ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA Kongres PEN-a u Dubrovniku prije devedeset godina

(Poets and Playwrights, Essayists and Editors, Novelists: pjesnici i dramatičari, esejisti i izdavači, romanopisci). To je međunarodna udruga književnika (ljudi od pera, prema simboličnom značenju kratice – engleski pen: pero) utemeljena 1921. godine na poticaj književnice Catharine Amy Dowson-Scott (1865-1934) u Londonu, gdje je i središnjica PEN-a. Prvi predsjednik udruge bio je John Galsworthy 1867-1933, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1932. g.

Ostaje nejasno pored mnogih izvješća, zašto uredništvo „Narodne Svijesti“ nije objavilo popis imena članova glavnog organizacionog Odbora i po kojoj osnovi je donesena odluka da se XI. Kongres održi u Kraljevini Jugoslaviji, odnosno u Dubrovniku 1933. g. Može se pretpostaviti zbog njegove duge kulturne (književne) tradicije. Vjerojatno je prijedlog potekao iz Zagreba. U novinskom napisu spominje da će Kongres otvoriti predsjednik beogradskog PEN kluba dr. Svetislav Stefanović. (Novi Sad, 1874 – Beograd, IX. 1944., književnik završio i medicinu u Beču. Po povratku bio je ljekar u raznim mjestima u Srbiji. Ponovno se vratio u Beč, gdje je proučavao usporednu književnost. Između dva rata živio u Beogradu. Po oslobođenju Beograda osuđen na smrt i streljan zbog suradnje sa okupatorom – nap. D.R.). Vjerojatno je i politička situacija u Europi, u Italiji fašizam, a u Njemačkoj nacizam, bila prevaga da se u Dubrovniku održi XI. Kongres PEN-a.

Pored lokalnih i zagrebačke tiskovine „Jutarnji List“ i „Obzor“ iz svibnja 1933. g. iscrpno su izvještavale svoje čitatelje o PEN-u u Dubrovniku. Svakako je najbolje o tom događaju učinilo uredništvo ilustriranog tjednika „Svijet“ od 10.6. br. 24. jer je objavilo ukupno 17 fotografija sudionika kongresa. (Zahvaljujem g. Stjepanu Sučiću u svezi dodatnih izvora podataka.)

U Dubrovniku 1933. godine pod presjedavanjem H. G. Wellsa (1866-1946, najpoznatija su mu književna djela s područja znanstvene fantastike: „Vremenski stroj“,“ „Otok dr. Moreau“, „Nevidljivi čovjek“, „Rat svjetova“, „Ljudi poput bogova“, „Obrisi budućnosti“) bio je osuđen nacizam, paljenje knjiga i progon pisaca koji nisu podupirali Hitlera. (...) Nakon II. svjetskog rata PEN je kao jedina svjetska književnička udruga primljen pod okrilje UNESCO-a, zauzimajući se osobito za čuvanje slobode izražavanja te za progonjene pisce u cijelom svijetu. (Godine 1993. u Dubrovniku je obilježena 60. obljetnica toga povijesnog kongresa na kojem je tadašnji predsjednik PEN-a Gy Konrad osudio agresiju na Hrvatsku. – nap. D.R.)

Opširna novinska izvješća postoje i u zagrebačkim tiskovinama ali i drugi dokumenti, bilo službeni ili privatne zabilješke u arhivima europskih gradova. Možda i u DAD-u ili Znanstvenoj knjižnici u svezi održavanja XI. PEN-a u Dubrovniku 1933. g. Trebali bi i oni ugledati „svjetlo dana“ kad-tad. Slijede duža ili kraća novinska izvješća u svezi PEN-a. U slučajevima gdje su sadržaji slični odlučio sam se za tekst objavljen u „N. S.“. Negdje su sadržaji preopširni, te samo naveo samo naslov, podnaslov ili kratku napomenu kako bi dubrovačku javnost upoznao o čemu je uredništvo izvještavalo svoje čitatelje. (Prijepis je u izvornom obliku – nap. D.R.)

„Dubrovačka tribuna“ od 28.3.1933. g; br. 196.

MEĐUNARODNI KONGRES P.E.N. KLUBOVA U DUBROVNIKU

„Pripremni rad za XI. međunarodni kongres P.E.N. klubova u Dubrovniku koji će se održati od 25. do 27. maja nastavlja se i pripremni odbor (o)držao je svoju posljednju sjednicu u Zagrebu 5. marta. Susretljivošću naših plovidbenih društava osigurani su najudobniji parobrodi naše obalne plovidbe za prijevoz putnika. Ti će brodovi ostati u luci za vrijeme kongresa, tako da će se na njima moći smjestiti jedan dio mnogobrojnih učesnika. Radi se i na pripremanju antologija naših pjesnika i pripovjedača na francuskom i njemačkom jeziku. Materijal za te antologije je spremljen, a sada se vode pregovori s izdavačima koji teku povoljno. (...)

(U istom broju drugi tekst – nap. D.R.)

„Lokalni odbor koji radi na pripremama za ovogodišnji kongres PEN-klubova u Dubrovniku završio je u glavnim linijama rad podijeljen na pet sekcija. Na sastanku publicističke sekcije održanom u srijedu večer podnio je opširan referat, zamjenik predsjednika g. Dr. Frano Dabrović. Iz njegovog referata vidi se da je iz financijskih obzira u mnogo čemu reduciran program i da je čak došlo u pitanje izvedba grandiozne Gundulićeve „Dubravke“ u kompoziciji Gotovca, koja je imala izvesti pod otvorenim nebom sa velikim ansamblom zagrebačke opere. Plan o izvođenju izradio je lično g. Dr. Tito Strozzi. Izgleda da dubrovački odbor smatra da su neprihvatljivi materijalni zahtjevi zagrebačke opere, pak će tako izostati najljepša atrakcija koja bi bez sumnje imala grandiozan efekat.

