična pjesma u rimama) itd. Zabava je potrajala do poslije 11 sati i završila je „Seljančicom“ preko Brsalja. Svak se je ugodno razišao, jer je zabava bila neobično animirana. Naše gospođice su se marljivo zauzele i mnogo doprinijele uspjehu zabave. Rezultat i moralni (?) i materijalni(uspjeh) te večeri odličan je.
Slijedi najavljeni kritički napis uredništva o prevelikom broju društava u Dubrovniku.
„Dubrovački list“ od 7.11.1927. g, br. 38.
KOLIKO DRUŠTAVA IMA U DUBROVNIKU?
U našem gradu ima ni više ni manje nego 40 javnih društava, ne računajući tu staleške (npr. razna bratstva – nap. D.R.) i političke organizacije. Prema tome na svakih 350 građana otpada po prilici jedno društvo. Suvišno je i napominjati, da je ovaj broj društava ne samo suvišan, već također veoma negativan po društveni razvitak i rad. Ima slučajeva i to veoma mnogo, da su pojedini građani angažirani ne samo u jednoj upravi, dotično u jednom društvu, već se primaju u deset pa čak i u petnaest raznih uprava. (Jesu li primali novčanu naknadu u svakoj upravi, kao što je danas? – kom. D.R.). S toga se i događa, da velik broj tih društava postoji tek na papiru, kao što i ima takovih društava, koja bi najbolje i najčasnije učinila da se likvidiraju i raspuste; jer je pojava od 40 društava u gradu (koji bez Župe ne broji niti 13.000 stanovnika) i više nego smiješna i bolesna (?). Troše se novci i gube se energije. To je sve čime se bitno odlikuje naš društveni život. Onaj koji sve to sa strane promatra, koji ni ne sluti da od tih 40 društava stvarno radi tek 10-15 društava, taj koji sve to ne zna pita se: je li moguće da grad Dubrovnik i po prošlosti i po sadašnjosti nije ama uprav(o) ništa poduzeo da udovolji velikoj nacionalnoj i kulturnoj potrebi i da osnuje„dubrovačku pučku biblioteku“ i „dubrovačku javnu čitaonicu“. Neka odgovori 40 dubrovačkih kulturnih, nacionalnih i socijalnih društava. Neka za to i za ovaj raskidan i bezuspješan rad odgovore ona društva koja uopće ne znaju čemu još postoje!
Jedna kratka napomena čitateljima „GG“. Dubrovačka biblioteka službeno je otvorena za javnost na Festu sv. Vlaha 1941. godine. Ove godine navršava se 80 godina od otvaranja navedene kulturne ustanove u našem gradu. (Predlažem da se postavi izložba fotografija, kao bi dubrovačka javnost saznala u kojima je sve prostorima, od osnivanja do danas, nudi(la)svoje usluge korisnicima dubrovačke knjižnice. Izložba bi trajala tijekom cijele tekuće godine. Izvjesno vrijeme knjižnica je bila i u prizemlju samostana sv. Klare.)
Današnji broj registriranih društava u Dubrovniku, tj. „velikih i malih“ klubova s područja športa i financirane kulturne ustanove u nadležnosti grada, ostatak je vjerojatnotrostruko veći, prema broju iz 1927.godine, koji su primali novčanu pomoć sve do kraja 2019. godine iz gradskog budžeta tj. prije pojave korona virusa. Koliko ih ima i koje su njihove aktivnosti, o tome dubrovačka javnost pojma nema, jer nikad nije objavljen njihov popis. Lokalni mediji izuzetno rijetko, možda zbog nedostatka informacija, ne izvješćuju javnost o radu pojedinih društava, udruga, klubova, koji su pravno registrirani, a osnovala ih je grupa građana. Isti su dužni slati godišnje izvješće članovima Gradskog vijeća kako bi dobili novčana sredstva za nastavak svojih aktivnosti. Je li rad baš svih (!) udruga koje se financiraju iz gradskog budžeta doista koristan za širu zajednicu?! Kad se daje novac, onda pogotovo vrijedi misao: „Povjerenje je dobro, ali nadzor je još bolji.“ Kontrolu trošenja novca treba kontrolirati i tijekom godine. Smatram da veće iznose obvezatno treba dati humanitarnim ustanovama koje se bave hendikepiranim osobama i njihovim potrebama, npr. nabavka više pasa vodiča i slično.
