ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA Jednostavno i blizu, ali...
Sa završetkom izgradnje nove gimnazijske zgrade na predjelu Ploča (bivši Tabor), ista je blagoslovljena tijekom rujna 1927. godine. Podrazumjeva se da je trebalo prilikom izgradnje najprije napraviti veliki iskop i ukloniti ogromnu količinu šuta (kamenja i zemlje). Odvoz ogromne količine šuta predstavljao je veliki problem i nesumnjivo bi znatno povećao ukupne troškove, a i pitanje gdje bi bilo najpogodnije odlagalište? Vjerojatno bi šut bacali preko zida u bivšu uvalicu i more na predjelu današnjeg kupališta „Banje“ što je već poduzimano početkom XX. stoljeća prilikom izgradnje kuća na tom predjelu. Ono što su predložili građevinci, a sa njima su se, vjerojatno bez velike rasprave složile i lokalne vlasti. Odgovor se može pronaći u lokalnoj tiskovini iz listopada 1953. godine. Najveći dio ili možda u cijelosti građevinski radnici šut su bacali preko kamenog mosta na Pločama! Od velike količine šuta stvorio se je veliki nasip sblagom kosinom, te se je pješke sa mosta moglo sići niz nasip sve do mora u prvom posatu (opkop oko grada).
Novinski opis svečanosti prilično je opširan te ću citiratisamo dojam koji je ostavio na posjetitelje prigodom obilaska i razgledanja završene nove zgrade gimnazije na Pločama.
„Narodna Svijest“ od 22.9.1927. g; br. 38.
BLAGOSLOV NOVE GIMNAZIJSKE ZGRADE
(...) „Zatim su gosti pregledali gimnazijske prostorije koje su na sve napravile najljepši dojam. Gimnazijska zgrada je zaista nešto monumentalno, a cijeli unutrašnji uregjaj odgovara potpuno svim modernim higijenskim, pedagoškim i naučnim principima. Sa svoje strane želimo, da naš gimnazij u novoj zgradi pogje najljepšim tradicijama „Collegium Ragusinuma“, te da iz dubrovačke gimnazije budu i unaprijed izlazili ljudi, koji će prodićiti i Dubrovnik i cijeli naš narod i koji će svojim radom biti od koristi i napretku cijelog čovječanstva“.
(Kratka napomena u svezi početka izgradnje nove školske zgrade gimnazije koja je započeta 1913. godine na Pločama, a završena je tijekom 1927. godine. Vjerojatno se nije gradila tijekom ratnih godina? Inače do tada gimnazija se je nalazila u samostanu sv. Katarine. Školski uvjeti bili su veoma nepovoljnji kako za nastavno osoblje tako i za učenike.)
Nakarada od zemljanog nasipa potrajala je sve do studenog 1953. godine, kada je odlučeno da se barem dijelom ukloni, jer kameni stupovi mosta bili su potpuno zatrpani. Nekoliko deseteljeća kasnije DPDS donjelo je odluku da se ukloni i preostali dio šuta. (Šteta što se to nije moglo u potpunosti izvesti i sa stupovima ispod kamenog mosta na Pilama – kom. D.R.)
„Dubrovački vjesnik“ od 30.10.1953. g; br. 162.
OBNOVA STAROG MOSTA
„U toku su radovi na otkopavanju mosta pred vratima od Ploča. Stupovi i lukovi ovog mosta zatrpani su prilikom gradnje gimnazijske zgrade 1913/4. godine. Gomila zemlje bila je natrpana s južne strane mosta. Onodobni općinski inžinjer je tvrdio da će ta zemlja trebati za nasipanje obale između Lučke kapetanije i Kaša (sic!). S obzirom da su kapare razdrmale ogradu mosta prema moru i izbacile pojedine kamenje ograde Konzervatorski zavod demontira ogradu i kad je popravi ponovno će uspostaviti a obnoveljenim bakrenim sponama, koje će tokom vremena nestale. Do sada je uklonjeno ispod stupova mosta 400 kubika zemlje i već se vide vrhovi lukova s morske strane. Trebalo bi do proljeća pročistiti čitav nasip i tako ukloniti zemlju koja je nagrđivala ovo lijepo arhitektonsko djelo iz XV. stoljeća. Most na Pločama je djelo poznatog dugogodišnjeg općinskog inžinjera Dubrovačke Republike Paskoja Miličevića koji je gradio sve okrugle utvrde u Dubrovniku i Stonu. On je graditelj i palače Sponza“.