Od ostalih pojedinosti doznaje se da će svi učesnici kongresa stići u gradsku (?) luku na našim velikim brodovima „Kralj Aleksandar I.“ i „Prijestolonasljednik Petar“. Kad se brodovi pojave na otvorenom moru pred gradom, pozdraviće ih topovska paljba sa utvrđenja Lovrjenac. Inače prema jednodušnoj želji koja je izražena već na prošlogodišnjem kongresu u Pešti, neće biti nikakvih svečanih ceremonija i nikakve parade. Rad kongresa obavit će se isključivo djelom na brodovima za vrijeme vožnje (plovidbe), a djelom dok brodovi budu u lukama, koje će posjetiti. (...) Unutrašnju obnovu tvrđave Lovrjenac vrši prema instrukcijama zagrebačkog arhitekta g. Stjepana Gomboša (1895-1975) dubrovački građevni poduzetnik g. Kovačević koji je svojom minimalno (financijskom) ponudom iz patriotske pažnje prema gradu omogućio renoviranje (tvrđave Lovrjenac).“

„Dubrovačka tribuna“ Uskrs, br. 198.

KONGRES PEN KLUBOVA – GOSTOVANJE ZAGREBAČKE OPERE

„U srijedu večer završeni su pregovori sa vlasnicima loža Bondinog teatra koje je vodio g. Konjović ispred zagrebačke opere. Zaključeno je šestodnevno gostovanje prigodom kongresa PEN-klubova. Izvodit će se Aida, Prodana nevjesta, Manon, Krabuljni ples, U dolini i Karmen. Samo za članove PEN-kluba učesnike kongresa, biti će prikazana Gundulićeva „Dubravka“ u kompoziciji Gotovca. Pri završenom gostovanju u Dubrovniku zagrebačka opera odlazi u Sarajevo na kratko gostovanje.

O raznim umjetničkim projektima i problemima koji su ovom prigodom bili raspravljeni izjavio nam je g. Konjović. Za izvođenje „Dubravke“ pod otvorenim nebom imalo se je u vidu tri mjesta. U prvom redu onaj pred katedralom. Međutim, postalo je jasno da takav aranžman traži velike investicije a lokalni odbor nema potrebitih kredita za to. Lokalni odbor angažovao je svoja sredstva uglavnom za restauraciju Lovrjenca. Dobra je to stvar, ali će ova monumentalna historijska gradnja tek onda poslužiti zamisli ako se izvrši takovo adaptiranje koje bi omogućilo održavanje redovitih svečanih igara, koje bi svake godine privukle u Dubrovnik 50 do 100.000 ljudi više nego sada. Priznajem (mišljenje urednika – op. D.R.) da bi za to bili potrebni veliki izdatci jer bi sama adaptacija mogla koštati okolo 4 milijuna dinara, ali bi se to sasvim sigurno isplatilo. Ako se to ostvari ne bi bilo teško ostvariti ni kooperaciju slavenskih kazališta za redovita gostovanja. Jedna zajednička akcija nadležnih turističkih organizaija, centralne vlade, vlade banovine i općine bi ovu stvar (mogla) približiti sigurnom i korisnom rješenju ne samo za Dubrovnik, nego i za čitavu zemlju koja bi tim dobila jednu značajnu reprezentativnu instituciju.

Ansambl zagrebačke opere koji dolazi u Dubrovnik i Sarajevo broji okolo 120 lica (20 solista, 32 u zboru, 34 u orkestru, 12 u baletu, a ostalo u tehničkom osoblju. Dirigenti su Mo Baranović i Matačić. Režija Margareta Froman.“

(U istom broj drugi tekst – nap. D.R.)

STRUČNO MIŠLJENJE O OBNOVI LOVRJENCA

(Uvod daje najprije uredništvo - nap. D.R.)

Pismeno očitovnje arhitekta Stjepana Gomboša podijeljeno je u nekoliko podnaslova koje ću navesti bez citiranja njegovih opširnih izvješća – nap. D.R. To su: „Zadatak i cilj obnove“; „Potreba izgradnje novog puta (do tvrđave)“; „Uređenje ulaza u tvrđavu“; „Dvorište i unutrašnje prostorije Lovrjenca“ i „Dekorisanje dvorišta, terasa i dvorana“.

(U istom broju treći tekst – nap. D.R.)

ZA IZLOŽBU „NARODNE ŽENSKE ZADRUGE“

„Prigodom kongrea PEN-klubova koji će se (krajem) mjeseca maja održati u našem gradu, u nizu aranžmana predviđene su i izložbe za koje će služiti dvorane Kneževog dvora. Na moblu „Narodne Ženske Zadruge“ u Dubrovniku, Maršalat Dvora u Beogradu, naredio je da se definitivno isprazne oni dijelovi palače koje je nedavno zauzeo Dubrovački Arhiv, i da se stavi na raspolaganje Ženske Zadruge za priredbu etnografske izložbe.“

„Narodna Svijest“ od 26.4.1933. g; br. 17.

XI. MEĐUNARODNI KONGRES PEN KLUBOVA

„Pripremni radovi za taj Kongres koji će se (o)držati u Dubrovniku (od) 25. do 27. maja idu svom završetku. Pripremni odbor (tko ga je sačinjavao? – kom. D.R.) održao je sjednicu 9. i 10. aprila u Beogradu. Ondje je naprije sa zadovoljstvom utvrgjeno da je odaziv stranih učesnika vrlo velik. Do sada su stigle prijave od 23 centra Evrope i Amerike sa preko 200 učesnika. Još se očekuju prijave iz sviju centara naročito iz Francuske, Njemačke, Rumunjske i Grčke. Naročito odaziv iz Engleske, Austrije, Čehoslovačke, a zatim iz Švicarske, Belgije, Magjarske, Škotske i Nizozemske. Od poznatih imena prijavili su se H.G. Wells, Jules Romain, Bojer, Kvapil, Langer, Marinetti, Oula, Sieroszewski, Schreyvogl, Lothar itd.

Na zadnjoj sjednici utvrgjen je dnevni red. Na radnom programu su tri pitanja. „Individualizam i kolektivizam u književnosti“, „Nezavisna književnost i štampa“, „Moralno razoružanje“. Izvjestitelj za prvo pitanje je francuski književnik Jules Romain, a raspravu će voditi škotski delegat Edwin Muir. Referat o drugom pitanju donijeti će delegat njemačkog PEN kluba, a presjedavat će Nizozemac Dr. Westermann. Raspravu trećeg pitanja vodit će Jugoslaven (ne navodi se ime – op. D.R.), a izvjestiteljem je imenovan Poljak Julius Kaden-Bandrowski.

