OBRAZOVANJE Opisne ocjene prije 90-ak godina
Koje su sve nevolje imali hrvatski učenici osmogodišnjih i srednjih škola, a također i studenti tijekom 2020. godine nije potrebno posebno napominjati. Ni roditeljima školske djece, učiteljima, profesorima nije bilo lako. Posljedice štrajka i coronavirusa možda će u skorijoj budućnosti doći do većeg ili manjeg izražaja. Pri tome mislim na dio nastavnog gradivakoje je bilo u programu za pojedine razrede koje nije uopćeobrađeno. Mnoga pitanja u svezi koronavirusa i održavanja nove školske i akademske godine „još vise u zraku“, te će Ministarstvo prosvjete imati još teških izazova. Kako je poznato, u svjedožbama i indeksima brojčane ocjene su uobičajno mjerilo znanja i ocjenjivanja. Dok se ne izmislimožda bolji, pravičniji ili precizniji način ocjenjivanja učenika/studenata brojčane ocjene će i dalje biti u uporabi i njima će se mjeriti nečiji (ne)uspjeh. Smatram da posebno nadarenim učenicima/studentima treba posvetiti veću pažnju i omogućiti im da svoj talent još više razviju. (Pretpostavljam da se još radi na otkrivanju lažnih svjedožbi i diploma?! Prepisivanjem tuđih diplomskih ili magistarskih radova također nije nepoznato u našoj stvarnosti. To je jedna od kompromitirajućih karakteristika mlade demokratske države.)
Poznato mi je da je moja majka pohađala pučku školu časnih sestara Milosrdnica u Pilama. Nedavno sam odlučio da prelistam školske dnevnike koji se čuvaju u DAD-a. Pronašao sam ime svoje majke i njeno djevojačko prezime. Pročitaosam i mnoga druga poznata prezimena Dubrovkinja/čana koji su pohađali školu kod dumana. Čitateljima „GG“ predstaviti ću jednu tablicu koja se je koristila u ocjenjivanju učenica i učenika koji su pohađali „Privatnu s pravom javnosti pučku školu sestara Milosrdnica u Dubrovniku“. Naziv škole se je nekoliko puta mjenjao pa je kasnije tijekom sredine 30-ih godina XX. stoljeća bila „Privatna građanska i osnovna škola s pravom javnosti Službenica milosrđa Dubrovnik“.
LJESTVICA USPJEHA
Broj. ocj: Ponašanje: Marljivost: Napredak: Spoljašnost (pism. radnja):
1 neprimjereno slaba nedovoljan zapuštena
2 manje primjereno nestalna jedva dovoljan neprijatna
3 primjereno dovoljna dovoljan manje prijatna
4 povoljno povoljna dobar prijatna
5 pohvalno postojana veoma dobar veoma prijatna
Razredni katalog 1929/30. imao je dvije kolone: pohađanje i napredak. U prvoj su se upisivali opravdani i neopravdani izostanci, a u drugoj koloni nalazio se popisškolskih predmeta i odgovarajuća brojčana i opisna ocjena. To su bili: 1) Ponašanje; 2) Marljivost; 3) Nauka vjere; 4) Čitanje, 5) Pisanje; 6) Nastavni jezik; 7) Računstvo; 8) Prirodopis i fizika; 9) Gospodarstvo; 10) Crtanje; 11) Pjevanje; 12) Gimnastika; 13) Ženske ručne radnje; 14) Drugi jezik; 15) Spoljašnost pismenih radnja. Nisam pronašao klasičan „raspored sati“ pa je nepoznato koliko su tjedno učenici imali pojedinih predmeta. Naziv predmeta se je mjenjao s upisom u viši razred. Za školsku godinu 1931/32. navode se sljedeći nastavni predmeti: 1) Nauka o vjeri sa moralnim poukama; 2) Narodni (materinski) jezik; 3) Narodna povijest; 4) Zemljopis; 5) Račun sa osnovama geometrije; 6) Poznavanje prirode; 7)Praktičnost privredna znanja i umjenja (umijeća, primjena?): 8) Higijena; 9) Domaćinstvo; 10. Ručni rad; 11) Crtanje, 12) Lijepo pisanje; 13) Pjevanje; 14) Tjelesna vježba.
Bilo bi zanimljivo imati saznanje o sadržajima nekih udžbenika, ako su kojim slučajem ostali sačuvani od 20-ih do 1943/44 godine XX. stoljeća barem za neke školske predmete iz navedenog razdoblja.
Ovo je samo kratki prikaz ili podsjećanje na školsku ustanovu koje su vodile časne sestre Milosrdnice u Pilama. Njihov rad svakako je veliki doprinost obrazovanju dubrovačke djece, pa bi trebalo više istražiti i predstaviti dubrovačkoj javnosti. (Prof. Ivo Perić objavio je rad: „Dubrovačko školstvo od pada Republike do 1918. godine“ i još neke radove s područja dubrovačkog školstva.)