Naravno, nije ovo jedini slučaj rješavanja šuta na najednostavniji način prilikom bilo koje gradnje. Još je gora zamisao općinskog inžinjera da se zemlja kasnije naspe od Lučke kapetanije do lukobrana Kaše. Možda bi se to i ostvarilo da nije uskoro započeo I. svjetski rat. Podsjećam npr. na izgradnju puta iza Grada. Jarak ispred sjevernog predziđa nasut je, te se je dobila ravna površina koja je bila nemjenjena za nekadašnje tenis igralište tijekom A.-U. vladavine. Danas predio „Buže“ služi kao javno parkiralište. Može se ustanovitida je i bivša uvala (između Lazareta i hotela „Odak“), tj. kupalište „Banje“ nasuto šutom prilikom izgradnje pansiona, privatnih kuća i vila. Na staroj razglednici objavljenoj u „D. v.“ od 28.5.1982. g, br. 1649 vidi se uvalica i stijene koje vire iz mora oko 1900. g. Kasnija graditeljska aktivnost na predjelu Ploča i bacanja šuta u more, oblikovalo je današnju uvalicu u koje je more nanjelo još dodatnog materijalastvarajući prigodno javno kupalište.
O raznim dogradnjama, rušenja, preinakama imali su udjela svi zavojevači započevši od Francuza. Danas tome pribjegavaju domaći „domoljubi“ uz blagoslov lokalne vlasti. Posljednji, ali ne i zadnji slučaj je izgradnja odašiljača na Lopudu, a sve u cilju napretka žitelja „malog mista“ koje nitko nije obavijestio o radovima, a stup je izgrađen na zaštićenom zemljištu! Već sam spomenuo zemljani nasip koji je nastao bacanjem šuta preko ograde mosta na Pločama. Na samom Trgu oružja (službeno nije označen!) nalazile su se dvije prilično velike građevine (kuće). Na platou s istočne strane nalazila se tuberkulozna ili veterinarska stanica, jer se mjenjala njena namjena. Rušenje je izvršeno tijekom srpnja 1954. g.
„Dubrovački vjesnik“ od 16.7.1954. g; br. 199.
UREĐUJE SE TRG ORUŽJA
Pred Revelinom već je srušena zgrada u kojoj je donedavno bila veterinarska stanica. Ovu zgradu podigla je Austrija za stan direktoru t. zv. ženijske uprave koja se bavilagradnjom i popravkom vojnih objekata. Zgrada je bila kasarnskog tipa i kvarila je izgled starog trga oružja, koji je služio u doba dubrovačke Republike za prikupljanje vojske u slučaju alarma (opasnosti od napada neprijatelja). Rušenjem zgrade poljana će dobiti prvobitni izgled, a postavljanjem spomenika palim borcima dobiti će i na ljepoti cijelog prostora. Pročelje tvrđave Revelin i trg oružja još će biti ljepši kad se sruši i druga nagradnja, to jest zgrada tzv. „Ruskog doma“. Rušenju ove zgrade pristupiti će se ovih dana.
U odnosnoj zgradi nalaze se samo tri jednosobna stana koja su u vrlo lošem stanju, te dotrajalo stepenište. Kamenom od ove zgrade sagraditi će se na Novom putu kuća sa 6 modernih dvosobnih stanova. Materijalom od već srušene zgrade veterinarske stanice gradi se nova stambena zgrada sa četiri moderna dvosobna stana. Na mjestu današnjeg ruskog doma bit će izgrađeno veliko otvoreno stepenište koje će voditi preko mosta u tvrđavu Revelin. Ulaz će ići u jedan od tri velike dvorane koje će biti povezane staklenim (!!) zidovima. Ove dvorane sa svojim visokim arkadama bit će od najljepših i najvećih u našoj zemlji, a koristiti će se kako je već javljeno za međunarodni filmski festival. (Tvrđava Revelin bila je planirana za filmski studio “Sarajevo filma“ - „D.v.“ od 21.3.1959. g; br. 443. – nap. D.R.)
Na suprotnoj, tj. zapadnoj strani započelo se je početkom 1966. godine uklanjanje tzv. „francuske kuće“. Kod starijeg dijela dubrovačke javnosti ta je građevina poznatija kao „ruski dom“. U toj kući i u Revelinu stanovale su ruske izbjeglice.