„Narodna Svijest“ od 4.5.1933. g; br. 18.

NAŠ LOVRIJENAC I PRIPREME ZA XI. INTERNACIJONALNI KONGRES PEN-KLUBOVA

„Razne adaptacije te ostale radnje na Lovrijencu nalaze se u završnoj fazi, pa nema nikakove bojazni da do Kongresa PEN-klubova neće biti sve završeno. Gragjanstvo se najviše interesira napretkom radova, tako da su i široki slojevi svijesni koristi ove nove turističke atrakcije. Sve su radnje i pojedini detalji izvedeni s puno zauzimanja koliko samog odbora toliko (i) tehničkog osoblja. Novi pristup na Lovrijenac (sa zapadne strane – op. D.R.) prema zamisli općinskog nadinžinjera g. Roki Lučić Damjana izveden je odlično. Već je instalirana privremena vanjska i definitivna unutarnja električna rasvjeta. Uvedena je voda u svim unutarnjim higijenskim i ostalim lokalima. Ostale unutarnje radnje u režiji g. St(i?)jepa Kovačevića takogjer se završavaju te su dobro izvedene. U subotu dne 29. aprila t. g. u 9 sati prije podne otvoren je telefonski saobraćaj izmegju Lovrijenca i grada. Telefon ima broj 39. Prvi telefonski pozdrav upućen je s Lovrijenca gosp. Gradonaelniku. Već su postavljena dva nova gromobrana (!). Za prvi pomoćni buffet stavila je Zagrebačka dionička pivovara na raspolaganje veliki „šank“ za točenje piva. Završena je i kanalizacija koja se spušta sve do u more, usiječena i maskirana u hridini. Kako smo informirani po (završetku) Kongresa biće istražen zazidani prostor tvrgjave na zapadnoj strani širine oko 20 m., a dužine preko 35 m.

Ostale velike pripreme za XI. Kongres PEN-klubova u punome su toku. Zajednički istup mjesnih muzičkih društava pod imenom – Dubrovačka Glazbena Matica – sastavljena od „Filharmonije“, „Dubrave“, „Sloge“, i „Crkvenog pjevačkog zbora“ sa ukupnim ensemblom od preko 230 članica i članova smatra se najvećom kulturnom manifestacijom savremenog Dubrovnika. Ovaj će veliki ensembl izvesti na Lovrijencu grandiozni muzički program pred licem pobornika svjetske kulture Gundulićevu „Dubravku“ u muzičkoj obradi kompozitora M.a Gotovca izvesti će se (i) scenski na historijskoj Placi pred Dvorom od Zagrebačke opere koju će pojačati naša muzička društva. Ova prva izvedba pod otvorenim nebom nakon nekoliko stotina godina prekida, značajna je u 1300 godina slavne historije našega Dubrovnika.

U dane Kongresa biće prema modernoj rasvjetnoj tehnici rasvjetljeni električnim reflektorima zapadni miri od grada, od Minčete do Bokara te sam Lovrijenac koji će se i ubuduće subotom i nedjeljom stalno obasjavati reflektorima, a zimi za vrijeme velikih valova Bokar, (stijena) Penatur i Lovrijenac pružajući veličanstvene prizore morskih valova. Brodovi će se s učesnicima usidriti u gruškoj luci, a mnogi će gosti (odsjesti) u hotelima. Svečani otvor Kongrsa biće u Bondinom teatru, a sekcije će raditi na samim brodovima. Kako je već javljeno javio se je veliki broj učesnika. Dana 24. i 25. maja t. g. stići će u Dubrovnik 230 stranih književnih gostiju i 80 domaćih književnika članova PEN- klubova. Naročito je veliki broj gostiju koji stiže iz Engleske (36). Megju njima nalazise čuveni engleski književnik H. G. Wells, novoizabrani predsjednik londonskog PEN kluba, zatim londonski sekretar Hermon Oule i osnivačica PEN-kluba ggja Dawson-Scott. Ggja Dawson Scott osnovala je ovaj klub za uspomenu na svoje sinove koji su poginuli u ratu, u želji da književnici sa svih strana svijeta megjusobnim upoznavanjem i radom doprinesu izmirenju izmegju naroda. Drugi po broju centar je Bečki sa 31 učesnikom, megju kojima je gosp. Felix Salten i ggja Greta von Urbanitzky. Skoro u istom broju dolaze Poljaci sa 28 učesnika, megju kojima se nalaze Julius Kaden-Banarowski i Waclaw Sieroszewski. Delegacija iz Praga isto tako je brojna i ima ne manje od 25 učesnika. Naročito spominjemo g. Jaroslav(a) Kvapil(a) i Dr. František(a) Langer(a). Peto mjesto zauzima švajcarska delegacija sa 16 članova od kojih treba istaći Dr. Hermanna Barte a. Na šestom mjestu je peštanska delegacija koja broji 12 učesnika sa Dr. Aleksandrom Hevesi om. Samo malo manja od nje je grupa iz Bruxelles-a 10 članova sa Louis-om Pierardom i Rene-om Lyv-om. Slično jaka je i grčka delegacija. Osim ovih dolaze gosti iz Pariza (8) Jules Romain, iz Škotske (8) prof. Muir, iz Berlina (8), iz Haaga (7) Van Ammers-Kuller, Dr. Westermann, Johan Fabricius. Manje brojne su ostale delegacije iz Rima (4), Sofije (5), Bukurešta (4), Osla (3), Palaestine (3), New Yorka (2), Rige (2), Letonije (2), Španije (2), Buenos Ayresa (2), Kanade (1).

Od specijalnog interesa na dubrovačkom kongresu bit će izbor novog predsjednika, pošto je John Galsworthy koji je bio predsjednik od osnivanja kluba umro u januaru ove godine.“

„Dubrovačka tribuna“ od 5.5.1933. g, br. 201.

PRED KONGRES PEN-KLUBOVA U DUBROVNIKU

Uredništvo navodi broj sudionika iz pojedinih država i imena značajnijih književnika – nap. D.R.

