ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA Kako je obilježena proslava Crkve sv. Križa u Gružu (3)
„Narodna Svijest“ od 11.5.1938. g, br. 19.
PROSLAVA 500-GOD. CRKVE SV. KRIŽA U GRUŽU
Izvršena je načinom koji doista služi na čast čitavom mjestu, osobito pak požrtvovnim festanjulima gg. Škrabu i Gironu. Svečanost je protekla točno prema objavljenom programu. U predvečerje svečanosti obavljeno je po davnom čovjekoljubnom običaju dubrovačkom dijeljenje kruha siromasima. Uz svirku Gundulićeve glazbe, radosni zvon zvona i pucnjavu prangija, istaknuti su na zvoniku crkve sv. Križa dva barjaka: Križ i sv. Vlaho. Rasvjeta koja je pod noć uprilićena pružala je doista prekrasnu sliku. U nedjelju ujutro Gundulićeva i Križarska glazba objavile su početak glavne svečanosti. Stiglo je i nekoliko barjaka iz Grada i okolice.Pobožni narod naprosto je prekrio (ispunio) crkvu, kao zelenilom i zastavama iskićen prostor ispred crkve. Nakon više tihih misa sljedila je svečana Misa, koju je opjevao veleugledni dubrovački dominikanac, bivši provencijal preč. O. Markolin Knego. Misi prisustvovaše Preuz. biskup Josip M. Carević i gradonačelnik g. Dr. Bracanović. Misu i popodneni blagoslov uveličao je svake hvale vrijedni dubrovački Crkveni pjevački zbor. Poslije Mise razvila se impozantna procesija pod vodstvom Preuz. biskupa, koji je nosio dragocjenu historijsku relikviju: križ kralja Uroša u kome se nalazi komadić Križa Gospodnjega. Svečano urešenim Gružom išla je procesija do terase dvorca (ljetnikovca) Gradi, pa se vratila natrag do velikog mula. Tad je nastupio najdirljiviji momenat svečanosti. Preuz. biskup sa svećenstvom, gradonačelnik i festanjuli ukrcaše se na parabrodić „Radnik“ firme Banac i Rusko te izvezoše (isploviše) se do sredine luke, gdje je biskup u more spustio lovor-vijenac na spomeni gruškim pomorcima koji tokom stoljeća nagjoše smrt u morskim valovima. Kapetan „Apostolata mora“ podijelio je isti čas svečano Odriješenje pokojnicima, dok je glazba intonirala posmrtni marš, crkvena zvona tužno zabrecala, a parobrodska sirena pustila svoj otegnuti prodorni ridanju sličan glas. Trenutak je bio tako uzbudljiv i potresan da su mnogi od prisutnih proplakali. Činilo se je (da) nad Gružem lebde svete sjene sviju pomorskih generacija, svi koje valovi progutaše od najstarijih vjekova pa do još neoplakanih žrtava „Dakse“ (potonula u oluji 26.1.1930. g. u Biskajskom zaljevu – nap. D.R.). Uskrsnula je prošlost i oćutio dah onog davnog Gruža, opjevanog od Vodopića, Vojnovića, Kazalija (Opširna pjesma, 20 kitica objavljena u „Dubravi“ na Božić, 1934. g; br. 20. – nap. D.R.) Gruža „Tužne Jele“. Na povratku u crkvu Biskup je Križem blagoslovio vjernike, na što je prisutno mnoštvo složno zapjevalo „Do nebesa“. Poslije podne slijedio je blagoslov, cjeljivanje Moći sv. Križa. U veče Gundulićeva i Križarska glazba priredili su na obali pred crkvom promenadni koncert sa biranim programom. Priregjena je takogjer utakmica (utrka) sa lagjicama: vrlo animirana i vesela. Proslava je završena vrlo uspjelom „Venecijnskom večeri“ (iluminirana i okićena razna plovila u gruškom zaljevu – nap. D.R.) i rasvjetom još sjajnijom nego prve veče(ri).
Početak organiziranja „venecijanskih večeri“, može se reći i prve gruške noći, tj. pučke veselice, u gruškom akvatoriju započinje vjerojatno 1911. godine, što se može zaključiti iz sljedećenog novinskog izvješća.