„Dubrovački vjesnik“ od 11.6.1966. g; br. 800.
OBNOVIT ĆE SE PRISTUP REVELINU
(...) Nakon prošlog rata poduzeti su prvi značajni koraci da se kulturna baština spasi od propadanja, da se očuva i koliko god je moguće više dovede u prvobitno stanje. Zavod za zaštitu spomenika kulture (ranije Konzervatorski zavod) i DPDS uložili su znatan napor da se na kulturno historijskim objektima izvedu rekonstrukcije i da im se dade ona namjena i funkcija koja će u najvećoj mogućoj mjeri garantirati njihovu zaštitu. U tom cilju izveden je čitav niz značajnih konzervatorsko-urbanističkih zahvata za koje veliku zaslugu imaju doživotni predsjednik DPDS konzervator Lukša Beritić, dugogodišnji predsjednik Društva Josip Bazeli i drugi. Rekonstrukcijama se također mnogo bavio i arhitekt Slavomir Benić, po čijim radovima i crtežima će se uskoro prići rekonstrukciji prilaza tvrđavi Revelin.
Na Revelinu je već ranije 1952. godine bilo poduzeto radikalno čišćenje. Tako je uklonjen kat i zazidani svi kasnije otvoreni prozori, rekontruirani su otvori za topove a uklanjanje, kamenih pregrada i ispunom poprečnih lukova od tri sale dobijena je jedna prostorija većih dimenzija, koja sada izvrsno služi za priređivanje različitih kulturnih manifestacija. Nastavak konzervatorsko urbanističkih zahvata na Revelinu predstavlja rekonstrukciju prilaza na samu tvrđavu. U tvrđavu se na predstave DLJI do sada ulazilo preko provizornog drvenog mosta na sjevernoj strani, koji sam po sebi nije pružao dovoljnu sigurnost za one koji su njim prolazili, a pored toga, zaista se nije slagao sa kamenim masivom Revelina.
Da bi se pristup na Revelin mogao urediti neophodno je prije svega srušiti tzv. „Francusku kuću“ (bivšu austrijsku kasarnu) na Trgu oružja. Ova zgrada niti se uklopila u okolinu, a niti se oslobodila podređenosti u odnosu na kameni masiv tvrđave, pa predstavlja ujedno najbolji primjer kako se nekad nije pridavao značaj usklađivanju novopodignutih građevina s harmoničnom cjelinom grada. Njegovim rušenjem nesumnjivo će biti vraćena uravnoteženost prijašnje urbanističko arhitektonske kompozicije. Obnova prilaza izvršit će se kao na crtežu koji je izradio arhitekt Slavomir Benić (crtež koji je predstavljen nije u potpunosti indentičan današnjem izgledu ulaza u tvrđavu – nap. D.R.) (...)
„Francusku kuću“ namjerava se srušiti do početka turističke sezone, dok bi glavni radovi uslijedili na jesen. Iz razgovora s Dubravkom Beritić saznali smo da je DPDS prije dužeg vremena uplatilo bivšem Fondu za stambenu izgradnju 15 milijuna dinara da bi osiguralo stanove za pet obitelji koji stanuju u zgradi. Tri stana bi navodno trebala biti gotova do svibnja ove godine, a ostala dva kasnije. Kako dodjeljivanje ovih stanova oteže (se), namjere Društva razmatraju se i druge mogućnosti. U svakom slučaju svi će stanari odjednom iseliti, a odmah zatim počet će rušenje. Kad se uređenje prvotnog ulaza u tvrđavu Revelin završi doći će ponovno do izražaja njen impozantni kameni masiv. Nakon ove rekonstrukcije trebalo bi da uslijedi uređenje Tabora (prije su tu ostavljali tovarne životinje sa kojima su Župke i Konavoke donosile raznovrsne proizvode na Gundulićevu placu, danas je to mjesto dio parkirališta – nap. D.R) i uklanjanje skladišta građevinskog materijala u njegovoj neposrednoj blizini, a također i drugi zahvati za koje u DPDS postoje već gotovi planovi.
„Dubrovački vjesnik“ od 27.6.1969. g; br. 976.