U „Narodno Svijesti“ od 10.5.1933. g; br. 19. nije objavljeno nikakvo novinsko izvješće u svezi PEN-a – nap. D.R.

„Narodna Svijest“ od 17.5.1933. g; br. 20.

PRIPREMA ZA DOLAZAK PEN-KLUBA

„U punom su jeku. Dok se u tvrgjavi Lovrijenac završavaju posljednje radnje „Narodna Ženska Zadruga“ već sutra (u) četvrtak 18. ov. mjeseca otvara u Kraljevom (Kneževom) dvoru izložbu narodne umjetnosti koja će ostati otvorena do 15. juna ove godine. Izložba zaprema šest velikih dvorana. U prvom su odjelu rasporegjeni uzorci svih narodnih rukotvorina ne samo dubrovačke okolice s Konavlima nego iz cijele Jugoslavije. Netom su ugje u tu dvoranu vidi se s lijeve strane posebna divna kolekcija ggje Line pl. Bogdan predsjednice (društva) „Anica Bošković“ zatim razni vezovi osobito konavoski, što je kao marna pčela tijekom dugih godina neumorno sakupljala zauzetna učiteljica ggja Jelka Miš.

Megju mnogobrojnim divnim njezinim uzorcima nalazi se konavoski mrki vez iz XVI. vijeka do prve polovine XIX. vijeka kojeg su nosile samo žene, a koji je žalibože u drugoj polovini ovog vijeka sasvim prestao da se izragjuje i nosi, ali njezinom je zaslugom ipak nagjen njegov uzorak, te tako sačuvan. Taj je vez zbog brojenja najsavršeniji. U ovome se odjelu takogjer vidi prastara nošnja Konavoke, Konavljanina, skupocijena oprava Župke, Župljanina i ostale. Ova će izložba pobuditi jaki interes i kod domaće i strane publike. Tu je izložbu aranžirao akademski slikar Marko Rašica. Čist prihod ide u korist Etnografskog muzeja. Ulaznica 5 din. Na svečani otvor izložbe u 11 sati 18. maja pripušteni su samo uzvanici. Svečani otvor restaurirane tvrgjave Lovrijenac bit će u utorak 23. maja u 6 sati popodne. Pristup imaju samo uzvanici.

Učesnici Kongresa stižu u Dubrovnik u grupama. Prva grupa dolazi preko Venecije parobrodom „Kralj Aleksandar“ u srijedu 24. maja u 7,30 sati (na)večer u Grušku luku. Ovu grupu sačinjavaju gosti iz Engleske, Francuske i ostalih sjevernih evropskih zemalja. Na obali dočekuju ih samo predstavnici odbora.“

(U istom broju slijede dvije kratke informacije – nap. D.R.)

„Posebne značke za članove PEN kluba sa „Dubrovačkom galijom“ izraduo je naš umjetnik gosp. Ivan Meštrović.“

„Posebne poštanske marke za Kongres PEN kluba bit će u prometu u svim dubrovačkim poštanskim uredima mjesec dana sa posebnim žigom poštanskog ureda na Lovrijencu. Ove marke izdaje odbor dozvolom Ministra Pošta. Za filateliste ovo je veoma važno.“ (Koliko bi danas vrijedili ovi suveniri kod kolekcionara?? – kom. D.R.).

„Narodna Svijest“ od 24.5.1933. g; br. 21.

XI. KONGRES PEN KLUBA U DUBROVNIKU

„Dobro nam došli“ – pozdravni tekst dr. Ernesta Katića, član PEN kluba.

„Dobrodošlica“ (pjesma PEN klubovima) spjevao Jakov Curić u Zagrebu 20.V.1933.

Mjesni odbor izdao je za javnost sljedeće obavještenje:

„Svečani otvor restaurirane tvrgjave Lovrijenac biće u utorak 23. maja u 6 sati po podne. Pristup imaju samo uzvanici. Učesnici Kongresa stižu u Dubrovnik u grupama. Prva grupa dolazi preko Venecije parobrodom „Kralj Aleksandar“ u srijedu 24. maja u 7,30 sati večer u Grušku luku. Ovu grupu sačinjavaju gosti iz Engleske, Francuske i ostalih sjevernih evropskih zemalja. Na obali dočekuju ih samo predstavnici odbora. Druga i najveća grupa stiže preko Sušaka (u) četvrtak 25. maja u jutro sa parobrodima „Prestolonasljednik Petar“ i „Jugoslavija“. Biće dočekani u Gruškoj luci kao i prvog dana. – U četvrtak 25. maja u jutro slijedi svečano otvorenje Kongresa u Bondinom teatru. Tom prigodom pozdravlja goste u ime grada gradonačelnik Dr. Miće Mičić. Kongres će otvoriti predsjednik beogradskog PEN kluba Dr Svetislav Stefanović. Poslije svečane sjednice rad po sekcijama. U megjuvremenu toga rada (u) sva tri dana slijede izleti po dubrovačkoj okolici, razgledavanje grada i etnografske izložbe u Dvoru.

Prvog dana Kongresa (četvrtak veče) u počast gosti(ju) izvagja se pred Dvorom „Dubravka“ prvi put poslije g. 1628.. „Dubravku“ izvodi zagrebačka opera mjestimično pojačana članovima mjesnih pjevačkih društava, mjesnih diletanata i dubrovačkom Filharmonijom. U izvedbi uzimaju učešća seljaci i seljanke iz dubrovačke okolice.

Gragjanstvo će imati pristup uz ulaznicu za stajanje ili sjedalo. Pretprodaja, cijene i sat početka javiće se posebnim plakatima. – U petak dne 26. maja daje grad Dubrovnik zakusku i svečani koncert na Lovrijencu. Početak zabave u 7,15 a početak koncerta u 7,45 sati navečer. Pristup imaju samo uzvanici i priregjivači. Bez lične iskaznice neće nitko biti pušten u tvrgjavu. Dubrovačka Glazbena Matica (ensemble od 220 članova i članica) izvodi program pod dirigovanjem M.a Vrutickog. Za vrijeme zakuske biće rasvijetljeni zapadni gradski miri.