Poznato je kakvo su (ne)znanje pokazali hrvatski maturanti na državnom ispitu prošle godine iz hrvatskog jezika i matematike. Iz toga ne treba ništa zaključivati, jer sljedi popis znamenitih osoba koji tijekom pučkog školovanja nisu pokazivali veliki interes za školu, ali su naknadno pokazali svoj talent i danas su među najpoznatijim ljudima svijeta.
DESET GENIJA KOJI SU BILI OČAJNO LOŠI ĐACI
Jedan hrvatski časopis tijekom 80-tih godina XX. stoljeća objavio je popis poznatih osoba koji se nisu isticali naročitom pameću dok su išli u školu. Mnoge anegdote o slavnim ljudima zaista su istinite. Njihova genijalnost nije se očitovala u djetinjstvu pa su tako poznati ljudi zakazali na njihovim prvim koracima u dodiru sa znanjem. Loš đak ne mora biti genije, ali su mnogi geniji bili loši đaci.
WINSTON CHURCHILL (1874 – 1965), britanski državnik. Čovjek koji će u najodsudnijem razdoblju voditi naciju do pobjede nad nacističkom Njemačkom i militarističkim Japanom, jedan od najvećih državnika koje je dala Engleska, ostavljao je kao dječak tako „tup“ dojam da se njegov otac, koji je također bio neko vrijeme predsjednik vlade, pitao hoće li mu sin biti u stanju da se izdržava vlastitim radom kad jednom ostane sam ili će morati biti poslan u koju od kolonija da se tamo snalazi kako zna. Po temperamentu superaktivno dijete, Winston Churchill se oduševljavao poviješću i književnošću, ali naprosto nije htio učiti latinski i grčki, a matematiku jednostavno nije „kapirao“. U Harrowu, gimnaziji-konviktu za djecu aristokratskih i imućnih obitelji, bio je na dnu liste najgorih đaka. Nekako se ipak provukao (na jedvite jade), a onda ga je otac pokušao upisati u vojnu akademiju u Sandhurstu, ali je dvije godine za redom pao na prijemnom ispitu. Nakon što su ga dobro istukli(!), uzeli su mu roditelji privatnog instruktora i na trećem se prijavnom ispitu provukao. Churchill nikad poslije toga nije imao nikakvih poteškoća s učenjem, ali ga je otac prezirao do kraja života.
CHARLES DARWIN (1809 – 1882), engleski prirodoslovac. Mladi Darwin bio je tako očajan đak da mu je otac jednom rekao. „Ti ne pokazuješ smisla ni za što osim za pucanje, dresiranje pasa i lov na štakore. Siguran sam da ćeš kad odrasteš biti sramota ove naše poštene obitelji.“ Darwin je ipak nekako dogurao do sveučilišta i pokušao se upisati na studij medicine na Sveučilištu u Edingurgu, ali je pao na prijemnom ispitu. Kasnije se nekako uspio upisati na fakultet prirodnih nauka u Cambridgeu, ali je bio jako loš student, iako se oduševljavao prirodoznanstvom radu. Godine 1831. omogućeno mu je da se pridruži ekspediciji broda „Beagle“(znači mali lovački pas, a preneseno uhoda, špijun – nap. D.R.) Bila je to jedna od najvećih ekspedicija u povijesti nauke, jer će na tom putovanju Darwina, njegova opažanja dovesti do njegove epohalne teorije evolucije.
THOMAS A. EDISON (1847 – 1931), američki pronalazač. Edison je bio silno radoznao dječak, ali to nije impresioniralo nikog osim njegove strpljive i zaljubljene majke. Njegov prvi učitelj smatrao ga je „šašavim“ i „priglupim“, otac ga je zvao „moj tupavko“, a kasnije mu je razrednik govorio: „Od tebe, Thomas, neće nikad nešto postati!“ Koliko god nije učio, Edison je čitao sve što bi mu palo u ruke, a uskoro je otkrio da ima pronalazački dar. U toku života patentirao je oko 1000 svojih pronalazaka – među kojima su neki bili epohalni.
PAUL EHRLICH (1854 – 1915), njemački bakteriolog. Ehrlich je bio gotovo uvijek najlošiji đak u razredu, a ispite je tako mrzio da je gotovo na svakom padao. Jedino što ga je zanimalo bili su eksperimenti pod mikroskopom i za to je pokazao takav smisao da je bio demonstrator u svojoj školi. Na kraju je Ehrilch izvršio epohalna otkrića na polju kemoterapije (otkrio je prvi lijek protiv sifilisa), što mu je 1908. donijelo Nobelovu nagradu za medicinu.
ALBERT EINSTEIN (1879 – 1955), njemački fizičar. Einsteinovi roditelji bili su unatoč roditeljskoj ljubavi, sigurni da im je sin duševno zaostao, između ostalog zato što je tečno progovorio tek kad je imao 9 godina, a da bi odgovorio na neko makar jednostavno pitanje, trebalo mu je i po nekoliko minuta. U gimnaziji je bio tako loš đak (jedino mu je „išla“ matematika) da ga je jednom pozvao razrednik i rekao mu: „Einstein, vi nećete nikada ništa postići. Za vas bi bilo najpametnije da se ispišete iz škole i nađete sebi kakvo lakše zanimanje.“ Kad se nakon mature pokušao upisati na Visoku tehničku školu (tehnički fakultet) Sveučilišta u Zurichu, pao je na prijemnom ispitu i morao je godinu dana „pauzirati“. Kao student bio je tako prosječan da je nakon diplome jedva dobio mjesto – kao „sitna riba“ u uredu za patente. I tamo su ga smatrali „tupim“, a on je za to vrijeme dolazio do prvih ideja o teoriji relativiteta.