ZAPOČELA REKONSTRUKCIJA PRILAZA TVRĐAVI REVELIN
„Radnici građevinsko-zanatske radnje „Građevinar“ upravo su započeli rušenje bivše austrijske kasarne na Trgu oružja, tzv. „francuske kuće“ koja se nalazila neposredno uz tvrđavu Revelin i svojim prisustvom veoma narušavala sklad i uravnoteženost arhitektonsko-urbanističke kompozicije monumentalnog kamenog masiva i tvrđave i dijela gradskih zidina. Rušenje „francuske kuće“ poduzeto je zbog toga da bi se mogao urediti prilaz tvrđavi Revelin. Kao što je poznato u tvrđavu se do sada ulazilo preko improviziranog drvenog mosta na sjevernoj strani. Poduzetim radovima umjesto pet katova koliko ih ima „francuska kuća“ ostat će samo prizemlje s natstrešicom (svojevremeno se tu nalazila galerija Božidarević – nap.D.R.) s tim što će s desne strane biti zavojito stepenište na čijem će se vrhu nalaziti pokretni drveni most. U prvoj fazi radova srušit će se samo krovna konstrukcija i najgornji kat „fracuske kuće“. Računa se da će se u sve predviđene radove utrošiti 25 milijuna starih dinara. Ta sredstva osiguralo je DPDS.
Obnova prilaza Revelinu jednako kao i kod svih ranijih rekonstrukcija, izvodi se prema arhivskim dokumentima i na osnovu pažljive analize objekta u toku samih radova. Predstavnici DPDS zajedno s predstavnicima Zavoda za zaštitu spomenika kulture prate tok radova jer se pretpostavlja da bi se mogli otkriti tragovi po kojima će se moći odrediti visina nastrešice i utvrditi da li je ispod pokretnog mosta na vrhu stepeništa postojao kameni luk. U svakom slučaju s rušenjem „francuske kuće“ nestat će jednog objekta koji se nikako nije uklapao u okolinu i historijski ambijent“.
Iz obimnog popisa naslova u svezi DPDS njegovih raznovrsnih (!) obnoviteljskih aktivnosti ili uklanjanjem austro-ugarskih nadogradnja, mogao bi citirati mnoga zanimljiva novinska izvješća. Neka sam ranije objavio kao npr. o dodatnom postavljanju stijena na vrhu Porporele ili ispod „tri čavla“ s južne strane zidina radi zaštite od valova; Vađenje topova iz mora broda „Triton“; Pod izlikom „suveniri“ iznose se skupocjeni etnografski predmeti. Objavio sam nekoliko, tematski razne napise u svezi DPDS-a o kojima je izvještavao „Dubrovački vjesnik“ svoje čitatelje. Odlučio sam se za jedno zanimljivo upozorenje, odnosno za viziju koja se je ostvarila. Nekadašnje Predsjedništvo DPDS izjavilo je sljedeće:
„Dubrovački vjesnik“ od 25.5.1985. g; br. 1805.
IZJAVA KOJA SE OBISTINILA (naslov D.R.)
„Dubrovnik ne smije postati grad povremenih stanovnika. Bez stalnog stanovništva ubrzo bi postao mrtvi grad.“ Navedenom nije potreban nikakav komentar. Svima je dobro poznato koliko je još ljudi preostalo živjeti unutar zidina.Brojčani pokazatelji su poznati jer je Zavod za obnovu Dubrovnika 2018. godine objavio sociološko-demografsku studiju pod nazivom „Život u povijesnoj jezgri Dubrovnika“. Autori su Sanja Klempić Bogadi, Jana Vukić i Ognjen Čaldarović. Možda će netko prihvatiti vladinu novčanu potporu od 200.000 kuna, ako je još aktualna i pod kojim uvjetima da se vrati iz inozemstva kako bi se poboljšala demografska slika Hrvatske. Naša predstavnica u EU za demokraciju i demografiju vjerojatno svakodnevno„nagovara“ Hrvate da se vrate u svoju domovinu.
U svezi prodaje domovine (raznih nekretnina i prirodnih bogatstava) citiram sljedeću izjavu: „U ovoj zemlji, ako je prodamo, neće kosti naše mirno počivati.“ – Ivan Mažuranić, govor u Hrvatskom saboru 8.VII.1861.
„Ljudi su često ponosni na čistoću svoje savjesti samo zato što imaju kratku pamet.“ – Tolstoj.
