ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA Komentar "Bubi-koph" ženske frizure (2)
Naravno, da bi se napravila frizura po želji, potrebna je osnovna „sirovina“ a to je kosa ili kupovina odgovarajuće perike. S obzirom da većina žena kosi i/ili frizuri poklanja veliku pažnju, o kosi donosim kraća znanstvena tumačenja iz knjige D. Morrisa „Govor tijela“.
„Kroz povijest, muškarac i žena svoju su kosu sjekli, podrezivali, oblikovali, frizirali i bojali po modi, gotovo uvijek je nosili kraću nego što bi bila njezina prirodna dužina. Ali naša očaranost dugim valovitim uvojcima ili silno našušurenim pramenjem bujne kose ostaje
trajna. Kao da smo zadržali neku vrstu duboko ukorijenjene iskosnske sklonosti prema dugoj kosi svojih predaka, iako beznandno nepraktična za svakodnevni život u moderno doba. (...) U prosjeku svaki ljudski skalp ponosi se sa oko 100.000 vlasi. Iz nekog nepoznatog razloga, svjetlokosi ljudi imaju više vlasi od ljudi tamnije puti. Ako ste plavokosi (po prirodi – nap. D.R.) imate oko 140.000 vlasi; ako ste smeđokosi 108.000, ali ako ste slučajno crvenokosi, nećete vjerovati, nemate više od 90.000 vlasi. (Baš me zanima kako su ih brojili? – kom. D.R.) (...) Brzina kojom raste naša kosa varira s godinama i zdravljem. Raste najpolaganije u starosti, bolesti, trudnoći i za hladnog vremena. Najbrže raste za vrijeme oporavka nakon ozbiljnih bolesti, očegledno kao mehanizam kompenzacije poslije perioda usporenog rasta. Kod zdravih ljudi raste najbrže između 16 i 24 godine života. U tom razdoblju, godišnji porast je do 17,5 cm u usporedbi s općim prosjekom od oko 12,5 cm.
Trajanje života pojedine vlasi je oko 6 godina, što znači da bi kod zdravog, odraslog mladog čovjeka, neodrezana vlas narasla u dužinu, po prilici 1 metar i 5 cm prije nego što bi otpala i počela rasti nova. To znači da bi mladi muškarac ili žena, ravne kose, koju ne bi rezali, imale pramenove do koljenja. (...) Bilo kojeg trenutka, 90% kose na našoj glavi aktivno raste, a 10% „odmara“ se. Vlasi koje miruju raštrkane su preko ostalih i ostaju u takvom neaktivnom stanju oko tri mjeseca prije nego što ispadnu. To znači da svatko od nas svakodnevno gubi s glave između 50 i 100 vlasi. (...)
Boja ljudske kose kreće se od posve crne do posve bijele, uz različite stupnjeve crvene. Ta jednostavna kombinacija dovodi nas do dobro poznate smeđe, kestenjaste, i plave kose, pored još tamnije crvene i kose albina. Pojava crvene kose ostaje pomalo tajanstvena. Najčešće se susreće u graničnim predjelima južne Škotske, ali se također pojavljuje na mnogim drugim mjestima bez ikakve očigledne koristi za svoje vlasnike. Govorimo i o „sivoj kosi“ ali tako nešto ne postoji. Kosa ne postaje siva nego bijela. „Siva“ kosa je jednostavno mješavina stare kose, koja još ima svoju originalnu boju i nove kose koja se pojavljuje među starom i koja je posve bijela. bijela kosa nema isprva nikakav vizualni učinak, ali kako se brojno povećava u odnosu na ostalu kosu, ona daje sveukupni dojam sivila. Konačno, dok sve više i više folikula napušta proizvodnju pigmenta i stvara nepigmentiranu kosu, bijeli pramenovi preplavljuju preostalu obojanu kosu i posve je smjenjuju te ostaje samo bijela kosa, nagovješćujući dolazak starosti. (...)
Prisilno šišanje ženske kose u civilizaciji gdje se u pravilu njeguje duga ženska kosa izvršeno je kao javna kazna. To se dogodilo određenom broju žena nakon oslobođenja Pariza.
1944. g. optuženima za suradnju s njemačkim okupacijskim snagama. Nakon šišanja i brijanja glave, morale su proći ulicama usred neprijateljski raspoložene gomile. Treba napomenuti jednu povijesnu činjenicu. Svečana perika na obrijanoj glavi nekada je bila znamen visokog društvenog položaja. (...) Ako promatramo kako netko njeguje svoju kosu, saznat ćemo dosta o dotičnoj ličnosti. Uredno, besprijekorno češljanje kose ukazuje na čvrstu, kontroliranu, snažno samodiscipliniranu osobu, otvorena duha. Dosljedno tome žene viktorijanskog doba imale su kosu tijekom dana pričvršćenu, da bi je „raspustile“ samo u skrovitosti svojih spavaćih soba.“
Evo jedne zanimljive misli o ženi i njenoj velikoj senzibilnosti za kosu: „Žena je najprotuslovniji spoj tvrdoglavosti i požrtvovnosti koji se uopće može zamisliti. Ona će dopustiti da joj se zbog muža odreže glava, ali ne i kosa.“ – Paul Jean. (Pravim imenom Johann Paul Friedrich Richter, 1783-1825, njemački književnik. Promjenio ime u Paul Jean jer je bio veliki obožavatelj djela francuskoj pisca Jeana-Jacquesa Rousseaua – nap. D.R.).
Danas svaka djevojka ili žena ima neoganičene mogućnosti da odabere oblik frizure, dužinu i boju kose koja najbolje odgovara obliku lica, njenom tenu, osobnosti, načinu života, ponašanju, osnovnoj garderobi, o vrsti zaposlenja, a naposljetku i godinama starosti. U „normalno vrijeme“ žene (i djevojke) nagrnule bi u frizerske salone uoči predstojećih blagdana i praznika da im se uredi kosa i napravi odgovarajuća frizura. Bez obzira na sadašnje okolnosti, vjerojatno će se mnoge žene ipak odlučiti za posjet svojoj frizerki, kako bi bile zadovoljne izgledom svoje kose (frizure), iako će najvjerojatnije ostati kod kuće.