HINRICH HEINE (1797 – 1856), njemački pjesnik. Iako mu je majka savjetovala
da„mnogo uči i da pazi što radi“, jer ga tada „nitko neće smatrati budalom“, mladi Heine bio je jedan od najgorih đaka u svojoj gimnaziji, a naročito su mu slabo išli jezici. Iz njemačke gramatike imao je gotovo neprestano drugi red, njegovi su slobodni sastavci bili ocjenjivani kao loši, a kao da nije nikako mogao shvatiti tajne deklinacije i konjugacije francuskog, latinskog i grčkog jezika.
ISAAC NEWTON (1642 – 1727), engleski fizičar. Čovjek kojega mnogi smatraju najvećim i najgenijalnijim učenjakom svih vremena, bio je bijedan đak. U prvom redu bio je silno lijen za učenje (pogotovo za bubanje koje se tada tražilo od đaka) i jedino za što je imao smisla bilo je rastavljanje i sastavljanje mehaničkih uređaja. Obitelj je bila očajna zbog njegove totalne besperspektivnosti i napokon ga je ispisala iz škole. Kasnije je ipak nastavio školovanje – ali samo zahvaljujući tome što je pokazao potpunu nesposobnost u upravljanju obiteljskom farmom. U školu su ga primili samo zato što je njegova obitelj pristala da bude ponovo upisan u prvi razred – iako je imao gotovo 16 godina. Možda ga je taj šok prodrmao iz duhovne letargije u kojoj je do tog trenutaka živio.
PABLO PICASSO (1881 – 1973), španjolski slikar. Picasso najveći slikar XX. stoljeća i jedan od najvećih slikara u povijesti, a svakako jedan od najutjecajnijih, bio je u školi potpuno loš đak, imao je druge redove iz gotovo svih predmeta osim crtanja. To je bilo zbog toga što već kao dječak nije htio raditi ništa osim crtati i slikati. Kad ga je otac napokon ispisao iz škole (Picasso je tada imao 10 godina!), on jedva da je znao čitati i pisati. Nakon toga otac mu je našao plaćenog instruktora da mu daje satove – u nadi da će mu sin privatno polagati pojedine razrede. Međutim, o tome nije moglo biti govora (što se tiče Picassa): on je i dalje samo crtao. Kasnije se ipak uspio upisati na akademiju likovnih umjetnosti sjajno položivši prijemni ispit, ali je kao student propao, jer mu je akademija bila „dosadna“. Tako je zapravo Picasso bio samouki slikar.
VOJVODA OD WELLINGTONA (1769 – 1852), britanski vojskovođa i državnik. Arthur Wellesley, koji će jednom postati pobjednik nad Napoleonom i dobiti titulu vojvode od Wellingtona, bio je najlošiji đak u gimnaziji-konviktu Eton. Majka ga je odatle zato ispisala i dala nekom odvjetniku da „nauči odvjetnički zanat“. Međutim, ni poslije godinu dana on nije znao sastaviti ni najjednostavniju tužbu. Jedino čime se bavio bilo je guslanje. Shvativši da joj sin „nije ni za što“, majka ga je upisala u vojnu akademiju, rekavši mu: „Valjda nisi tako glup da ne bio mogao postati oficir? U svakom slučaju nisi ni za što nego da poslužiš kao topovsko meso!“ Čini se da je to mladog Wellesleya tako prodrmalo da je završio vojnu akademiju kao jedan od najboljih kadeta.
EMILE ZOLA (1840 – 1902), francuski pisac. Zola je, doduše, položio pismeni prijemni ispit na Sorbonni iz prirodnih nauka i matematike, ali je pao na usmenom ispitu iz francuskog jezika i književnosti. Nije znao analizirati čak ni jednu sasvim jednostavnu La Fontaineovu basnu i svojim je neznanjem izazvao pravu sablazan. Pokušaj da se upiše na Sveučilište u Marseilleu završio je još većim debaklom: Zola je dobio „jedinicu“ iz slobodnog sastava na ispitu francuske književnosti. Komisija je njegov sastavak proglasila „gotovo nepismenim“ pa se poslije toga naprosto nije usudio izaći na usmeni ispit. Tako nije nikad završio nikakvu školu osim gimnazije, a i tu je bio loš đak. Kasnije je jednom rekao svom prijatelju slikaru Cezanneu: „Paul, ja sam potpuna neznalica!“ To ga ipak nije spriječilo da postane jedan od najvećih francuskih pisaca.
„Nitko ne može znati sve (izuzev naših političara koji se u sve „razumiju“ – kom. D.R.), a sramotno je i štetno pretvarati se da znaš nešto što ne znaš.“ – Tolstoj.
3.jpg)