U subotu dne 27. maja na večer Jugoslavenski PEN klubovi daju u počast gostiju svečani banket na brodovima. Isto veče ponavlja se na Lovrijencu priredba za gragjanstvo. Pristup uz ulaznicu od din 15. Početak u 8 sati veče. – U ponedjeljak 29. maja gosti kreću podijeljeni u tri grupe na izlet u Hrvatsku, Sloveniju i Srbiju. U počast gostiju biće izvjesene zastave samo na Općini, Orlandu, gradskim mirima, te vratima od Pila i Ploča.

Moli se gragjanstvo da prema gostima u svakoj prigodi iskaže tradicionalnu dubrovačku gostoljubivost i susretljivost. Gosti nose značku u zapučku i to „Dubravačku galiju“ izragjenu od poznatog umjetnika Ivana Meštrovića. Gragjanstvo će se pobrinuti da se i u ovoj zgodi iskaže sva pitomost, red i čistoća dubrovačkih javnih i privatnih vrtova, ulica, šetališta i domova. Za vrijeme javnih priredaba u počast gostiju treba da vlada uzoran red i mir. Gosti će odsjesti dijelom u dubrovačkim hotelima, a dijelom na parobrodima koji će se usidriti u Gruškoj luci. Dozvolom Ministra pošta odbor izdaje u spomen ovog Kongresa poštanske marke, koje će biti u prometu u svim dubrovačkim poštanskim uredima mjesec dana a sa posebnim žigom poštanskog ureda na Lovrijencu.“

Mjesni odbor

(U istom broju drugi tekst. – nap. D.R.)

OŽIVIO STARI LOVRIJENAC

„(U) utorak 23. ovog mjeseca slijedilo je svečano otvaranje zgodno restaurirane stare tvrgjave Lovrijenac. Kad su se gosti sakupili, fanfara pod dirigovanjem M.a Vruticky(a) pozdravila ih je overturom iz Smetanine opere „Libuša“. Na prostranoj terasi g. Dr. Frano Dabrović u ime odbora biranim prigodnim govorom predava gradonačelniku ovu historičnu sada obnovljenu tvrgjavu. Načelnik g. Dr. M. Mičić zahvaljuje svima a u prvom redu Nj. Vel. Kralju Aleksandru da je danas došlo do ovog slavlja. Uz svirku fanfare, uz 21 topovski hitac razvija se zatim uz državnu i velika bijela zastava sa likom sv. Vlaha i natpisom „S.B. – Libertas“. To je novo djelo našeg umjetnika prof. Marka Rašice. Ovaj prizor bio je doista veličanstven i ganutljiv. Na Pilama i gradskim mirima bilo je okupljeno mnoštvo svijeta, a stara tvrgjava puna pozvanika koji su bili počašćeni „kupicom i fjelicom“. Pogled sa ove tvrgjave na pučinu, na grad, na Cavtat i Konavle, na Pile, Danče, gospu od Milosrgja, na otoke upravo je neopisiv. A sama tvrgjava kao neki očaran dvor na visokoj visini usred morske pučine. Na svakog mora da napravi duboki dojam. Sretna je bila ova zamisao i čast svima koji su dopronijeli da je Dubrovnik dobio ovu novu atrakciju, kakova se teško može naći igdje na svijetu.“

„Dubrovačka tribuna“ od 25.5.1933. g; br. 203/204. Objavljeno nekoliko zasebnih napisa u svezi PEN-a – nap. D.R.

IN MEMORTAM GALSWORTHY-U, (bivši pred. PEN-klubova koji je umro.)

TRAGOVIMA VELIKE PROŠLOSTI

Pozdravni govor Dr Frana Dabrovića i dubrovačkog gradonačelnika Dr. Miće Mičića.

DUBROVNIK POZDRAVLJA VELIKOG PISCA I UMNOG SOCIOLOGA H. G. WELLSA.

IZLOŽBA NARODNE UMJETNOSI U KRALJEVOM DVORU

Govor g-đe Sessa i g. Dr. Miće Mičića.

UČESNICI XI. KONGRESA PEN-KLUBOVA

Slijede imena sudionika iz PEN centra Beograd, Ljubljanje i Zagreba – nap. D.R..

Navodim sva imena iz Zagreba: Dr Dragutin Domjanić, Dr Juraj Andrassy, Dr Josip Badalić, Mirko Breyer, Mme Ivana Brlić-Mažuranić, Dr Ivo Brilić, Dr Milan Čurčin, Dr Ivan Esih, Dr Miroslav Feldmann, Zlatko Gorjan, Dr Ivo Hergešić, Josip Horvath, Dr Slavko Ježić, Dr Zdenka Marković, Ivan Meštrović, Dr Josip Nagy, Bogdan Radica, Mme Katarina Stanković, Ivo Šrepel, Dr Josip Torbarina.

„Dubrovačka tribuna“ od 2.6.1933. g; br. 205.

ZNAČAJ XI. KONGRESA PEN KLUBOVA U DUBROVNIKU

Govor predsjednika jugoslavenskog PEN-a g. Dr S. Stefanovića i gradonačelnika dr Miće Mičića.

Posjeta članova PEN-klubova Kuparima. (Organiziran banket za preko 300 sudionika)

„Dubrovačka tribuna“ od 10.6.1933. g; br. 207.

KONGRES PEN-KLUBOVA I KRŠĆANSKO NAZIRANJE NA SVIJET

Slijede dva novinska izvješća iz tjednika „Svijet“ kad je kongres već završio.

„Svijet“ od 10.6.1933. g; br. 24.

