ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA Rat za vodu realna mogućnost
Moderna povijest ih je u zadnjih 50-ak godina vidjela čak 37, a još dvaput toliko vodilo ih se u tajnosti. Za 200-300 godina nakon nestašice nafte i plina voda će najvjerojatnije postati glavnim biznisom budućnosti. Postavlja se pitanje je li 2% pitke vode na Zemlji dovoljno za svakog stanovnika koji na njoj živi?
Koliko je pitka voda važna za opstanak čovječanstva odnosno svih živih bića ne treba posebno isticati. Prisjetimo se samo ratnog razdoblja i kako smo se snalazili tijekom nestašice vode. Izvori pitke vode bili su nam gustijerne, kišnica, vatrogasne cisterne, ili vremena prije izgradnje pročistača za vodu, kad je trebalo zamućenu vodu najprije prokuhati. Nedavno je obilježen (kako u kojem gradu) Međunarodni dan voda. Najčešće su novinari pitali građane što misle o čuvanju prirodnih izvora vode od onečišćenja, štednji vode i smatraju li da pitka voda može biti uzrok ratnih sukoba među zemljama. Odgovori na ta pitanja nalaze se u knjizi „Žeđ na izvoru“ objavljena u nakladi Franjevačkog instituta za kulturu mira 2007. godine. Citirati ću najzanimljivije ulomke, tj. ona koja su najdramatičnija zbog mogućnosti izbijanja ratova zbog nedostatka pitke vode.
„Nesumnjivo je da voda postaje bitan čimbenik i strateški prirodno bogatstvo 21. stoljeća. Stoga postoji realna mogućnost da, smatraju stručnjaci, u skoroj budućnosti zbog vode počmu izbijati ratni sukobi.“
Za Wystana Hugha Audena (1907-1973) siguran sam da nitko nije čuo. Jedna njegova izjava ponukala me je da postražim pomoć na Google-u i da saznam najosnovnije podatke o njemu. „W. H. Auden, engleski pjesnik i kritičar. Godine 1939. emigrirao je u SAD. Isprva je pisao lirsku i satiričnu poeziju i pjesničke drame u kojima izražava svoj stav protiv buržoazije i fašističke prijetnje te predstojećeg poretka. Aktivno je sudjelovao u Španjolskom građanskom ratu.“ Izjava W. H. Audena: „Hiljade su živjele bez ljubavi, ali nijedno bez vode.“
„Kako su ratovi samo nastavak politike vojnim sredstvima, neki stručnjaci predviđaju da će se za vodu i ratovati. To i ne bi bilo nešto posebno novo u ljudskoj povijesti. Tako P. H. Gleick u svojemu radu Water and conflict (1998) navodi oko 70 sukoba oko vode koji su se događali diljem svijeta i pri kojima se rabila i vojna sila, bilo kao aktivni čimbenik u sukobu bilo kao sredstvo prijetnje i političkog pritiska. Spominjemo samo one najzanimljivije. Prvi zabilježeni sukob oko vode bio je rat između Firence i Pise koji su ta dva grada vodila još 1503. godine zbog korištenja vode rijeke Arno. Spominje se vrlo napeta situacija između Velike Britanije i Francuske do koje je došlo 1896. godine zbog pokušaja Francuske da preuzme kontrolu nad bijelim Nilom. Voda je gotovo uvijek bila i jedan od uzroka u brojnim izraelsko-arapskim sukobima. Egipat i Sudan „vojnim čarkama“ pokušali su pospješiti pregovore oko korištenja Nila.
Brazil i Paragvaj također su u više navrata rabili vojne manevre u pregovorima oko korištenja rijeke Parane koji su se vodili od 1962. do 1967. godine. Etiopija i Somalija zaratile su 1963. godine oko skromnih izvora vode u Ogadenskoj pustinji. Irak je vojno intervenirao u Siriji 1974. i 1975. zbog izgradnje brane Thawra koja je prouzročila smanjenje protoka (rijeke) Eufrata, ali zbog mirotvornog djelovanja Arapske lige, ozbiljnijeg sukoba nije bilo.“ (...) „Britanski list The Observer, 22. veljače 2004. godine, pisao je o tajnom izvještaju američkog ministarstva obrane u kojem se, između ostaloga, kaže: „Izvori vode, poput Nila, Amazone i Dunava u skoroj bi budućnosti mogli postati glavna bojna polja.“ (...) „Iako mi samo bilježimo rezultate, svi moramo razmišljati o klimatskim promjenama i izvorima vode!
Na mjestima poput mezopotamijskih močvara, koje su se smanjile za 93%, bitka za vodu potrebnu za poljodjelstvo i industriju postaje političkim pitanjem koje bi se moglo pretvoriti i u sukob.“ – Mick Ashworth, glavni urednik Timesovog atlasa iz 1999 g. i predsjednik Britanskog kartografskog društva.
3.jpg)
