ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA Lovrjenac, mjesto športskog natjecanja
To je u današnje vrijeme uobičajno u Hrvatskoj i svijetu. Neću spominjati legendu o izgradnji tvrđave već povijesne činjenice.
„Na zapadnom dijelu grada, na visokoj, strmoj kamenoj hridni (37 metara iznad mora) izgrađena je masivna tvrđava nazvana po sv. Lovru, čija se kapela nalazi u sklopu tvrđave. U minulim stoljećima tvrđava se neprestano ojačavala i osuvremenjivao se je njen izgled. Ulaz u tvrđavu odvijao se je preko pokretnog mosta kojeg su kasnije Austrijanci uklonili. Kroničari navode njenu izgradnju 1018. ili 1038. godine. Prvi sačuvani arhivski dokument o tvrđavi datiran je s početka XIV. stoljeća (1301.) Nakon pada Dubrovačke Republike, Austrija 1886. g. pretvara Lovrjenac u vojarnu i devastira je raznim građevinskim intervencijama. Godine 1907. austrijske vojne vlasti napuštaju tvrđavu i iznajmljuju hotelskoj tvrtki „Liburnija“, da je prenamjeni u hotel, što je izazvalo veliki protest građana Dubrovnika i spriječila namjeru te je vraćena početkom 1908. g. Društvu za promicanje interesa Dubrovnika. Tvrđava je u kasnijim desetljećima koliko-toliko popravljena. (...) Pri restauriranju Lovrijenca učinjena je greška, što su iz neznanja porušena dva originalna ognjišta za grijanje topovskih kugli pri gađanju brodova. (...) U njenim prostorima održan dio događaja tijekom održavanja svjetskog kongresa PEN-a u našem gradu 1933. god. Nakon II. svjetskog rata ponovno je trebalo ukloniti dograđene betonske zidove, jer je tvrđava od strane okupacije Talijana pretvorena u zatvor. Nikada Lovrijenac nije bio tako devastiran kao za vrijeme Talijana. U kasnijim desetljećima XX. stoljeća DPDS sanirala su se ranija oštećenja nastala devastacijom ili djelovanjem vremena na tvrđavu.“ Evo još nekoliko povijesnih podataka u svezi tvrđave.
(...) „Nakon proglašenja Dubrovnika otvorenim gradom (5.4.1886) napuštene su i djelomično porušene tvrđavice u okolini grada. Ostali su još ipak naoružani gradske bedemi i tvrđava Imperijal. Tvrđave Lovrijenac i Revelin razoružane su i pretvorene u kasarnu. (...) Odmah nakon razoružanja Lovrijenca, već 1887. na mjestu starih karakterističnih otvora za topove prema pučini probijeni su veliki neukusni prozori. Stari drveni pokretni most pred vratima tvrđave zamijenjen je betonskom pločom. Na drugoj strani tvrđave podignuta je kuća za školovanje golubova pismonoša. (...)“
Ovo je samo dio povijesnih podataka o tvrđavi Lovrjenac, jer o istoj može se naći više podataka u knjizi L. Beritića „Utvrđenja grada Dubrovnika“ iz koje sam citirao neke tekstove. Spomenuo sam njenu osnovnu namjenu, a to je bila obrambena fortifikacija tijekom Dubrovačke Republike. Služila je kao vojarna, na sreću nije postala hotel ili kongresni prostor jer bi izvorni izgled bio teško devastiran. Održavale su se sv. Mise povodom sv. Lovre u međuratnom razdoblju. (Misno vino pravilo se je od vinove loze uzgojene na Lokrumu!) Od 50-ih godina XX. stoljeća do danas tvrđava se koristi za kulturne manifestacije jer je idealna pozornica za predstave DLJI. Tvrđava je poslužila za snimanje filmova, za vjerske događaje nakon osamostaljenja Hrvatske. Na njoj se održavaju vjenčanja, i mišljenja sam još je nedovoljno iskorištena za reklamiranje ekskluzivnih hrvatskih proizvoda npr. kravate. Za predstavljanje modnih revija također bi se mogao iskoristiti prostor tvrđave.
Izvjesno vrijeme sa tvrđave Lovrjenac odjekivao je pucanj iz topa koji je Dubrovčanima označavao da je podne. Ovaj običaj trajao je do početka I. svjetskog rata.
„Crvena Hrvatska“ od 10.4.1912. g; br. 29.
TOP NAVIJEŠTA PODNE
„Taman od Uskrsa imamo novi običaj. Top naviješta podne. Točno naime u 12 sati ispali se hitac iz topa sa tvrđave Lovrijenac i tako se objavi pučanstvu da je nastupilo podne.“ (Top je prvi put u Zagrebu pucnjem sa kule Lotrščak označio podne prvog dana 1877. g. na inicijativu hrvatskog književnika i publiciste Đure Deželića, 1838-1907. – nap. D.R.)
Za kraj, ostavio sam jedan malo poznat športski događaj, odnosno međugradsko natjecanje u pucanju iz puške na umjetne golubove sa tvrđave Lovrjenac u razdoblju između dva svjetska rata. Ova vrsta športskog natjecanja ima dugu tradiciju u našem gradu. Koliko sam uspio pronaći, prvo natjecanje organizirano je početkom svibnja 1926. godine u Lapadu. Iz lokalnog tjednika „Dubrovački list“ objavljujem samo naslove: „D.L.“ od 5.6.1926. g; br. 19. „Pucanje u Lapadu na umjetne golubove“; „D.L.“ od 12.6.1926. g; br. 20. „Prvo javno natjecanje u gađanju“; „D.L.“ od 3.7.1926. g; br. 23. „Lovačko natjecanje u pucanju“; „D.L.“ od 4.9.1926. g; br. 32. „Natjecanje u pucanju i lovačka večera“. („Lovačko društvo za politički kotar Dubrovnik“ osnovano je početkom srpnja 1920. godine. „N.S.“ od 7.7.1920. g. br. 28. – nap. D.R.).
„Narodna Svijest“ od 7.9.1938. g; br. 36.
LOVAČKO NATJECANJE NA LOVRIJENCU
„Na lovačkom gagjanju na umjetne golubove na Lovrijencu sudjelovala su 53 lovca iz dubrovačkog kotara, zatim iz Boke Kotorske, Trebinja, Stoca, Bileće i drugih mjesta. Konkurencija je bila vrlo oštra. Prvu nagradu sa najvećim brojem pogodaka (100%) odnio je dubrovački trgovac g. Ivo Kukuljica, drugu g. Lukša Gozze i treću g. Luka Stanoš iz Konavala. Ukupno je podijeljeno 12 nagrada.“
Poznato je da se dio programa P.E.N. 1933. godine održao na tvrđavi Lovrjenac. Odavno je to mjesto jedno od najatraktivnijih ljetnih pozornica DLJI ali može se iskoristiti i za druge namjene. Može poslužiti za razne ekskluzivne izložbe, kao što je to učinio Rimac sa svojim električnim automobilima.
U svezi novinskog izvješća iz 1938. godine razmotriti mogućnost organiziranja međunarodnog natjecanja u gađanju na umjetne golubove sa tvrđave Lovrjenac. Mogao bi to postati dodatni turistički sadržaj Dubrovnika, koje bi se održavao npr. svake druge godine.
3.jpg)