GUNDULIĆEVA „DUBRAVKA“ ZA PEN KONGRES U DUBROVNIKU

„Prigodom kongresa PEN klubova prikazivali su u Dubrovniku pred Kneževim dvorom, pod vedrim nebom, članovi drame zagrebačkog hrvatskog kazališta klasičnu Gundulićevu „Dubravku“ uz Gotovčevu glazbu, izvedenu po orkestru naše opere. Oko 10 sati stali su reflektori sa svih strana sipati žarko svjetlo na zidine Kneževog dvora i ostale historijske zgrade. Bila je to neviđena slika u Dubrovniku. Ogroman prostor pred Kneževim dvorom pokrilo je do 4000 (?!) gledalaca. Izvedba je „Dubravke“ sjajno uspjela. Svi su inozemni kongresisti – iako nisu razumjeli riječi, osim slavenskih – bili oduševljeni, izjavljujući, da je rijetko koje kazališno djelo učinilo na njih tako jak dojam. Sam predsjednik internacionalne PEN organizacije Wells, pa Talijan Marinetti i drugi izrazili su se o „Dubravci“ u hvalospjevu. Osobito se svidio finale jer su u finalu nastupili seljaci i seljakinje iz Konavala i dubrovačke Župe u svojim šarolikim narodnim kostimima. U finalu, kad se izvodi himna slobodi, bio je jak zbor ne samo zagrebačkog ansambla već i pjevačkih društava iz Dubrovnika. Režija (Tito Strozzi) je uspjela izvrsno, premda je održan samo jedan pokus i to preko dana. Tito Strozzi je u „Dubravci“ napravio jedno upravo režijsko majstorsko djelo.

U sredini su bile tribine za delegate i članove PEN-kluba, a sa strane su gledali domaći. I o Gotovčevoj glazbi stranci su se izrazili vrlo pohvalno.“

(Božena Kraljeva u ulozi Dubravke; hrvatska glumica, Zagreb, 11.12.1904. – Zagreb, 12.7.1989.; Tito Strozzi, hrvatski pisac, glumac, redatelj i prevoditelj. Zagreb, 14.10.1892. – Zagreb, 23.3.1970. – nap. D.R.)

(Drugi tekst u istom broju – nap. D.R.)

„Dok je čitav tečaj (program) XI. internacionalnog kongresa PEN klubova poznat iz iscrpnih naših dnevnika „Jutarnjeg Lista“ i „Obzora“ donosimo ovdje tek mali broj fotografskog materijala koji nam je stigao nakon održanog kongresa. Dakako, da nam sve te brojne fotografije nije moguće priopćiti (objaviti), već donosimo samo nekoliko domaćih i inozemnih prominentnih (istaknutih) ličnosti sa kongresa. Drevni Dubrovnik učinio je na sve učesnike, koji su došli sa sviju strana svijeta, dubok i jak utisak i oni se ne mogu nadiviti i nahvaliti njegovih ljepota te položaja mu na moru. Ujedno su bili uzneseni i srdačnim prijemom, kojim su bili dočekani i paženi kroz sve dane kongresa, a slikovitost okolice, a napose narodnih nošnja, po izjavi mnogih kongresista ostat će im neizbrisive. Dubrovnik je opet kao nikada do sada vidio na okupu evropske prvake na peru, pjesnike, književnike i publiciste svjetskog glasa, od kojih će svaki raznijeti (promovirati) po svojoj domovini slavu i ime stare hrvatske Atene, grada, koji je već tolike pjesnike očarao.“

Osim svečanog programa koji je opisan u nekoliko (citiranih) novinskih izvješća, sam Kongres nije prošao bez žučnih rasprava među delegacijama. Nakon dugih rasprava koje su trajale i kojima je presjedavao sam Wells ipak se je našlo donekle kompromisno rješenje. Što se je događalo prije sjednica o tome govori sljedeće opširno novinsko izvješće.

„Narodna Svijest“ od 14.6.1933. g, br. 24.

POSLIJE KONGRESA PEN KLUBOVA

„XI. Kongres PEN klubova koji se je prošlog mjeseca održao u našem gradu bio je neobično živ. Već se prije Kongresa govorilo o borbama koje bi imale nastati povodom zasjedanja svjetskih književnika. Delegati su francuskog kluba došli s namjerom da potpuno isključe Nijemce iz organizacije i to radi poznatog paljenja knjiga i pitanja Židova. Megjutim,na parobrodu iz Trsta bilo je došlo uz posredovanja Wellsa do sporazuma, te su Francuzi pristali da se o tom pitanju dade samo neka rezolucija. Uistinu Kongres pod presjedavanjem Wellsa počeo je svoje zasjedanje baš s tim pitanjem. Američki delegat Camby predložio je rezoluciju na glasanje. No Francuzi koji nisu bili zadovoljni s tako blagom rezolucijom, sakupuli su potpise 16 delegata i zahtijevali da se njihova rezolucija stavi na glasanje. Tako je nastala žestoka borba koja je potrajala cijelo jutro samo o tome koja će se rezolucija staviti na glasanje. Predsjednik Wells nije htio nikako niti da čuje o toj francuskoj rezoluciji. Nije pomoglo ni to što su se Francuzi pozivali na auktoritet 16 delegata. Tek malo prije podne Francuzima je uspjelo bar to da se njihova rezolucija pročita poslije, nego će se američka staviti na glasanje. Kad su delegati jednoglasno odobrili američku rezoluciju, francuski je prijedlog bio pročitan i tako je završilo prvo zasjedanje.

Preko objeda konferirali su njemački i francuski delegati i zajedno s predsjednikom Wellsom, sporazum je postignut. Francuzi su svoju rezoluciju ublažili a Nijemci će se ustegnuti od glasanja, ali uz uvjet da se ne vodi o tome diskusija. Jules Romain je odmah na početku pročitao rezoluciju koja je sastavljena zajedno s Nijemcima u dogovoru s Wellsom i zamolio da niko ne bi tražio riječ za diskusiju, iznoseći da je to želja i predsjednika, jer da je u dogovoru s njim sastavljena rezolucija. Megjutim, na iznenagjenje sviju predsjednik je otvorio diskusiju, motivirajući da se radi o velikoj stvari pa da treba da svak izrazi svoje mnijenje. Nijemci su bili indignirani (nezadovoljni) pa su protestirali na takvo držanje Wellsa, a i Francuzi nijesu bili zadovoljni. Predsjednik je uprkos toga dao riječ Tolleru, poznatom komunisti, koji je čak isključen iz njemačkog PEN kluba. Nijemci su ponovno protestirali i zaprijetili da će ostaviti dvoranu. Toller ipak govori a Nijemci duboko se naklonivši ostavljaju dvoranu. Nizozemska delegatkinja Ammers-Spiller izjavljuje da je to sramota za PEN klub.

Austrijski delegat isto tako protestira protiv takvog postupka. Holandenski delegat Westermann veli da je to rasulo kluba koji je postao propaganda za komunizam. Sutradan su se delegati opet sastali. Nijesu bili prisutni niti francuski delegati koji su se ispričali. Nijemci su poslali protestno pismo u kojem izjavljuju da su ostavili skupštinu radi nekorektnog ponašanja. U odsustvu Nijemaca te je (u) jutro govorio Židov Šalom Asch i Toller, tako da se je ovaj klub na kraju izrodio u cionističku propagandu. Prvi je u dugom govoru iznosio progone Židova pa je neprestano izjavljivao da je to proti slobodi i da zato treba osuditi kao jedan udar na slobodu savijesti. Megjutim, niko nije ni taknuo pitanje Španjolske, Meksika i Rusije u kojima vlada nečuveni progon. Dok je tako Asch izrekao apologiju židovstva, Toller je govorio na obranu slobodne misli. Samo je bilo malo čudno što to „branitelj slobode“ udara samo na Nijemce, Nije zato čudo da su nekoji ostali zlovoljni na njegov govor i predbacivali mu pitanje Rusije. Megjutim, Toller je na to izjavio samo da on ne govori u ime komunizma, iako mu neki vele da je komunista, ali da zastupa neograničenu slobodu izricanja misli. Gosp. Toller se nije ni sjetio da bi bi mu netko ipak mogao poslije njegova govora, postavivši pitanje: Može li država zabraniti bestidne knjige koje kvare moral gragjana? Bilo bi, svakako interesantno da nam Toller odgovori na to pitanje i da nam kaže koji bi on stav (za)uzeo prema onima koji moralno truju narod i da se izjavi: Ima li sloboda misli neke granice i da li je baš sve dopušteno?... Iza ta dva govora svršio je ovaj Kongres, koji može da se ponosi time, što se je izrodio u apologiju (obranu) agresivnog židovskog masonstva. Istina je doduše da svi članovi pojedinih centara nijesu židovsko-masonskog mentaliteta, ali se je nakon Kongresa pokazalo da ovaj mentalitet ima pretežnu veličinu i vodeću ulogu. Ovo mora da ozbiljno zabrine članove PEN klubova kršćanskog naziranja o svijetu.

Koliko je pak ovaj Kongres učinio na očuvanju mira, koji je glavni cilj PEN kluba to je drugo pitanje. Svakako mislimo, da se ne varamo kad kažemo da su duhovi poslije ovog Kongresa ostali više uzbugjeni i kad bismo se nadali miru od (nakon) ovog Kongresa, labava bi bila svaka naša nada.“

O razlogu spaljivanja knjiga na početkom travnja 1933. g. u Njemačkoj donosim kraće objašnjenje za čitatelje.

„8. travnja 1933. g. glavni ured za odnose s javnošću i propagandu Njemačke studentske (!!) unije proglasio je nacionalnu akciju protiv nenjemačkog duha i pozvao na spaljivanje intelektualnih djela (...) svih knjiga i drugih tiskovina koje su bile oprečne nacionalnim uvjerenjima i političkim stavovima. Uništavane su knjige, časopisi i svi ostali tiskani materijali čiji su autori bili Židovi, pacifisti, vjerske osobe, klasični liberali, anarhisti, socijalisti i komunisti, te knjige autora koji su na bilo koji način bili povezani s judaizmom, odnosno pacifističkim, liberalnim, anarhističkim ili komunističkim uvjerenjima i stavovima.

Spaljivanje literature bio je napad na slobodu govora i pisanog izražavanja, odnosno na samo društvo koje ga njeguje. (...) Jedno od djela koje je spaljeno bilo je djelo židovskog pjesnika, esejista i novinara Henricha Heinea, 1757-1856, koji je 1822. g. napisao sljedeći (vizionarski) citat: „Ondje gdje pale knjige, s vremenom će paliti i ljude.“ (Ne čudi njegova izjava o neprijateljstvu ili je više primjerenija o praštanju: „Moramo oprostiti svojim neprijateljima, ali ne prije nego što budu obješeni.“ – nap. D.R.)

(Tekst u svezi posebne marke izdate povodom PEN-a u Dubrovniku. – nap. D.R.)

POSEBNE POŠTANSKE MARKE

„Za XI. Internacionalni Kongres PEN klubova u Dubrovniku 1933. izdate su u 6 serija svaka po 30.000 komada u Dubrovniku i Gružu, rasprodano je 15.000 komada, a drugih 15.000 po ostalim glavnijim poštanskim uredima u državi. Potpune serije u našem gradu već su rasprodane, a kod poštanskih ureda mogu se još dobiti komada (u vrijednosti od) 1,50, 3, 4 i 5 Dinara.“

„Narodna Svijest“ od 21.6.1933. g; br. 25.

DUBROVNIK NAJLJEPŠI GRAD NA JADRANU

Iz inozemnog tiska prenosi se novinsko izvješće o našem gradu. – nap. D.R.

„Narodna Svijest“ od 28.6.1933. g; br. 26.

OKO KONGRESA PEN KLUBOVA

Uredništvo objavljuje komentare čitatelja u svezi burnih rasprava i govora pojedinih delegata. – nap. D.R.

Tijekom svibnja i lipnja 1933. godine uredništvo „N.S.“ objavljuju napise nekih stranih književnika i prenosi novinska izvješća iz inozemnog tiska, te navodi dojmove koje je ostavio naš grad na sudionike PEN-a.

„Dubrovačka tribuna“ od 6.7.1933. g, br. 209.

FILM O KONGRESU PEN-KLUBOAV

„Zagrebački „Jutarnji List“ bilježi da je je „Putnik“ u Zagrebu dao snimiti film o dubrovačkom kongresu (ili po „Novo Doba“ u Splitu – „Kongresu na Jadranu“) u kojem su prikazani pojedini momenti sa XI. međunarodnog Kongresa PEN-klubova u Dubrovniku i ekskurzije zagrebačke grupe kroz Bosnu i Plitvice“.

„Dubrovačka tribuna“ od 13.7.1933. g, br. 210.

ZAHVALNOST PEN-KOMITETA

„Pripremni komitet za međunarodni kongres PEN-klubova koji je ove godine održan u našem gradu uputio je dubrovačkom gradonačelniku g. Dr. Mići Mičiću pismo u kojemu mu kao predsjedniku dubrovačkog odbora izrazuje zahvalnost skupu sa svim koji su surađivali i doprinijeli uspjehu kongresa. „U prvom redu – kaže se u pismu – ide ta naša zahvalnost Vama, koji ste na čelu dubrovačkog mjesnog odbora učinili sve, da naši gosti ponesu sa kongresa, a napose iz Dubrovnika najljepše utiske i najugodnije uspomene. O tome svjedoče glasovi koji nam stižu sa sviju strana, hvalospjevi Dubrovniku ispjevani i štampani – Pripremni odbor znade cijeniti Vaše neprolazne zasluge i mjesnog odbora za tu uspjelu manifestaciju kulture naše zemlje te Vam izriče i ovim (putem) svoju duboku zahvalnost.

Izvolite itd. Za pripremni odbor Dr. Andrassi. U znak priznanja za rad, poslane su srebrene značke kongresa gg. Dr. Mići Mičiću i Dr. Franu Dabroviću.“ Spominjem jednu zanimljivost u svezi austrijske delegacije (31) odnosno njihovog člana Felixa Saltena.

TKO JE BIO FELIX SALTEN

Hrvatska opća enciklopedija svezak broj 9; stranica 550. navodi sljedeće: „Pravo ime mu je bilo Sigmund Salzmann, Budimpešta, 1869 – Zurich, 1945. g. austrijski književnik.

Prekinuo studij zbog materijalnih poteškoća. Radio kao novinar i kazališni kritičar. Zbog židovskog podrijetla emigrirao je 1938. u SAD (Hollywood). Posljednje godine života proveo je u Švicarskoj. Pisao kazališne komade, novele, društvene i povijesne romane objavljeni na njemačkom jeziku. Najveći su uspjeh postigle njegove priče o temeljnjim ljudskim osjećanjima, projeciranim u svijet čovjeku bliskih životinja. Svjetski je uspjeh postigao opsežnom pripovjetkom „Bambi“ objavljena 1923. g. a svojim djelom nadahnuo je Walta Disneya za njegov poznati crtani film.“

Pročitavši gore navedeno, čitatelj će dobili kratki ali nepotpuni popis njegovih književnih djela. Sljedeći dodatak sigurno će iznenaditi čitatelje.

„Josephine Mutzenbacher, nazvana „Pepi“ naslovni lik najpoznatijeg pornografskog romana napisanog njemačkim jezikom. Podnaslov: Povijest jedne bečke prostitutke.

Pripovijeda je ona sama kroz različite likove spomenute u romanu .

Knjiga je godine 1906 izašla u privatnoj nakladi u tisuću numeriranih primjeraka.

Autor joj je, kako se po svemu čini, austrijski književnik Felix Salten koji se je kasnije proslavio kao autor „Bambija“. (...) Josephina Mutzenbacher je nakon prvog izdanja nekoliko puta tiskana, većinom u osakaćenom (skraćenom) i „pročišćenom“ (cenzuriranom) obliku. Postoji i nastavak: Josephine Mutzenbacher: Mojih 365 ljubavnika. Ta je druga knjiga objavljena godine 1925. i opisuje Pepin uspon od uličarke do otmjene metrese.

Mnogi su poznati književnici napisali roman koji je svojim sadržajem uzburkao dio javnosti; moralne čistunce, crkvu i druge branitelje javnog čudoređa. Knjige lascivnog opisa radnje glavnih likova (na granici sablažnjivog, bestidnog ili razvratnog sadržaja) bile su zapljenjene i uništene, a njihovi autori stavljeni na stup srama. Protekom vremena sve se više govorilo, pisalo, podučavalo kroz mnoge priručnike o erotici. I prestala je biti tabu tema. U nekim vremenskim razdobljima i društvenim zajednicama, pogotovo nakon velikih ljudskih kriza i tragedija, npr. u renesansi poslije pandemije kuge ili ratova i sl. slobodno erotsko izražavanje doživjelo je pravi procvat u svim granama umjetnosti, ali i u drugim djelatnostima, npr. kod reklamiranja proizvoda.

Nije poznato da je jedan književnik doživio veliku popularnost okušavši se u dvije potpuno suprostavljene književne teme. Dječja literatura kroz lik „Bambija“ i pornografskog romana kroz lik Josephine Mutzenbacher nadimkom „Pepi“.

Velike skupove ljudi nerijetko prate i posebno zanimljive pojedinosti, tzv. „pikanterije“ koje katkad mogu prodrijeti neslužbeno ili službeno u javnost. Vjerojatno se radi o ljubavnoj avanturi, jer je afera javno objavljen ispod fotografije: „Greta v. Urbanitzky i Paul Frischauer prije afere na brodu.“ (Greta von Urbanitzky, Linz, 1891. – Ženeva, 1974; bila je romanopisac, novinarka i prevoditeljica porijeklom iz nadbiskupije Gornje Austrije kako se je nazivala u vrijeme njenog rođenja. Bila je poznata kao plodna spisateljica „zabavnih romana“ i zbog toga je ponekad zanemaruju književni znanstvenici u zemljama gdje je „ozbiljnost“ na prvom mjestu. Paul Frischauer, 1898 – 1977. – nap. D.R.).

Je li još bilo kratkotrajnih površnih ljubavnih veza koje su bile diskretnije, teško je reći. Kongres je ponudio i druge zanimljivosti o kojima je izvještavao tadašnji tisak pogotovo za objavljivanje u tzv. „žutom tisku“.

Za organizatore PEN-a bio je to veliki izazov, a pogotovo za lokalne organizatore u to vrijeme. Nepravedno je zaboravljen veliki skup književnih intelektualaca kojima je naš grad bio domaćin. (Je li se tko sjetio skupljati autograme, danas bi imali veliku vrijednost! – op. D.R.) Današnji dubrovački vodiči svakako bi trebali spomenuti strancima ovaj događaj na kojemu je osuđeno nacističko spaljivanje knjiga i nepoštivanje ljudskih prava.